PIŠE MILAN PAVLOVIĆ
Država pokazala da joj do Uljanika ZAPRAVO BAŠ I NIJE STALO
Činjenica da je država, kao jedan od dva stupa na kojima bi se trebalo temeljiti financijsko restrukturiranje Uljanika, odlučila potpuno ignorirati proces izbora novog nadzornog odbora, duboko je razočarala radnike male dioničare koji su nazočili Skupštini. Oni su to suzdržavanje od glasanja doživjeli kao direktno gaženje brojnih obećanja koja su im tijekom susreta s raznim državnim dužnosnicima davana, ali i kao žestok šamar čitavom procesu spašavanja brodogradilišta
"Da nije tužno bilo bi smiješno", kazao mi je prije nekoliko dana kolega komentirajući jednu u nizu apsurdnih situacija vezanih uz krizu kroz koju prolazi Uljanik i napore koje se navodno čine kako bi se izlaz iz te krize pronašao. Upravo ta misao došla mi je u glavu nakon utorka koji sam najvećim dijelom proveo u maloj dvorani Doma hrvatskih branitelja prisustvujući Glavnoj skupštini Uljanika koja se pokazala samo još jednim činom u tom sad već iscrpljujuće predugom teatru apsurda. Premda je bilo jasno da se na njoj ne mogu očekivati čuda niti je itko očekivao da će se pojaviti čarobni štapić čijim zamahom će sve nedaće brodogradilišta otići u prošlost, nekakav minimum realnih očekivanja bio je da se dioničari bar odgovorno suoče s problemom koji prijeti gašenju tvrtke kojoj su vlasnici, kao i da pokažu spremnost preuzimanja svog dijela odgovornosti da se taj za Uljanik najcrnji mogući scenarij ipak na kraju ne dogodi.
Rezultat Skupštine svima je već dobro poznat, a sama atmosfera koja je vladala na njoj, kao i zaključna farsa s miniranjem izbora članova novog nadzornog odbora, pokazala je da su čak i ta minimalna očekivanja ipak bila pretjerana. Dio većih dioničara, među kojima i 25 posto portfelja iza kojeg stoji Republika Hrvatska, stali su uz male dioničare i svojim glasovima protiv davanja razrješnice sadašnjoj upravi i dosadašnjem nadzornom odboru poručili kako ni oni nisu zadovoljni načinom na koji se u proteklom razdoblju vodila tvrtka kojoj su vlasnici. Međutim, što se njih tiče, sve je i ostalo na tome. U ključnoj točki izbora novih članova NO-a, odnosno ljudi koji bi trebali pokrenuti proces promjena u sustavu vođenja tvrtke kojim nitko nije bio zadovoljan, niti su ti dioničari ponudili svoje kandidate, niti su bili spremni dati povjerenje bilo kome od onih koje se na tu poziciju kandidiralo.
Kokoš ili jaje
Što se tiče te skupine dioničara, ta 8. točka u kojoj su se birali novi članovi NO-a kao da se ni nije našla na dnevnom redu ili kao da se to tko će u njemu sjediti njih u najmanju ruke ne tiče. Ako bi se takav stav o "nemiješanju" u vođenje firme i dok ne bude jasnije definirano u kojem će se smjeru sve odvijati dalje donekle i moglo razumjeti kad su u pitanju udjeli kompanija poput Adrisa ili oni poslovnih banaka, ostaje potpuno nejasno zbog čega su se iz tog procesa odlučivanja izuzeli predstavnici onog dijela vlasništva kojim je u Uljaniku zastupljena država. Činjenica da je država, kao jedan od dva stupa na kojima bi se trebalo temeljiti financijsko restrukturiranje Uljanika, odlučila potpuno ignorirati proces izbora novog nadzornog odbora, duboko je razočarala radnike male dioničare koji su nazočili Skupštini. Oni su to suzdržavanje od glasanja doživjeli kao direktno gaženje brojnih obećanja koja su im tijekom susreta s raznim državnim dužnosnicima davana, ali i kao žestok šamar čitavom procesu spašavanja brodogradilišta.
Nema komentara:
Objavi komentar