Doista biva
nedokučivo zašto se pojedina bića spuštaju do samog društvenog dna.
Kao da tamo
nailaze svoje najmilije vegetacijsko utočište.
No, i to bi bilo donekle uračunljivo, jer put
prema dolje samo je jedno veliko
klizalište; svakome se može dogoditi da
se survamo u njega .
Ono što ostaje
nejasna pojava, kad odatle izazivački kričimo prema bližnjima, vukući ih za
sobom; kao po onoj izreci Giuseppine Martinuzzi : „.. jer se prema tuđoj
malenkosti mjeri vlastita veličina“
Nema komentara:
Objavi komentar