ANALIZA GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA
Zbog svađa i sukoba Opća bolnica Pula mogla bi se urušiti kao KULA OD KARATA
Opća bolnica Pula generalno muku muči s kadrovima. Liječnici dnevno odlaze u potrazi za boljim uvjetima i većim mogućnostima profesionalnog napredovanja. Odlaze, međutim, i zbog narušenih odnosa među kolegama. Apsolutno opravdano postavlja se pitanje tko će uopće raditi u renoviranoj, dograđenoj i nanovo opremljenoj bolnici u koju se investiraju stotine milijuna kuna?
Osječki sud je presudio: smijenjeni šef pulske kirurgije dr. Nadomir Gusić vraća se na svoje radno mjesto. Paradoksalno je da će mu ista ona osoba koja mu je potpisala smjenu, ravnateljica bolnice dr. Irena Hrstić, sad za isto radno mjesto potpisati imenovanje. Obzirom da je po istoj matrici i on smijenjen, samo je pitanje dana kad će presudu o povratku na radno mjesto dobiti i smijenjeni šef Odjela anestezije i reanimacije dr. Aleksandar Šuput.
Povratkom smijenjenih dr. Gusića i dr. Šuputa na njihova radna mjesta, u Općoj bolnici Pula trebao bi se okončati sukob između nekih liječnika i ravnateljice koji tinja pa povremeno eskalira. Opće je poznato kako se u Općoj bolnici Pula pojavljuju problemi na čisto ljudskoj razini. Prečesto dominiraju niske strasti i podmetanja, olajavanja i prozivanja. Ravnateljica dr. Hrstić je ponekad, umjesto ujedinjavanja razjedinjenih liječnika i njihovih frakcija, svojim potezima i smjenama kreirala još veći kaos. Sudsko rješenje o povratku dr. Gusića na mjesto šefa kirurgije konkretna je potvrda nekih njenih promašenih poteza. Umjesto kompromisa i dogovora, ravnateljica je s dr. Gusićem doslovno zaratila. Umjesto ruke pomirenja i suradnje, u ruke mu je prošle godine uručila smjenu. Umjesto uvažavanja starijeg kolege respektabilnog znanja i reputacije, krenula je na njega kao tsunami prema obali: prijeteći i razarački.
Dr. Gusić je častan čovjek neokaljane biografije. Poznato je da zbog svojih sposobnosti i znanja često obavlja operacije i van Hrvatske. Tražen je i mnogi ga žele dovesti i dobro platiti. Istodobno dok je u svojem dvorištu suvišan, u tuđem je tražen. Dr. Gusić je, međutim, sam sa sobom pomiren. Karijeru je prije 31 godinu započeo u Općoj bolnici Pula u kojoj je očito želi i okončati. Financijski inferioran u odnosu na mnoge kolege koji rade posao sličan njegovom, personificira sve ono što je u bolnici pozitivno i ljudsko. Empatičan i posvećen pacijentima može biti uzor mlađim kolegama.
Gomila zidova
Opća bolnica Pula generalno muku muči s kadrovima. Liječnici dnevno odlaze u potrazi za boljim uvjetima i većim mogućnostima profesionalnog napredovanja. Odlaze, međutim, i zbog narušenih odnosa među kolegama. Apsolutno opravdano postavlja se pitanje tko će uopće raditi u renoviranoj, dograđenoj i nanovo opremljenoj bolnici u koju se investiraju stotine milijuna kuna? Hoće li to biti kula od karata koja će se urušiti na prvom većem problemu? Da li će se bolnica pretvoriti isključivo u gomilu zidova? Tko će raditi na skupocjenoj opremi koja se kupuje? Hoće li pacijenti, kao što je trenutno slučaj, preglede čekati mjesecima ili godinama jer ih u prekrasnom zdanju bez duše i liječnika neće imati tko pregledati?
Odgovorni u toj ustanovi kao da su smetnuli s pameti da bolnicu prije svega čine ljudi i odnosi. Čovjek je najveća vrijednost. Kao izniman i priznati stručnjak velikog iskustva, po biografiji najjača osoba u Općoj bolnici Pula, dr. Hrstić upravo zato mora pomiriti razlike unutar svojeg kolegija. Svatko ima pravo birati svoj tim suradnika, pa tako i ona, no u deficitu liječničkog kadra, što je rak rana hrvatskog zdravstva, ravnateljica mora pronaći komunikacijski kanal i prema ljudima s kojima nije na istoj valnoj duljini, poput dr. Gusića. Prije svega zbog interesa pacijenata, zlu krv koja se stvorila na najvišim razinama Opće bolnice Pula mora zamijeniti ruka pomirenja. Specifičnost posla koji liječnici obavljaju izdvaja ih od svih mogućih zanimanja. Oni su jedini koji doslovno odlučuju o ljudskim životima i zdravlju. O njihovom znanju, vještini, hrabrosti i procjeni ovisi sudbina pojedinaca i njihovih obitelji. Zbog odgovornosti su izloženi velikom stresu koji se u pulskoj bolnici dodatno pojačao radi sukoba ega i međusobne netolerancije. Tako se zavadila ravnateljica sa šefovima nekih odjela, liječnik s liječnikom, a sukobi su čak i unutar odjela, među dojučerašnjim kolegama kojima bi jedini cilj moralo biti zdravlje pacijenata. Samo beskrajno smiren liječnik može kvalitetno obavljati svoj posao. Liječnik pod pritiskom internih sukoba može biti opasan za svoje pacijente.
Dva posla
Slučaj s poremećenim ljudskim odnosima u Općoj bolnici Pula živi je argument teze da je čovjek čovjeku vuk – homo homini lupus. Kad spašavaju tuđe živote doktori mogu biti najbolji ljudi na svijetu, dok samo minutu nakon toga mogu postati najgori ljudi kad se jedni prema drugima ponašaju nečovječno. A opet, ljudi su i bave se najhumanijim poslom koji postoji. Međusobna podijeljenost i ratovi zbog taština mogu poništiti sve ono dobro što su radili i zbog čega su uostalom položili Hipokratovu zakletvu. Netko u Općoj bolnici Pula mora presjeći i reći – dosta! Hoće li to biti sama dr. Irena Hrstić, koja ne bi trebala biti opterećena činjenicom da ne moraju svi misliti kao i ona te da onda automatski ne moraju biti neprijatelji? Ili će to biti predsjednik Upravnog vijeća Valerio Drandić, koji besmisleno krivnju za povratak dr. Gusića na radno mjesto šefa kirurgije svaljuje na loše pravnike? Ili će to biti politika kroz Istarsku županiju kao osnivača Opće bolnice Pula? Uglavnom, tko će biti miritelj sukobljenih strana, manje je važno. Puno je važnije da građani Pule i Istre odgovorno pune proračune i imaju pravo na što kvalitetniju zdravstvenu zaštitu. Opća bolnica Pula, s liječnicima koji su njeno najveće bogatstvo, to im mora omogućiti. Upravljanje kadrovima posao je ravnateljice koja je, međutim, nespretno rastrgana između posla ravnateljice dr. Hrstić koja upravlja sa 100 milijuna eura vrijednom investicijom i dr. Hrstić koja upravlja samom bolnicom i bavi se liječničkim problemima. U nastavku svog mandata ravnateljica, istodobno s obavljanjem dva odvojena i odgovorna posla, svakom od kolega koji su svoje znanje i život ugradili u temelje ove ustanove, bez obzira na osobne preferencije, mora pronaći adekvatno mjesto u sustavu te mora uspostaviti modele suradnje među svojim osobljem. Pacijenti su, ipak, iznad svega.
Nema komentara:
Objavi komentar