Iz Marx- Engelsovih Ranih Radova
Uredio Predrag Vranicki
(Iz knjiga koje se u današnjoj Hrvatskoj
najčešće pronalaze na javnim smetištima.!)
Ovdje se donose u vezi donjeg
posta DOBAR KRALJ, te kako bi se, možda protreslo naše, tako reči,
preostalo čovječanstvo,sve od njegove glave do peta..
"Na lađi za D., marta 1843.
Sada putujem po Holandiji. Koliko vidim iz
ovdašnjih francuskih novina, Njemačka je duboko zapala u blato i sve će više
zapadati. Uvjeravam vas , ako čovjek i ne osjeća nacionalni ponos, ipak osjeća
nacionalni stid ćak u Holandiji. Najneznatniji Holanđanin još je
građanin spram najvećeg Nijemca.. A sudovi stranaca o Pruskoj vladi! O
tom sistemu i njegovoj jednostavnoj prirodi vlada zapanjujuća suglasnost,
i nitko se više o njemu ne vara. Nova škola je dakle ipak nečemu koristila. Pao
je raskošan ogrtač liberalizma i najodvratniji despotizam stoji u svojoj
potpunoj golotinji pred očima cijelog svijeta.
To je također otkrivenje , i ako
obrnuto. To je istina koja nas barem poučava da upoznamo ispraznost
našega patriotizma, neprirodnost našeg državnog uređenja i da sakrijemo
svoje lice od stida. Vi me gledate smiješeći se i pitate, što je s tim
postignuto ? Iz stida se ne stvara revolucija. A ja odgovaram: stid je već
revolucija. On je stvarno pobjeda francuske revolucije nad njemačkim
patriotizmom koji ju je pobijedio 1813. Stid je neka vrsta gnjeva
koji je okrenut u sebe.. I kad bi se zaista cijela nacija stidjela, onda bi ona
bila lav koji se povlači prije skoka.. Priznajem, u Njemačkoj ne
postoji čak ni stid; naprotiv ovi bijednici su još patrioti. A koji bi im
sistem istjerao patriotizam ako ne ovaj smješni sistem novog viteza? Komedija
koju despotizam izvodi s nama , opasna je isto tako i za njega,, kao što je
tragedija bila Stuartima i Bourbonima. I čak ako dugo vremena ne bismo
ovu komediju smatrali onim što ona jest, ona bi ipak već bila revolucija.
Država je suviše ozbiljna stvar da bi se iz nje mogla praviti lakrdija. Možda
bi brod pun luđaka mogao dosta dugo ploviti po volji vjetra; no on bi plovio u
susret svojoj sudbini upravo zato, jer luđaci to ne bi vjerovali.
Ova sudbina koja je pred nama jest revolucija.
Koln,maja 1843
Vaše je pismo, dragi moj prijatelju,
dobra elegija, pogrebna pjesma koja para dušu, ali političko ono ni pošto nije.
Ni jedan narod ne očajava , i ako se dugo vremena nada samo iz gluposti, on će
sebi ipak jednom nakon mnogo godina sve svoje pobožne želje ostvariti u
momentu nenadane mudrosti.
Ipak, Vi ste me potakli, Vaša tema još
nije iscrpljena, želim da dodam finale, i kad sve bude završeno, tada mi
pružite ruku da opet počnemo od početka. Neka mrtvi oplakuju i sahranjuju
svoje mrtve. Nasuprot tome, zavidno je biti prvi među onima koji ulaze živi u
nov život; to treba da bude naša sudbina.
Istina je, stari svijet pripada
filistru. Ali mi ne smijemo postupati s njim kao s baukom, od koga se uplašeno
okrećemo. Naprotiv, mi moramo na njega točno paziti. Isplati se studirati ovoga
gospodara svijeta.
On je gospodar svijeta , naravno, samo u
toliko , ukoliko ga ispunjava svojim društvom kao crvi lešinu. Društvo ovih
gospodara ne treba zato da bude ništa drugo do stanoviti broj robova , a
vlasnici robova ne moraju biti slobodni. Ako se zbog svog posjeda zemlje i
ljudima nazivaju gospodarima u eminentnom smislu , zar su oni zato manje
filistri nego njihovi ljudi?
Ljudi, to bi bila duhovna bića, slobodni
ljudi-republikanci.. Malograđani neće da budu ni jedno ni drugo. Što im
preostaje da budu i da žele.
Ono sto oni žele, živjeti i razmnožavati
se ( a dalje nitko ne dospijeva, kaže Goethe ), to hoće i životinja, a njemački
političar mogao bi najviše još dodati da čovjek, međutim, zna da to želi,
a Nijemac je toliko razborit da ništa više ne želi.
U grudima ovih ljudi trebalo bi tek ponovo
probuditi čovjekovo osjećanje vlastite vrijednosti,slobodu. Samo ovo osječanje
koje je s Grcima nestalo iz svijeti, a s kršćanstvom se izgubilo u nebeskom
plavetnilu, može iz društva opet stvoriti zajednicu ljudi za ostvarenje
njihovih najviših ciljeva , tj. demokratske države.*
Suprotno tome, ljudi koji se ne osjećaju
ljudima privrženi su svojim gospodarima kao soj robova ili konja.
Nasljedni gospodari su svrha cijelog ovog društva. Ovaj svijet pripada njima.
Oni ga prihvaćaju onakav kakav on jest i kakvim se osjeća. Oni smatraju sami
sebe onakvima kakvi se zatiču i postavljaju se tamo gdje su izrasle njihove
noge, na šiji ovih političkih životinja koje ne znaju za drugo određenje, nego
da im budu „pokorni, privrženi i uslužni.“
Filistarski svijet je politički svijet
životinja , i ako moramo priznati njegovu egzistenciju, onda nam ne preostaje
ništa drugo nego da status quo-u jednostavno dademo pravo. Proizvela su ga i
usavršila barbarska stoljeća i sad stoji ovdje kao konzekventan sistem
čiji je princip onečovječen svijet. Naša Njemačka , najsavršeniji filistarski
svijet, morala je dakle prirodno daleko zaostati za francuskom revolucijom koja
je ponovo uspostavila čovjeka; a nijemački Aristotelj koji bi svoju
„Politiku“ pisao iz naših prilika, napisao bi na njenom početku: „čovjek je
društvena, ali sasvim nepolitička životinja, a državu ne bi mogao pravilnije
objasniti, nego što je to već učinio gospodin Zopfl, pisac
„Konstitucijskog državnog prava u Njemačkoj..“ Ona je, po njemu,
„udruženje porodica“, koje nastavljamo mi, nasljedno i stvarno pripadaju najvećoj
porodici koja se nazivlje dinastijom. U koliko se porodice pokazu plodnijima ,
utoliko su ljudi sretniji, država veća, dinastija moćnija, zbog čega se onda i
u normalno despotskoj Pruskoj na sedmog dječaka daje premija
od pedeset talira. Nijemci su toliko razboriti realisti da sve
njihove želje i najuzvišenije misli ne prelazi goli život . A ovu stvarnost,
ništa više, akceptiraju oni koji njome vladaju. I ovi ljudi su realisti,
oni su vrlo daleko od svakog mišljenja i od svake ljudske veličine, oni
su obični oficiri i plemići, ali oni se ne varaju, oni imaju pravo, oni, takvi kakvi
su, dovoljni su da iskorištavaju ovo životinjsko carstvo i da njime vladaju,
jer vladanje i iskorištavanje jest jedan pojam, ovdje kao i svagdje. A kad
primaju znake pokornosti i kad pogledaju iznad gmizavih glava ovih bića bez
mozga, što im je bliže od Napoleonove misli na Berezini? Govori se o
njemu da je, pokazujući svome pratiocu na komešanje onih koji se utapaju,
uzviknuo: Voyez ces crapauds ! ( Pogledajte ove žabe!) Ovo je govorkanje
vjerojatno laž, ali zato nije ništa manje istinito. Jedina misao despotizma jest
preziranje ljudi, onečovjećeni čovjek, i ova misao ima prednost pred
mnogim drugim utoliko, što je istovremeno i činjenica. Despot uvijek vidi ljude
lišene dostojanstva . Oni se utapaju pred njegovim očima i za njega, u
blatu obična životinja, iz koje uvijek iznova proizlaze slično žabama . Ako se
takvo gledište nameće i ljudima koji su bili sposobni i za velike ciljeve , kao
što je bio Napoleon prije svog dinastičkog ludila , kako bi sasvim običan kralj
mogao u takvoj realnosti biti realist?
Princip je monarhije uopće prezirani,
onečovječeni čovjek, a Montesquier nema uopće pravo kad odaje počast tom
principu. On pomaže sebi razlikovanje monarhije , despotizma i tiranije. No to
su imena jednog pojma , u krajnjem slučaju različitost običaja kod istog
principa. Gdje je monarhijski princip u većini, tamo su ljudi u manjini, gdje
se taj princip ne osporava, tamo uopće nema ljudi. Zašto sada ne bi čovjek, kao
pruski kralj , koji nema razloga da se smatra problematičnim , zašto ne bi
slijedio svome hiru ? I što slijedi iz toga što on to čini? Protivrječne
namjere ? Dobro, tada iz toga nema ništa. Nemoćne tendencije? One su još uvijek
jedina politička stvarnost, Blamaže i zbunjenost? Postoji samo jedna blamaža i
samo jedna zbunjenost : silaženje s prijestolja. Sve dotle dok hir ostaje na
svome mjestu, on ima pravo. Tamo on može da bude toliko nestalan, toliko
bezglav, toliko prezriv, koliko god hoće; on je još uvijek dovoljno dobar da
upravlja jednim narodom koji nikada nije poznavao drugog zakona osim
samovolje svojih kraljeva.. Ne kažem da će bezglavi sistem i gubitak
poštovanja unutar i izvan države ostati bez posljedica, ne preuzimam na
sebe osiguranje broda luđaka ; ali tvrdim da će pruski kralj tako dugo
biti čovjek svog vremena , dok izopačeni svijet bude i stvarni svijet..
Vi znate da se mnogo bavim tim čovjekom. Već
takav, kad je njegov organ bio samo „Berliner politischer Wochenblatt“,
uvidio sam njegovu vrijednost i njegovo određenje . On je opravdao moje naslućivanje
već kod polaganja zakletve u Konigsbergu, da bi, sada pitanje moglo
postati čisto lično.. Svoje srce i svoju dušu proglasio je osnovnim državnim
zakonom pruskog područja , svoje države ; i stvarno, kralj je u pruskoj sistem.
On je jedina politička ličnost. Njegova osoba određuje sistem ovako ili onako.
Što on ćini i što mu se omogučava da čini, što misli i što mu se stavi u
usta to je ono u Pruskoj misli ili čini drazava . Dakle, stvarno je
zasluga što je sadašnji kralj to objavio tako neuvijeno..
Neko je vrijeme griješio samo u tome,
što se smatralo važnim kakve je želje ili misli iznio kralj.. To ništa nije
moglo promijeniti u samoj stvari, jer filistar je materijal monarhije , a
monarh je uvijek samo kralj filistara; on ne može ni sebe ni svoje ljude
učiniti slobodnim , stvarnim ljudima, ako oba dijela ostaju ono što jesu..
Pruski kralj je pokušao da izmjeni
sistem pomoću teorije koju zaista nije imao njegov otac. Sudbina tog
pokušaja poznata je . On je potpuno propao. Sasvim prirodno. Ako se jednom
dospije do političkog svijeta životinja , onda nema daljnjeg nazadovanja nego do
njega i nema drugog napredovanja do napuštanja njegove baze i prijelaza u
ljudski svijet demokracije.
Stari kralj nije htio ništa
ekstravagatna , on je bio filistar i nije svojatao pravo na duh. On je
znao da odražava slugu i posjedovanje te države treba samo prozaićnu , mirnu egzistenciju..
Mladi kralj bio je živahniji i imao je mnogo više mišljenje o
svemoći monarha koji je ograničen samo svojim srcem i razumom. Gadila mu
se stara okoštala država slugu i robova. On ju je htio oživjeti i sasvim
prožeti svojim željama , osjećajima i mislima ; a on je to mogao zahtijevati
, on u svojoj državi , samo ako je htio postići. Odatle njegovi liberalni
govori i izljevi srca. Njegovim bi podanicima trebalo vladati puno, živo
kraljevo srce, a ne mrtvi zakon. Sva srca i duhove htio je pokrenuti iz svoga
srca i za davno zamišljene planove. Pokret je uslijedio; ali ostala
srca nisu kucala kao njegovo, i podređeni nisu mogli otvoriti usta a da ne
govore o ukidanju stare vlasi. Bestidni idealisti koji čovjeka žele učiniti
čovjekom , domogli su se riječi i dok je kralj fantazirao na staro
njemački način , oni su mislili da smiju filozofirati na novo čovječni način.
To je u Pruskoj svakako bilo nečuveno. Jedan se trenutak činilo da je
stari poredak postavljen na glavu, štoviše, stvari su počele da se pretvaraju u
ljude, bilo je pak ljudi s imenom , i ako nazivanje po imena nije dozvoljeno na
skupštinama ; međutim, sluge starog despotizma učinili su uskoro kraj toj
njemačkoj idealnosti. Nije bilo teško dovesti u opipljiv sukob
želje kralja koji je sanjario o velikoj prošlosti punoj popova, vitezova
i kmetova i namjere idealista koji žele samo posljedice francuske
revolucije, dakle, na kraju uvijek republiku i poredak slobodnog čovječanstva
umjesto poretka mrtvih stvari. Kad je taj sukob postao dovoljno oštar i
neugodan a žestoki kralj dovoljno uzbuđen, tada su k njemu pristupili sluge
koji su prije tako lako rukovodili tokom stvari i objasnili mu : da kralj ne
čini dobro što svoje podanike navodi na beskorisne govore i da oni ne bi
mogli vladati pokoljenjem ljudi koji govore, i gospodar svih stražnjih Rusa
postao je nemiran zbog kretanja u glavama prednjih Rusa, i zahtijevao je
uspostavljanje starog mirnog stanja . I uslijedilo je novo izdanje starog
progonstva svih čovjekovih želja i misli o čovjekovim pravima i
dužnostima , tj.povratak staroj okoštaloj državi slugu, u kojoj rob služi šuteći,
a posjednik zemlje i ljudi vlada što je moguće više sutljivo,samo pomoću dobro
odgojene i poslušne posluge. Ni jedan ne može reči ono što želi, niti prvi mogu
reći da žele postati ljudi, niti drugi može reći da u svojoj zemlji ljude
ne treba . Šutnja je stoga jedini put. Muta pecora , prona et ventri
oboedienta . ( Njeme pognute ovce koje se pokoravaju trbuhu )
To je ne uspjeli pokušaj da se ukine
filistarska država na njenoj vlastitoj osnovi ; on je završio tako da je
u cijelom svijetu očigledno pokazao nužnost brutalnost i nemogućnost
humanizma u despotizmu. Brutalan odnos može se održati samo pomoću
brutalnosti.. I ovdje sam sada gotov s našim zajedničkim zadatkom da analiziram
filistra i njegovu državu.. Vi nećete reći da o suvremenosti imam
suviše visoko mišljenje, pa ipak kad nad njom ne očajavam , onda je to samo
njen vlastiti očajan položaj koji me ispunjava nadom.. Ja uopće ne govorim o
nesposobnosti gospodara i o nemarnosti slugu i podanika koji sve
prepuštaju volji božjoj, a ipak je već oboje bilo dovoljno da dovede do
katastrofe. Upozoravam vas samo na to, da su se neprijatelji filistarstva,
jednom rijećj, svi ljudi koji misle i pate, sporazumjeli , a zato su im prije
nedostajala sredstva , i da sam pasivni sistem razmnožavanja starih
podanika svakim danom dostavlja regrute za službu novom čovječanstvu.
A sistem zarade i trgovina , posjeda i pljačkanja čovjeka vodi još mnogo brze
nego umnožavanje stanovništva, do sloma unutar sadašnjeg društva što ga stari
sistem ne može izliječiti, jer ovaj uopće ne lijeći i ne stvara nego samo
egzistira i uživa . Ali egzistencija napaćenog čovječanstva koje misli, i egzistencija
mišljenog čovječanstva koje je ugnjeteno , mora nužno postati bljutava i
neprobavljiva pasivnom životinjskom svijetu filistara koje tupo uživa,
Sa svoje strane mi moramo stari svijet potpuno iznijeti na
vidjelo i pozitivno izgraditi novi. Utoliko događaji mislećeg čovječanstva
vremenski duže dopušta da se ono osvijesti, a događaji napaćenog čovječanstva
da ono skupi snage , utoliko će savršenije biti proizvod koji sadašnjost
nosi u svom krilu
Nema komentara:
Objavi komentar