NAJTUŽNIJA PRIČA: DJEČAK (13) NA KEMOTERAPIJE PUTUJE POTPUNO SAM 'I u bolnici sam jedini bez roditelja. Ponekad dugo čekam autobus, umoran sam, ne mogu potrčati'
13-godišnji dječak Nemanja Leontijević iz mjesta Ub u Srbiji potpuno sam putuju u bolnicu na kemoterapije. Teško mu je jer ga bolest i liječenje strahovito iscrpljuju, piše Blic.
- Kad siđem iz autobusa, idem još malo pješke... - kaže Nemanja, no ne kaže da to 'malo pješačenja' zapravo znači nekoliko kilometara uzbrdo što je za nekoga u njegovom stanju ogroman napor.
Veliku podršku da pobijedi zloćudnu bolest daje mu obitelj, iako mu ne mogu pružiti sve što bi trebao:
- Teško mi je što moram sam putovati. I u bolnici sam jedini sam, bez roditelja. Ponekad dugo čekam autobus, a umoran sam, ne mogu potrčati. Razmišljam samo o tome kako ću poslije terapije ići kući. Iako ne znam uvijek koliko ću se zadržati. Ponekad ostanem sedam dana, nekad deset. Onda mi nedostaju sestra i brat - kaže Nemanja koji je obolio od tumora na vilici na što mu je stalni podsjetnik veliki ožiljak od operacije.
U školu više ne može ići, pa zato nastavu sluša u bolnici:
- Završio sam šesti razred s odličnim uspjehom. Volim biologiju i matematiku. Volio bih se vratiti u redovnu školu, nedostaju mi prijatelji. Ovdje nitko ne dolazi, igram se sa bratom i sestrom. Jelena i ja igramo karte, šah...i lopta nam je probušena, pa ništa od nogometa – kaže napaćeno dijete.
Nemanjina mlađa sestrica uvijek plače kad on mora u bolnicu. Zna da ga neće vidjeti po nekoliko dana. Otkako se on razbolio, malo je popustila i u školi.
Nemanjina je obitelj siromašna. Žive u teškim uvjetima u kući bez tekuće vode. Svi spavaju u istoj sobi koja je i jedina prostorija u kući koja se grije. Zato se u toj sobi i kupaju. Vodu mama Slađana donosi iz bunara, zagrije na peći pa stavi u korito. Toaleta u kući također nemaju nego koriste poljski WC u dvorištu.
Nema komentara:
Objavi komentar