"GLOBALNI PLAN"

„I ako je GLOBALNI PLAN,   (1944. Bretton Woods – 1971. Naftna kriza), zamišljen da uspostavi i podupire  američku hegemoniju, SAD je rado plačao cijenu namjernog jačanja inozemne potražnje i akumulacije kapitala , posebno u Japanu i Njemačkoj. Da bi zadržao blgostanje i rast u Amereici,  Washington je namjerno ponudio  svojim stičenicima dio svjestkog kolača : dok je SAD izgubio gotovo 20% svog udjela u svjetskom dohotku, njemački se udio podigao za 18%, a Japan je postigao rast od fenomenalnih 156,7 %.

Jeli tu bio na djelu neki oblik internacionalističkog altruizama? Naravno da nije. Od 1945. Nadalje , u razmišljanju newdealersa  vladal je jaka tjeskoba  zbog  inherentne nestabilonosti  globalnog sustava  zasnovanog na jednoj valuti i jednoj zoni. Najme , ništa ih nije tako zaokupljalo kao sječanje na 1929. Godinu i  Veliku depresiju koja je usljedila. Kad bi udarila kriza slične jačine, dok svjetski kapitalizam stoji samo na jednoj  nozi (dolaru), budučnost  bi bila mračna -…….“

Globalni Minoraur, str. 85, Yanis Varoufakis