„ Naša“ je Jugoslavija bila jedino humanističko utočište za te grčke bespomočnike; barem dotle dok ih Tito nije prodao za imperijalističke škude Englezima i Amerikanacama, i iz samog temelja pročistili tu zemlju stare grčke kulture, te,koju oni , svi zajedno, nisu dostigli njihov staro povijesni kulturološki nivo. Ali su je zato, izdašnim novcem, otetim od domaćih žrtava, do temelja su pročistili od njenih revolucionarnih klica.
Tim je istim škudama počeo nicati brionski harem međunarodnih razmjera , namijenjen takozvanom Trećem svijetu, odnosno njegovim najotrcanijim ostacima srednjevjekovnih carstava , koji su masovno desterminirali napredne pokrete u vlastitm zemljama.
Dok je ,navodno, sam Kardelj trošio značajan dio tih kapitalističkih škuda za renovaciju i „oplemenjivanje“ nenastanjenog krša Golog otoka, iz čijih se priča, od prvih saznalo, i proširilo diljem svijeta za jedno od okrutnijih tretmana njihovih sporijih obračenika od inforbirovskih žrtava.
Promijeniti sredinu-moja je mladenačka narav gotovo uvijek prepuštala instinktu, ili pak kad god mu je to prepuštao neki slabašniji reazon d'etre.
Split se pokazao kao novi prostor za pražnjenje naše prainskonske prirođene naravi .U jednoj životnoj epohi, i koju nitko od nas nema mogućnosti da bira po vlastitom izboru, rodna Istria uvijek me podjednako veslila od najranijeg djetinjstva do, eto jedne uronulene starosti. Tako je valjda bilo i sa precima, Djedovi su službovali Austrougarskoj , očevi u italijanskoj kraljevini. Mi sinovi u Mussolinijevoj Italji. Sreća, -kad je nedostajala , po nekad se iznalazila barem u tome što ovdje nije bio iskušen teror bijele Jugoslavija. No, kao da je zato trebao stići na naplatu onaj dvostruki račun crvene Jugoslavije.
Osobno sam ga primio odjednom, iznenadnom i sa puno gorčine. Bilo je to navratom u rodno selo sa još sivom odjećom iz omladinske radne akcije, čini se 1949. Godine.
Za jedan dan u Puli, kad još nije bilo nikakvih autosnih linija, trebalo je pješke nekih 18 km do pazinske pruge, koja vodi iz Beograda do Pule. Još danas se sjećam da sam više trčao nego hodao zbog straha da nebi zakasni o na vlak. Sam Pazin pričinio se tih....
NASTAVAK
NASTAVAK
Nema komentara:
Objavi komentar