KOLUMNA
Hrvatska u kaosu
Piše: Dubravko Grakalić
| Objavljeno: 03.02.2016 | 14:44 | Zadnja izmjena: 03.02.2016 | 14:44 | 0 komentara |
Novoj vlasti trebalo je manje od tjedan dana da zemlju dovede na rub funkcioniranja pravne države i na minimum civiliziranog javnog ponašanja. Vlast HDZ-a i Mosta, na čijem je čelu nepoznati, nestranački i "stručni" premijer Tihomir Orešković, bez posebne je uredbe legalizirala govor mržnje, potakla ekstremnu desnicu na otvoreno javno djelovanje, te počela tolerirati ustaške parole na ulicama i vrijeđanje poznatih građana srpske i druge nacionalnosti. To nije sve - u slučaju Mije Crnoje HDZ je pokazao kako branitelje smatra "čuvarima revolucije", hrvatskim pasdaranima što mogu biti izvan zakona i čiji rad nije podložan redovitim provjerama pravne države.
HDZ, Most i premijer Orešković u rekordnom su roku promijenili društvenu klimu iz tolerantne u ekstremnu, stvorivši uvjete u kojima je normalno da jedan od potpredsjednika Hrvatskog sabora sudjeluje u pohodu divlje horde desničara na ured predsjednice Vijeća za elektroničke medije. Štoviše, vrijeđanje na nacionalnoj razini koje se pri tome čulo posljednji puta se na javnoj sceni moglo vidjeti na samom početku devedesetih godina, kada je saborski zastupnik Ivan Bobetko (sin generala Janka) bacio torbu na zastupnika SDS-a Radoslava Tanjgu.
Tada je to bio skandal, a danas je "dodjela" četničke kokarde Mirjani Rakić "normalna pojava" o kojoj premijer i ministri nemaju ništa za reći. Paradoksalno je što kaos u Hrvatskoj izazivaju političke snage koje su vlast dobile poslijeizbornim dogovorima za stolom, a ne izborni (ili u ovom slučaju postizborni) gubitnici. SDP i druge stranke ljevice koje su sišle s vlasti prije nekoliko dana sada mogu samo promatrati rastakanje civiliziranog ozračja u kojem su, ipak, obnašali vlast.
Prosvjed pravih i lažnih branitelja na Markovu trgu, kao najveći eksces koji se dogodio za Milanovićeva mandata, potaknula je ista ekstremna skupina koja stoji iza posljednjih proustaških šetnji po Zagrebu, najavljujući nove nerede ne provedu li se njihove neprovedive ideje i besmisleni zahtjevi. Uglavnom se radi o kojekakvim spiskovima za odstrel - poput "registra izdajnika" i "registra neprijatelja" - kojima bi se u 21. stoljeću u hrvatskom političkom dostojno nastavilo političko naslijeđe Josipa Visionaroviča Staljina. Doduše, "branitelji", šatoraši, hspasi, pravaši, desničari i slični epizodisti ove povijesne farse staljinističke bi simbole zamijenili ustaškima jer su, naravno, domoljubi.
"Stručni" premijer Orešković i potpredsjednici Tomislav Karamarko i Božo Petrov očito nemaju ništa protiv guranja zemlje u kaos, barem na neko vrijeme. Dok se ulicama kotrlja bujica ekstremista, nitko ih neće pitati gdje su reforme koje nemaju, stručnjaci kojih nema i politike što ne postoje. Dok se "narod" zabavlja imenom Hrvatskog državnog sabora - što pokazuje da u nas ni akademici ništa ne znaju o povijesti - ili pojedinim primjerima iz života kokošara koji su postali ministri - "reforme" mogu čekati.
Nove politike mogu čekati dok "stručnjaci" pristigli iz Metkovića nauče gdje su im nove fotelje, odnosno dok HDZ porazmješta na državne jasle svoja bezbrojna gladna usta. U prvim mjesecima preuzimanja vlasti, to je proces koji nije odviše brz, privid reformi i promjena dat će šatoraši i "branitelji", ulična falanga rukovođena ekstremistima i ridikulima s ruba javne scene. U hrvatskoj javnosti prikazuje se neviđena crna komedija - premijer koji ne govori hrvatski tolerira desne "domoljubne" provokatore da vrijeđaju one koje smatraju ideološkim suparnicima - a sve to uz fanfare promjena, reformi i najavu bolje budućnosti.
Proizvodnja kaosa u traumatiziranoj Hrvatskoj ne služi samo kao plašenje građana koji ne podržavaju HDZ-a i Karamarka, Most i Petrova, te koji se protive ustašluku, povijesnom revizionizmu i presudnom utjecaju Katoličke crkve. Kaos nije prikladan samo za skrivanje činjenice da reforme ne postoje te kako je Vlada slaba i, posve izvjesno, nesposobna da ih provede. Opasnost dolazećeg kaosa je u tome što se iz njega ne izlazi samo demokracijom, nego i - čvrstom rukom.
Danas kaos u zemlji izazivaju političari koji žele vladati čvrstom rukom. Lideri koji će vrlo brzo moći rasklopiti šatore i vratiti na uzice svoje desničarske patuljke, te političke pit-bull terijere kojima su od čekanja da zagrizu odavno istrunuli zubi. Neki od njih nesumnjivo žele postati izbavitelji Hrvatske iz kaosa. Izazvat će ga sami, jer politički suparnici teško nasjedaju da pučkoškolske provokacije naučene na tečajevima nekadašnjeg SIS-a i SZUP-a. Stvaranje kaosa koristi onima koji žele vladati čvrstom rukom i iz sjene, dok kanadski premijer Orešković prodaje obećanja koje nitko ne razumije.
HDZ, Most i premijer Orešković u rekordnom su roku promijenili društvenu klimu iz tolerantne u ekstremnu, stvorivši uvjete u kojima je normalno da jedan od potpredsjednika Hrvatskog sabora sudjeluje u pohodu divlje horde desničara na ured predsjednice Vijeća za elektroničke medije. Štoviše, vrijeđanje na nacionalnoj razini koje se pri tome čulo posljednji puta se na javnoj sceni moglo vidjeti na samom početku devedesetih godina, kada je saborski zastupnik Ivan Bobetko (sin generala Janka) bacio torbu na zastupnika SDS-a Radoslava Tanjgu.
Tada je to bio skandal, a danas je "dodjela" četničke kokarde Mirjani Rakić "normalna pojava" o kojoj premijer i ministri nemaju ništa za reći. Paradoksalno je što kaos u Hrvatskoj izazivaju političke snage koje su vlast dobile poslijeizbornim dogovorima za stolom, a ne izborni (ili u ovom slučaju postizborni) gubitnici. SDP i druge stranke ljevice koje su sišle s vlasti prije nekoliko dana sada mogu samo promatrati rastakanje civiliziranog ozračja u kojem su, ipak, obnašali vlast.
Prosvjed pravih i lažnih branitelja na Markovu trgu, kao najveći eksces koji se dogodio za Milanovićeva mandata, potaknula je ista ekstremna skupina koja stoji iza posljednjih proustaških šetnji po Zagrebu, najavljujući nove nerede ne provedu li se njihove neprovedive ideje i besmisleni zahtjevi. Uglavnom se radi o kojekakvim spiskovima za odstrel - poput "registra izdajnika" i "registra neprijatelja" - kojima bi se u 21. stoljeću u hrvatskom političkom dostojno nastavilo političko naslijeđe Josipa Visionaroviča Staljina. Doduše, "branitelji", šatoraši, hspasi, pravaši, desničari i slični epizodisti ove povijesne farse staljinističke bi simbole zamijenili ustaškima jer su, naravno, domoljubi.
"Stručni" premijer Orešković i potpredsjednici Tomislav Karamarko i Božo Petrov očito nemaju ništa protiv guranja zemlje u kaos, barem na neko vrijeme. Dok se ulicama kotrlja bujica ekstremista, nitko ih neće pitati gdje su reforme koje nemaju, stručnjaci kojih nema i politike što ne postoje. Dok se "narod" zabavlja imenom Hrvatskog državnog sabora - što pokazuje da u nas ni akademici ništa ne znaju o povijesti - ili pojedinim primjerima iz života kokošara koji su postali ministri - "reforme" mogu čekati.
Nove politike mogu čekati dok "stručnjaci" pristigli iz Metkovića nauče gdje su im nove fotelje, odnosno dok HDZ porazmješta na državne jasle svoja bezbrojna gladna usta. U prvim mjesecima preuzimanja vlasti, to je proces koji nije odviše brz, privid reformi i promjena dat će šatoraši i "branitelji", ulična falanga rukovođena ekstremistima i ridikulima s ruba javne scene. U hrvatskoj javnosti prikazuje se neviđena crna komedija - premijer koji ne govori hrvatski tolerira desne "domoljubne" provokatore da vrijeđaju one koje smatraju ideološkim suparnicima - a sve to uz fanfare promjena, reformi i najavu bolje budućnosti.
Proizvodnja kaosa u traumatiziranoj Hrvatskoj ne služi samo kao plašenje građana koji ne podržavaju HDZ-a i Karamarka, Most i Petrova, te koji se protive ustašluku, povijesnom revizionizmu i presudnom utjecaju Katoličke crkve. Kaos nije prikladan samo za skrivanje činjenice da reforme ne postoje te kako je Vlada slaba i, posve izvjesno, nesposobna da ih provede. Opasnost dolazećeg kaosa je u tome što se iz njega ne izlazi samo demokracijom, nego i - čvrstom rukom.
Danas kaos u zemlji izazivaju političari koji žele vladati čvrstom rukom. Lideri koji će vrlo brzo moći rasklopiti šatore i vratiti na uzice svoje desničarske patuljke, te političke pit-bull terijere kojima su od čekanja da zagrizu odavno istrunuli zubi. Neki od njih nesumnjivo žele postati izbavitelji Hrvatske iz kaosa. Izazvat će ga sami, jer politički suparnici teško nasjedaju da pučkoškolske provokacije naučene na tečajevima nekadašnjeg SIS-a i SZUP-a. Stvaranje kaosa koristi onima koji žele vladati čvrstom rukom i iz sjene, dok kanadski premijer Orešković prodaje obećanja koje nitko ne razumije.
Nema komentara:
Objavi komentar