PET I POL GODINA RATA, A POVOD JE BIO JEDAN GRAFIT Kako je situacija u Siriji eskalirala od prosvjeda prema općem ratu koji je razorio državu
- AUTOR:
-
- Jutarnji.hr
OBJAVLJENO:
- 15.12.2016. u 15:41
Više od 320 000 poginulih, preko 2 milijuna ozlijeđenih i preko 10 milijuna raseljenih osoba rezultat su pet i pol godina dugog rata u Siriji, koji je zamuzimanjem istočnog Alepa od strane provladnih snaga ušao u novu, potencijalno i posljednju fazu koja će završiti pobjedom Bašara al-Asada, iranski sponzoriranog Hezbollaha i Rusije, a porazom mnogih pobunjeničkih skupina, od umjerenih (u mjeri u kojoj još postoje) do radikalnih islamističkih. Također, i diplomatskim porazom zapadnih sila i arapskih država na čelu sa saudijskim režimom koje su godinama pomagale pobunjeničke grupe.
Uzroke i početak ovog rata nemoguće je ograničiti na samo jedan faktor. Zapadni mediji krivnju će uglavnom slaviti na autoritarni režim Bašara al-Asada koji je 2000. naslijedio svojeg oca Hafeza na čelu države. Iako su mnogi očekivali da će Bashar omekšati kruti režim svojeg pokojnog oca, to se nije dogodilo - zahtjevi za demokratskim izborima tijekom proljeća 2001. u Damasku završili su uhićenjem najeksponiranijih vođa prosvjeda i cijela stvar se smirila.
No, nekoliko godina kasnije Bašar al-Asad je odbio sudjelovati u američkoj invaziji na Irak, zbog čega se režim našao na meti Busheve administracije koja je potiho počela destabilizirati njegovu vladavinu financiranjem različitih opozicijskih grupa, poput Kurda i ekstremnijih frakcija sunita što je trebalo podići tenzije među etničkim i religijskim skupinama (74 posto stanovništva bili su sunitski muslimani, dok su ostale muslimanske skupine, među njima i Asadovi alaviti, činili tek 13 postoji populacije, dok su različite kršćanske crkve činile oko 10 posto populacije). Ironično, istovremeno su Busheva i Asadova administracija surađivale u tajnim operacijama CIA-e protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, al-Qaide.
Do 2011. godine i Arapskog proljeća Sirija je bila relativno stabilna autoritarna država, ali opterećena velikim klasnim razlikama u kojim su alaviti i bogatiji sunitski muslimani iz Alepa i Damaska dobro živjeli, dok su uglavnom konzervativniji suniti živjeli u velikom siromaštvu. Uz to je državama bila opterećena i velikim brojem izbjeglica iz Iraka (preko milijun kroz nekoliko godina) i visokom nezaposlenošću mladih, što je uz prethodno spomenute akcije CIA-e stvorilo plodno tlo za klasne, ali i međuetničke i religijske sukobe.
Napokon, na valu prosvjeda u drugim muslimanskim državama uz obalu Sredozemnog mora, neupitno ohrabrenih i često pomaganih od obavještajnih agencija zapadnih sila, u Siriji je buknulo nezadovoljstvo protiv Asada te su prosvjedi protiv njegove vlasti počeli u ožujku 2011. godine, s prvim većim okupljanjem građana 15. ožujka u Damasku.
No, incident za koji se često piše da je zapalio prvu iskru dogodio se u gradu Derra, jednom od siromašnijih dijelova države, početkom kobne 2011. godine. Tada su 16-godišnji Mohammad i njegovih pet prijatelja na zid ispisali grafite koji pozivaju na svrgavanje Asada:
- Nismo rekli našim roditeljima jer smo znali da će nas to dovesti u nevolje - rekao je Mohammad za Reuters dvije godine kasnije iz susjednog Jordana.
- Tijekom noći 22. veljače netko je napisao na zid "Nema predavanja, nema škole do kraja vladavine Bashara al-Asada", dok je netko drugi napisao "Odlazi, Bashar". Ja sam počeo pisati "Tvoje vrijeme dolazi, Doktore" (što je tada bio popularni nadimak za predsjednika Asada, op. a.) - ispričao je dalje Mohammad. Usred čina spazili su ih zaposlenici škole po kojoj su šarali te su dječaci pobjegli ne samo s lica mjesta, nego i od vlastitih obitelji kako bi se sakrili.
Tijekom sljedećih dana pet Mohammadovih prijatelja, svi između 13 i 15 godina, je uhićeno s još desetak drugih mlađih prosvjednika. U pritvoru su ispitivani i mučeni zbog čega je sve više građana počelo prosvjedovati dok to nije preraslo u opću pobunu protiv Asadove vlasti. Na ulice su izašle i sigurnosne snage režima te su ubili četiri osobe zbog čega su stvari eskalirale u siromašnom gradu i okolnim područjima. Uskoro su se prosvjedi proširili i na ostale gradove diljem zemlje.
Iako su u samom početku prosvjednici tražili niz reformi, povećanje osobnih i političkih sloboda, puštanje političkih zatvorenika i kraj korupcije (zbog čega su i mnogi izašli na ulice) to se početkom travnja pretvorilo u opći zahtjev da Assad odstupi s vlasti. Režim je isprva čekao da se ispušu, no ubrzo ih je Assad počeo silom gušiti, zbog čega su i prosvjednici uzeli oružje u ruke - sirijska je vojska počela s općim napadima na prosvjednike, a do kraja svibnja u sukobima je poginulo više od tisuću civila i 150 vojnika, dok su tisuće uhićene. Početkom lipnja u pokrajini Idlib, koju pobunjenici i danas drže, počeo je i prvi značajni oružani ustanak protiv vlasti.
Mnogi vojnici su odbijali pucati na prosvjednike te su prebjegli na njihovu stranu, a 29. srpnja je sedam odbjeglih časnika iz sirijske vojske osnovalo Slobodnu sirijsku vojsku s ciljem da sruše režim. Obuhvaćeni kasnije raširenim terminom "umjerene opozicije" zapadne sile vidjele su Slobodnu sirijsku vojsku kao ključnog saveznika te im slale velike količine oružja i druge pomoći.
No, kako su godine prolazile i sukob eskalirao u građanski rat koji je razorio Siriju, među opozicjskim grupama prvo su se javili pa u nekim dijelovima i počeli dominirati džihadistički elementi poput nekadašnjeg ogranka al-Qaide u Siriji i Iraku, al Nusre (koja je u međuvremenu postala samostalna teroristička organizacija pod nazivom Fatah al-Šam). Usprkos tome, zapadne sile su dugo vremena slale oružje svim opozicijskim grupama, čak i onim radikalnima.
U pet i pol godina se odnos snaga nekoliko puta promijenio; Asad se neko vrijeme nalazio i pred gotovo sigurnim porazom, u 2014. u sukob se uključila i Islamska država s velikim ofenzivama na istoku podijeljene i ratom rastrgane države, a važan faktor u ratu postali su i Kurdi pod čiju je kontrolu pao sjeveroistočni dio države, što je zabrinulo obližnju Tursku. Režim se na vlasti kroz najteža vremena za Asada držao zahvaljujući pomoći Irana koji je naoružavao i koordinirao šiitske milicije iz Iraka i naročito Hezbollah koji se u rat uključio iz obližnjeg Libanona. Kad se u rujnu 2015. uključila i Rusija, ratna plima se počela nepovratno okretati u korist Asada, a kontra rascjepkanih pobunjeničkih skupina koje su istovremeno imale nedovoljnu potporu zapadnih sila (iako ne i Turske) da bi se mogle oduprijeti ojačanoj sirijskoj vojsci, Hezbollahu i ruskim snagama koje su snažno stale iza sirijskih vlasti.
*********************************************************
*********************************************************
PROGLAS
Pomahnitali
tehnološki razvoj opće komputerizacije, kojom je Krupni Kapital krenuo u svoju
osvajačku apokaliptičku bitku nakon Drugog svjetskog rata, na isključivu štetu
opće kulturologije, dovela je čovječanstvo na samu klasnu špicu potpunog osipanja
više milenijske Babilonije, sazdane na
klasnim protuvriječnostima. Na kulturološkim blefovima povijesnih laži. Na
kreiranju multi mono bogova, koji će sijati međusobni razdor među neupućenim i
zagubljenim masama; iscrpljivati ih prekomjernom eksploatacijom; neishranjenošću i
natopljenom znojem, suzama i ratničkom krvlju, milenima prolivenom diljem
Planete.
Sve da bi
taj klasni monstrum, doveo 21. stoljećem,, svoje vrhovne luđake : Busha,
Balaira, Homeinija, Putina , Trumpa, i razne Erdogane, koji će vlastitim
umijećem sređivati njegova paklena nedjela
STVARALČKE
MASE PROBUDITE SE IZ SVOGA MILENIJSKOG SNA I UZMITE SVOJU SUDBINU U VLASTITE
RUKE !
Nema komentara:
Objavi komentar