PUČKA KUHINJA U BIVŠEM TOMASU
JEDINI TOPLI OBROK U DANU Jedem iz kontejnera. U životu sam pojeo više pljesnivog kruha, nego kolača
Po svoj jedini topli obrok u danu u bivši Tomaso svakodnevno dođe stotinjak najpotrebitijih građana, a znalo ih je biti i više. Branko Ružić, jedan od korisnika, za svaki slučaj uvijek dođe malo ranije. Voli na miru popričati s Đurđicom Zajačko i Suzanom Perović, zaposlenicama Crvenog križa. Obavezno ih zagrli i poljubi
Na jelovniku je jučer bio ukusan gulaš i puding od čokolade. Pučka kuhinja u Zagrebačkoj ulici u Puli svoja vrata otvara svaki dan u deset i pol. Po svoj jedini topli obrok u danu tamo svakodnevno dođe stotinjak najpotrebitijih građana, a znalo ih je biti i više. Branko Ružić, jedan od korisnika, za svaki slučaj uvijek dođe malo ranije. Ne toliko zbog gladi, voli na miru popričati s Đurđicom Zajačko i Suzanom Perović, zaposlenicama Crvenog križa koje dijele hranu. Obavezno ih zagrli i poljubi.
Rasplačemo se
"On je naš Forrest Gump", govori Đurđica. "Dobro se poznajemo. Ma ja ih sve znam. Znam tko može pojesti više kruha. Kada dođu prvi put… to je teško, rasplaču se oni, rasplačemo se i mi s njima".
Neki taj prostor pamte kao Tomaso. Iako u centru grada, nitko ne primjećuje mali zakutak u kojemu se svakodnevno dijele topli obroci. Tim bolje, govori Đurđica, diskrecija je ovdje izuzetno poželjna. Hrana se, priča dalje, kuha u Pleteru, u Domu hrvatskih branitelja. Na meniju zna biti i piletina s varivom ili grah s kobasicom. Korisnicima je, ističe Đurđica, najvažnije da je obrok kuhan i topao. Kuhinja radi šest dana u tjednu, a subotom se za nedjelju dobiva suhi obrok koji donira Caritas. Obično su to narezak, pašteta, dupli kruh i mandarina. Ima i onih koji zbog vjerskih razloga neke namirnice ne jedu. Takvi radije biraju socijalni paket Crvenog križa.
- Imaju pravo na samo jedan obrok u danu, a neki od njih taj jedini obrok podijele s ostatkom obitelji. Ima tu, naravno, i koja kaciola više i pokoji dupli kruh, ako možemo uvijek ih počastimo repetama, priznaje Đurđica.
Ona i Suzana svakome nastoje pružiti podršku i pomoć. Uvijek saslušaju probleme, nastoje biti vedre, pozitivne, udijeliti pokoju dobru riječ. Među korisnicima je jako puno beskućnika, priča Đurđica, onih koji spavaju u neadekvatnim uvjetima, u kamperima i bunkerima. Sigurna je da barem njih 15-ak živi baš na ulici, bez krova nad glavom, bez struje i vode, po barakama i šumama. Puno je samaca i onih narušenog zdravlja, nastavlja, onih koji su na margini društva u svakom pogledu, rastavljeni, nezaposleni, ovisnici. Priznaje da među korisnicima ima i onih koji imaju problema sa zakonom, možda su krali ili bili nasilni, ali dodaje da su prema djelatnicima uvijek puni poštovanja. Neki dolaze već pet godina koliko je kuhinja na ovoj adresi otvorena. Za one koji su nemoćni, koji ne mogu hodati i doći do kuhinje, uvijek nađu rješenje, obrok im se dostavi na adresu. Najviše korisnika ima 55 godina naviše, od kojih je samo šest žena. Đurđica govori da je tome tako jer se žene možda bolje snađu u životu. (Chiara BILIĆ)
Nema komentara:
Objavi komentar