UTORAK, 24. SVIBNJA 2016.
UMIJEĆE ŽIVOTA - LUANA POLEIS
Umijeće života: Razvod braka
| Objavljeno: 23.05.2016 | 08:02 | Zadnja izmjena: 23.05.2016 | 08:02 | 0 komentara |
Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana psihologinjo,
nalazim se u teškoj situaciji, možda ništa težoj nego netko drugi, ali ne radi se o meni već i o djeci. Odluka o razvodu je već donesena, on samo razmišlja što napraviti s djecom, odnosno da li da ih prepusti meni ili da ih zadrži on. On smatra da bi bilo bolje da ostanu sa njim. Oboje radimo, djeca pohađaju osnovnu školu i, što god on rekao, djeca su jako vezana za mene. Jako se bojim. Živimo u stanu njegovih roditelja, što znači da sam ja ta koja treba iseliti, a nijedan nema dovoljno primanja da ode u podstanare. Nemam nikoga koga bi mogla pitati za pomoć, imam brata koji ima svoju obitelj i ne mogu od njega ništa očekivati. Rastavljamo se zato što je moj suprug pronašao novu partnericu, zaljubio se i više mu nije stalo do našeg braka. Ono što cijenim je iskrenost, tješim se time što je barem bio iskren. Ne mogu poreći da mi je svejedno, jako boli. Teško si mogu objasniti da je odlučio baciti brak koji je trajao 16 godina. Boli me pogotovo što je rekao da mu nikad nije ni bilo stalo previše. Pitam se gdje sam pogriješila, što smo se ženili i osnovali obitelj? Nitko još ne zna, nikome ne želim o tome govoriti, a meni je stalno knedla u grlu.
Poštovana,
čitam Vaše redove i pitam se, a gdje ste u svemu tome Vi? Čekate da on odluči sa kime će biti djeca, čekate da vidite tko će otići, a tko ostati. Žao mi je da ste kroz sve ovo morala, a da se osjećate sama i da Vam nitko ne može pomoći. Pitanje koje sam si postavila jest, čemu šutnja? Koja je namjera toga da o tome nikome ništa ne govorite, zato što on to želi? Ako ste zbilja pred razvodom i sve je samo pitanje dana, onda čemu čekanje? Djeca imaju pravo znati što se događa, jer djeca su veliki opažači i zasigurno im promjene u Vašem odnosu nisu promakle. Bitno je sada da se okrenete prema rješenjima, prema ciljevima i o tome gdje, odnosno s kime, će djeca biti. Imajte na umu da to ovisi i o Vama kao i o Vašem stavu. Razmisliste o tome koja su moguća stambena rješenja, posavjetujte se sa stručnom osobom o Vašim pravima. Vrlo je prošireno razmišljanje da kada se radi o prevari jedan novčić nikad ne zvecka sam, odnosno da je za prevaru krivo oboje partnera. Mislim da je vrijeme da se pogleda u oči vlastitim odgovornostima. U braku odgovornost za odnos je podjednaka, ali odgovornost za prevaru je samo na onome tko se za taj korak odlučio. Oružajte se odlučnošću i hrabrošću, a neka Vam glavni pokretač bude ljubav prema vlastitoj djeci i boljem sutra. Sretno!
Poštovana psihologinjo,
imam kćer od 11 godina i primjećujem promjene na njoj. U školi je odlična učenica, uči, trudi se i po znanju je daleko ispred svojih vršnjaka. Kod kuće je sasvim druga priča. Od kad stigne kući, stalno je na mobitelu i uvijek ima opravdanje – da je zbog škole ili sporta ili neke druge aktivnosti. Probala sam ga i zabraniti, ali slijedi plač, inat, lijenost. Stalno se kupa i sređuje, iskaljuje se na mlađoj sestri tako što viče ili je udari. Još uvijek posluša, iako smo sve češće na nekoj granici. Pričamo puno, ali se isto ponašanje ponavlja. Da li uvesti kaznu? Šta napraviti? Pravi pubertet nije ni počeo, a već je borba.
Poštovana,
kod ulaska u pubertet vrlo je dragocjeno dobro poznavati svoje dijete. Predvidjeti reakcije i osjećaje, a pokazati istovremeno empatiju, razumijevanje, ali i odlučnost i odgovornost prisutnog roditelja. Pubertet je vrijeme testiranja granica, promjena koliko fizičkih toliko i psihičkih. Adolescenti se upoznaju i mijenjaju. Njihova česta briga je da ih nitko ne razumije pa se izoliraju i stvaraju različite štitove kako bi se obranili od mogućih povreda. Ulažu mnogo truda i povjerenja u prijateljstva, što roditelji često doživljavaju kao izoliranje. Budite podrška, budite prisutna. Pubertet je period kroz koji smo svi prošli da bismo odrasli. Prisjetite kakav je bio Vaš pubertet i što Vam je bilo bitno. Razgovarajte, puno, više puta, koliko god puta je to potrebno. Imajte povjerenja u ishod i u svoje postupke da pubertet, uz sve izazove, bude još jedan puzzle u karakternoj slici Vaše kćeri!
**************************************************************************************************************
Poštovana psihologinjo,
nalazim se u teškoj situaciji, možda ništa težoj nego netko drugi, ali ne radi se o meni već i o djeci. Odluka o razvodu je već donesena, on samo razmišlja što napraviti s djecom, odnosno da li da ih prepusti meni ili da ih zadrži on. On smatra da bi bilo bolje da ostanu sa njim. Oboje radimo, djeca pohađaju osnovnu školu i, što god on rekao, djeca su jako vezana za mene. Jako se bojim. Živimo u stanu njegovih roditelja, što znači da sam ja ta koja treba iseliti, a nijedan nema dovoljno primanja da ode u podstanare. Nemam nikoga koga bi mogla pitati za pomoć, imam brata koji ima svoju obitelj i ne mogu od njega ništa očekivati. Rastavljamo se zato što je moj suprug pronašao novu partnericu, zaljubio se i više mu nije stalo do našeg braka. Ono što cijenim je iskrenost, tješim se time što je barem bio iskren. Ne mogu poreći da mi je svejedno, jako boli. Teško si mogu objasniti da je odlučio baciti brak koji je trajao 16 godina. Boli me pogotovo što je rekao da mu nikad nije ni bilo stalo previše. Pitam se gdje sam pogriješila, što smo se ženili i osnovali obitelj? Nitko još ne zna, nikome ne želim o tome govoriti, a meni je stalno knedla u grlu.
Poštovana,
čitam Vaše redove i pitam se, a gdje ste u svemu tome Vi? Čekate da on odluči sa kime će biti djeca, čekate da vidite tko će otići, a tko ostati. Žao mi je da ste kroz sve ovo morala, a da se osjećate sama i da Vam nitko ne može pomoći. Pitanje koje sam si postavila jest, čemu šutnja? Koja je namjera toga da o tome nikome ništa ne govorite, zato što on to želi? Ako ste zbilja pred razvodom i sve je samo pitanje dana, onda čemu čekanje? Djeca imaju pravo znati što se događa, jer djeca su veliki opažači i zasigurno im promjene u Vašem odnosu nisu promakle. Bitno je sada da se okrenete prema rješenjima, prema ciljevima i o tome gdje, odnosno s kime, će djeca biti. Imajte na umu da to ovisi i o Vama kao i o Vašem stavu. Razmisliste o tome koja su moguća stambena rješenja, posavjetujte se sa stručnom osobom o Vašim pravima. Vrlo je prošireno razmišljanje da kada se radi o prevari jedan novčić nikad ne zvecka sam, odnosno da je za prevaru krivo oboje partnera. Mislim da je vrijeme da se pogleda u oči vlastitim odgovornostima. U braku odgovornost za odnos je podjednaka, ali odgovornost za prevaru je samo na onome tko se za taj korak odlučio. Oružajte se odlučnošću i hrabrošću, a neka Vam glavni pokretač bude ljubav prema vlastitoj djeci i boljem sutra. Sretno!
Poštovana psihologinjo,
imam kćer od 11 godina i primjećujem promjene na njoj. U školi je odlična učenica, uči, trudi se i po znanju je daleko ispred svojih vršnjaka. Kod kuće je sasvim druga priča. Od kad stigne kući, stalno je na mobitelu i uvijek ima opravdanje – da je zbog škole ili sporta ili neke druge aktivnosti. Probala sam ga i zabraniti, ali slijedi plač, inat, lijenost. Stalno se kupa i sređuje, iskaljuje se na mlađoj sestri tako što viče ili je udari. Još uvijek posluša, iako smo sve češće na nekoj granici. Pričamo puno, ali se isto ponašanje ponavlja. Da li uvesti kaznu? Šta napraviti? Pravi pubertet nije ni počeo, a već je borba.
Poštovana,
kod ulaska u pubertet vrlo je dragocjeno dobro poznavati svoje dijete. Predvidjeti reakcije i osjećaje, a pokazati istovremeno empatiju, razumijevanje, ali i odlučnost i odgovornost prisutnog roditelja. Pubertet je vrijeme testiranja granica, promjena koliko fizičkih toliko i psihičkih. Adolescenti se upoznaju i mijenjaju. Njihova česta briga je da ih nitko ne razumije pa se izoliraju i stvaraju različite štitove kako bi se obranili od mogućih povreda. Ulažu mnogo truda i povjerenja u prijateljstva, što roditelji često doživljavaju kao izoliranje. Budite podrška, budite prisutna. Pubertet je period kroz koji smo svi prošli da bismo odrasli. Prisjetite kakav je bio Vaš pubertet i što Vam je bilo bitno. Razgovarajte, puno, više puta, koliko god puta je to potrebno. Imajte povjerenja u ishod i u svoje postupke da pubertet, uz sve izazove, bude još jedan puzzle u karakternoj slici Vaše kćeri!
**************************************************************************************************************
Čestitka cijenjenoj Luani
Uhodana psihologija meni djeluje poput uhodanih režima, bez obzira kojim se smjerovima kreću.
Kao znanstvena disciplina – psihologija , kao i neke druge, svjesno ili ne, često se zatiču u režimskim krilima. umjesto da stoje na vlastitim znanstvenim temeljima, koji im nalažu pravilo da trebaju biti ne dvosmisleno provođena u svakom trenutku; kao jedna od cijenjenih društvenih stečevina – čija se uloga svodi nalik roditelja spram svojoj hirovitoj dječurliji . A režim, svi režimi, koji se smjenjuju, dali zastarijeli ili, ono što se češće događa, nasilna svrgnuća, da se dobrovoljno ili prinudno, drže za ruku svoga roditelja:
“Kuda me vodiš . tamo idem“
www.severinomajkus.com
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar