MARTINA MLINAREVIĆ

NJENA BORBA

BIH KNJIŽEVNICA O STANJU U ZEMLJI, LJUDIMA, BOLESTI... 'Mama mi je prije emisije rekla da pazim jer se vraćam u Hercegovinu i nastavljam se liječiti'

AUTOR: 
• • Jutarnji.hr
 OBJAVLJENO: 
• 14.10.2018. u 17:02

Screenshot / HRT

Martina Mlinarević

Gošća HTV-ove emisije Nedjeljom u dva bila je književnica i kolumnistica iz Bosne i Hercegovine Martina Mlinarević koja je komentirala stanje u svojoj zemlji, kako ljudi žive, o životu, pisanju i još koječemu.

VEZANE VIJESTI

• 'Odj*** od omladine koja masovno upisuje medicinsku školu samo da bi mogli prati i masirati švapske starce!'

U rujnu prošle godine dijagnosticiran joj je rak dojke. Prošla je tri operacije u pola godine, a sad se liječi u Mostaru. Osim toga, zbog političkih pritisaka godinama se nije eksponirala u javnosti. Bila je trudna i izgubila je prvo dijete, najvjerojatnije zbog stresa.

Za HTV-ovu je emisiju ispričala da dolazi iz teške, tradicionalne, konzervativne hercegovačke obitelji:

-  Moj otac je teški tvrdokorni tradicionalist, a bio je dvostruki udarnik radnih akcija. Mama mi je prije emisije rekla da se dobro pazim jer se vraćam u Hercegovinu i nastavljam se liječiti u Mostaru. Moj otac ima iste svjetonazore, ali on to ne bi priznao. Rekao bi da, mislim i ja tako, ali zašto ti to moraš naglas reći.

Komentirala je i pobjedu Željka Komšića na izborima čime je postao novi hrvatski član Predsjedništva BiH. Mlinarević smatra da nitko neće ratovati, no da se ne govori o ljudima koji su stanovnici BiH, nego o plemenima:

- Imamo diskriminatorski ustav po kojem se na izborima samo iz tri plemena mogu kandidirati predsjednici. Imate Dodika koji je izabran u predsjedništvo zemlje koju prezire i ići će raditi u Sarajevo kojeg prezire, kazao je da će raditi u istočnom, a ne u bliskoistočnom Sarajevu, ali će redovno uzimati plaću od te države. Imate Željka Komšića koji je na poziciji gdje predstavlja narod koji ga prezire i bez obzira na to uzima plaću. Imate Šefik Džaferović koji je zapravo niotkud, a ima infrastrukturu stranke. Komšić je u prvoj noći uspio zaratiti i s Hrvatskom i sa Srbijom. U predsjedništvo prvi put ulazi osoba koja je na crnoj listi jedne zemlje - to je Milorad Dodik koji je par dana prije izbora rekao da će osobno ukloniti klauna s ulica Banja Luke koji protestira - to je otac Davida Dragičevića, koji brani dostojanstvo smrti svojeg djeteta - rekla je.

Dodaje da je boli autokracija i sebičnost lijevih stranaka u BiH. Osvrnula se i na dijagnozu i rekla da se i danas pita zašto baš ona.

- To pitanje dolazi u mahovima, ali ne želim upasti pod utjecaj bolesti. Prof. Eduard Vrdoljak u Splitu rekao mi je da zna s vrata hoće li se pacijent izvući ili neće, ovisno o tome kako je prihvatio bolest. Ta mi je rečenica odzvanjala cijelo vrijeme liječenja i stalno pokušavam sebe držati iznad dijagnoze - ispričala je u emisiji Nedjeljom u dva.
********************************************
Gospođo,,

Vas i  moju malenkost kao da vežu neke sličnosti.

Kao prvo veoma sličite drugarici  Mary  Prince iz Californije, koju sam  sreo u Australiji, šezdesetih godina.

U Sydneyu sam je upoznao među tamošnjim malim društvom vrhunskih intelektualaca zemlje.

Bile su to godine na margini kad je tamošnja Socijalistička radnička partija trebala zatvoriti svoja vrata postojanja.

 Zatekao sam se među njima kada je pala odluka da se ta partija ponovno osnuje. I tako se družili u obliku jedne bliske- surađujuće familije.

Ne dugo zatim, Mary se seli sa familijom u SAD, maja australska supruga i ja, u moju rodnu Istriu. Bile su to godine velikih lomova, mentalnih i fizičkih, koje je trebalo preživjeti, ali i na novu zaživjelost; istovremeno se ponoseći onih minulih vremena udarničke značke iz  Brčko - Banoviči.   Spoznajama  stečenim još ranije u Beogradu, gdje sam dolazeću noć prenoćio u prijemnoj kancelariji Predsjedništva vlade. Bila je to ona ista noć, koja je, možda, po prvi puta  potresla Rezolucija Inforbiroa. Sav se vrh vlasti komešao  zgradom. Sjećam se da je prema jutru netko pokušao ući. Viknuo: „boga im, i to su pretvorili u spavaonicu. Bio je to glas Kardelja. Zatim sam se smjestio u ulicu generala Ždanova (10 ?), gdje se također nije prespavalo čitavu noć.                                       
Na kamione se ukrcavale vrišteće žene i njihova uplakana djeca u naručju. Kasnije sam znao što se tu i tamo događalo,- nisam razumio njihov inostrano jadikovanje.   Noć sam    prošetao u nekoliko navrata  od Skupštine  do Kalimegdana  i natrag. Tek sam na jutarnjem doručku saznao  da su tu bile Grčke -markosove izbjeglice ,  dok su njihovi hrabri muževi vodili onaj krvavi partizanski rat u zemlji….


Nastavak 2