LINIJA ŽIVOTA
KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Što smo saznali o predsjednici nakon prvih šest mjeseci? Na Pantovčaku živi - Severina!
Optimisti smatraju da bi predsjednicu države netko napokon trebao upozoriti da je izborna kampanja odavno završena. Premda je od njenog ustoličenja na Pantovčaku upravo proteklo pola godine, Kolinda Grabar Kitarović i dalje forsira promotivne aktivnosti.
Špekulacije da šefica države tako odrađuje kampanju za HDZ vjerojatno nisu točne, što ne znači da im svojim non-stop điranjem po Hrvatskoj ne može pomoći. Ali da bi odradila posao za široj javnosti slabo prihvatljivogTomislava Karamarka, da bi ga na neki način supstituirala, to nije realno. Bojati se da predsjednica države svojom glavnom zadaćom smatra upravo vlastito produciranje i da će permanentni reality show biti glavni sadržaj njenog mandata. Nije postala kraljica Balkana, kako joj tepaju u Srebrenici, nego carica političkog trasha.
Već od prvoga dana Kolinda Grabar Kitarović pokazuje vrlo osebujno shvaćanje svoje funkcije. Njena inauguracija više je nalikovala krunidbi, nego polaganju prisege predsjednice jedne moderne demokratske države. Spirala trivijalnosti eksplodirala je s demonstracijom postavljanja pločica u kninskoj crkvi, kombajniranjem i ribarenjem, s objavljivanjem fotografije - sliku svoju ljubim! - vlastitih soboslikarskih aktivnosti.
Blizina naroda
Trenutno je na turneji po Jadranu: izmislila je selenje svog kabineta po turističkim destinacijama, navodno kako bi bila bliže narodu, pa šeće po pazarima, ispija kave pod tendama, grli se s razdraganom publikom, razgovara s predstavnicima lokalne vlasti i na sve strane dijeli obećanja, uvjerljiva baš poput onih već zaboravljenih o preseljenju predsjedničkog ureda u jeftiniju rezidenciju u Visokoj. Kamere svakodnevno bilježe kako izgleda ta organizirana spontanost: ganute prodavačice na tržnici dočekuju je s vlastitim lirskim uradcima: Kolindice, predsjednice… Parada srcedrapateljne patetike i kiča!
Isprva se možda moglo misliti da šefica države takvim šetanjem po Hrvatskoj popunjava rupe u vlastitom znanju, da se iz prve ruke pokušava obavijestiti o stanju u zemlji iz koje je godinama izbivala. S vremenom postaje potpuno jasno da Kolinda Grabar Kitarović puca na Titovu ili Tuđmanovu ulogu. Postavlja skele kako bi oko sebe izgradila kult ličnosti. Koristeći u demokratski zapuštenom narodu odavno prisutnu čežnju za vođama, pokušava se nametnuti kao apriorni, neupitni nacionalni lider. Cilj je zauzeti trenutno upražnjenu poziciju “najvećeg sina našeg naroda”, oca nacije ili velikog Jape, kakvima su se ovdje priređivali sletovi, trčale štafete i svojedobno pjevalo “ljubičice bijela” i “naše rosno cvijeće”. Slično se danas počelo pjevati aktualnoj predsjednici Hrvatske. Pučke pobožnosti koje se oko gospođe Kitarović aranžiraju na tragu su tih autoritarnih obrazaca.
Heroji populizma
Trenutno se s jednako sveprisutnim Milanom Bandićem natječe za naslov heroja populizma. Zagrebački gradonačelnik u cik zore pere šmrkom gradske ulice, gradeći status čovjeka bez kojega se ništa ne može i ne zna. Kao da je “lizanje pločnika” njegov posao, kao da bez njegovih pokaznih vježbi u navlačenja crijeva - o čemu je valjda popio svu pamet svijeta - nema čistoće u Zagrebu. Umjesto da organizira uredno funkcioniranje komunalnih službi! Slično se Kolinda Grabar Kitarović pokušava u sve petljati. Vozi kombajn i upravlja trajektom, lovi srdele, izvodi građevinske radove… Predsjedničku je funkciju beskrajno estradizirala. Po prisutnosti u medijima i karakteru poruka konkurira zvijezdama estrade. Šefica države kao najveća posvuduša. Samu je sebe pretvorila u Severinu na Pantovčaku. Cilj je vezati kamere, stalno biti u fokusu, stvarati dojam o vlastitoj neizostavnosti. Dobro, tu je potrebu da svakom loncu bude poklopac pokazivao već njen prethodnik Ivo Josipović, koji se za novinare bio pretvorio u dežurnog komentatora svega i svačega. Aktualna predsjednica kroniku svog mandata dizajnira kao svojevrsnu slikovnicu, bez ozbiljnog političkog sadržaja. Umjesto političkih poruka dijeli selfije.
Kolinda Grabar Kitarović otpočetka pokušava izgraditi status narodne princeze. Djevojka sa sela! Sama je inzistirala na takvom imidžu, otkrivajući da je još kao klinka naučila musti krave i služiti se oružjem. Ni danas ne odustaje od toga da se predstavlja kao svojevrsni pandan junaku rada Aliji Sirotanoviću. Multipraktik žena, uvijek u poslu i drugima na dispoziciji, vazda dobre volje, prijazna, ugodna i srdačna. Karta na koju igra nije loša. U moru političara koji otvoreno pokazuju mrzovolju prema drugima i bešćutnost prema narodu dežurni smiješak njen je najjači adut. U političkoj klasi koja se uglavnom nikada nije oznojila i koja se često prije dokopa važne političke funkcije nego fakultetske diplome, njeno je radoholičarstvo, spremnost da posvuda zasuče rukave, svakako dobrodošla novost. Ako politička elita ništa teže od žlice i partijske knjižice u životu ne običava dizati, onda je predsjednica s ozbiljnim alatkama u ruci prava atrakcija. Može demonstrirati svoju navodnu povezanost s narodom, može poslužiti kao primjer, ali objektivno od takvog njenog radnog angažmana država nikakve koristi nema. Za njenu ocjenu posve je nevažno farba li predsjednica sama svoj stan ili će netko drugi to za nju uraditi. Važno je samo kako obavlja svoju funkciju šefice države. Na žalost, tu se snalazi slabije nego u postavljanju keramike.
Nije problem što Kolinda Grabar Kitarović ima silnu potrebu da razvuče svoje faktički skromne ustavne ovlasti i dodatno nabilda vlastitu moć. Nije to problem čak ni kad pokazuje nesimpatičnu i neprihvatljivu ambiciju da postane sveodlučujući faktor u državi. Može biti problem kad iskoči iz ustavnih ograničenja, kao kad je premijera pozivala na ostavku, što nije njen posao, ili je na ružan način napala predsjednika Sabora i to samo zato jer nije udovoljio njenoj želji da se oko Pirangatea nametne Saboru. Ali, najveći je problem što predsjednica činjenicu svog izravnog izbora tumači kao dokaz svoje ekskluzivne povezanosti s narodom. Kao da između nje i naroda ništa ne stoji. Ni Ustav i zakoni, ni institucije države, ni procedure. Oni su, kao, na direktnom linku. U apsolutnom dosluhu i zagrljaju. Što je redovito uvertira za autokratske uzurpacije.
Svjetlo reflektora
Šefica države silno banalizira ukupni politički diskurs. Glad za svjetlom reflektora još bi se i dala podnijeti, ali ne kad je sama sebi jedini cilj i svrha. Kad izvan želje za samopromocijom gotovo ničega drugog i nema. Kad služi samo glancanju vlastite veličine. Činjenica da se Kolinda Grabar Kitarović nikada nije bavila politikom sada se pokazuje kao ogroman, povremeno i nesavladiv hendikep. U državnoj je administraciji obavljala razne, čak i vrlo visoke dužnosti, ali uvijek kao izvršitelj. Politička joj je imaginacija skromna, na razini općih mjesta. U pola godine, koliko je predsjednica države, opetovano demonstrira ne samo političku nekonzistentnost, nego je svoju političku platformu svela na lutanje od nemila do nedraga. Napravila je od nje svojevrsnu hrvatsku gibanicu. Red mantranja o svehrvatskom zajedništvu, pa red koketiranja s bojovnicima podjela i jahačima govora mržnje, red šutanja Titove biste i odmah potom red pozivanja na antifašizam, red isprike u Izraelu, gdje je za ustaški režim jasno rekla da “nije predstavljao stvarni izraz težnje hrvatskog naroda za svojom neovisnom državom”, čime je korigirala i Franju Tuđmana, pa redThompsona i sljubljivanja s ustašolikim spodobama…
Ako je suditi po prvih šest mjeseci, a to je sasvim dobra osnova za prognoze, onda bi mandat Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku mogao ostati na tragu recentnih objašnjenja kojima je jedan brodarski prijevoznik pokušao sanirati štetu nastalu nakon objavljivanja fotografije na kojoj se vidi kako šefica države pilotira trajektom. Predsjednica nije vozila, nego se samo slikala, objavila je Jadrolinija. Predsjednica se samo naslikava, jer, valjda, misli da je to sukus njene funkcije!
Nema komentara:
Objavi komentar