> FotogalerijaKobni kolumbijski ugljen upozorenje za Plomin
| Objavljeno: 17.02.2016 | 16:57 | Zadnja izmjena: 17.02.2016 | 16:57 | 1 komentara |
S plominskom termoelektranom iza leđa, ekološki aktivisti okupljeni oko Zelene Istre u srijedu su istaknuli transparent s natpisom: "Cijena ugljena? Naši životi!", i uhvatili se u "živi lanac" zajedno sa siluetama u prirodnoj veličini koje simbolički predstavljaju ljude koji su zbog istog ugljena kakav sagorijeva u TE Plomin - izgubili živote. Istom prilikom je na konferenciji za novinare Dušica Radojčić, iz Zelene Istre, uputila javni poziv hrvatskoj Vladi da ne samo moratorijem, već konačnom odlukom odustane od daljnje izgradnje termoelektrana na ugljen, a o okolnostima koje pojedinačne priče i slučajeve s tri različita kraja svijeta objedinjuju u jednu zajedničku sudbinu govorili su: Danilo Urrea, iz ekološke udruge CENSAT iz regije La Guajira u Kolumbiji; Antonio Tricarico, iz udruge Re:Common iz talijanskog grada Vado Ligure, te labinski eko-aktivist Mladen Bastijanić.
Priča počinje u najvećem kolumbijskom rudniku El Cerrejon u regiji La Guajira, koji se, kako je izvijestio Danilo Urrea, sve više širi kako se povećavaju narudžbe za uvoz kolumbijskog ugljena u europske zemlje, među njima i u Hrvatsku. Iako tamošnje vlasti propagiraju eksploataciju ugljena kao djelatnost koja doprinosi razvoju, prava istina je drukčija: velika područja su iskrčena, tisuće obitelji su prisilno preseljene u područja gdje nema vode i gdje se ne mogu baviti poljoprivredom kako su naraštajima navikli, a rudnik je okupirao sve vodne resurse u tom kraju i troši 17 milijuna litara vode dnevno, dok je lokalnom stanovništvu na raspolaganju manje od jedne litre vode po osobi na dan.
Priča počinje u najvećem kolumbijskom rudniku El Cerrejon u regiji La Guajira, koji se, kako je izvijestio Danilo Urrea, sve više širi kako se povećavaju narudžbe za uvoz kolumbijskog ugljena u europske zemlje, među njima i u Hrvatsku. Iako tamošnje vlasti propagiraju eksploataciju ugljena kao djelatnost koja doprinosi razvoju, prava istina je drukčija: velika područja su iskrčena, tisuće obitelji su prisilno preseljene u područja gdje nema vode i gdje se ne mogu baviti poljoprivredom kako su naraštajima navikli, a rudnik je okupirao sve vodne resurse u tom kraju i troši 17 milijuna litara vode dnevno, dok je lokalnom stanovništvu na raspolaganju manje od jedne litre vode po osobi na dan.
Nema komentara:
Objavi komentar