Kršćanstvo,
koje je izniklo iz ruševina jedne od
najdulje civilizacijske ere klasičnog robovlasništva , po svojoj je prilici
odražavalo najdublji patnički očaj
čovječanstva iz dotadašnje povijesti.
Kao takvo,
moglo je da predstavlja tek onu nasljednu eru
jednog intenzivnijeg preoblikovanja tog povijesnog užasa, - zasnovanog na klasnom feudu, i pod direktnom
ingerencijom vatikanskih žbira
Robovlasničkim
društvom upravljao je bič !
Feudalnim je društvom upravljala složena tortura
mentalne i fizičke naravi, spravama za mućenje i lomačama.
Američkim ratom za neovisnost iz 1766. godine i Francusko građanskom revolucijom 1789.,
klasno se nasilje Kršćanstva iznova , i spiralno preoblikuje u
društvenu beštiju građanstva, u jednu od najpodmuklijih društvenih hipokrizija,
kamuflirana civilnim rukavicama.
Svoju će klasnu narav društvene aždaje kršćanina
, tako iznova potencirati blagoslovom, i hladno krvno upravljati tamanjenjem stotinjak milijuna nevine, i suvišne radne snage,
koja će, zbog usavršenijeg načina
ekonomske proizvodnje, i na svom višem tehnološkom nivou, uzrokovati još jedan
tektonski raspad robovanja.
U tom našem
sveobuhvatnom, milenijskom labirintu klasnog društva.
Nema komentara:
Objavi komentar