Uljanik je odavno predviđen za odstrel, na njegovom mjestu bit će novi Monte Carlo: IZA REŠETAKA SU ZAVRŠILI POGREŠNI LJUDI - Clint Eastwood, Lee Van Cleef i Eli Wallach u pulskom brodogradilištu
Uljanik je bio tek slučajna ostavština nekih boljih vremena koju je sada valjalo dokrajčiti. I na mjestu brodogradilišta napraviti novi Monte Carlo. Politika je to koja je proizvela razne rajiće, mudriniće, prke koji su postali uspješni menadžeri, biznismeni, zaposlenici privatiziranih banki u stranom vlasništvu, ljudi s lovom u inozemstvu. Oni su Uljanik stajali glave. Već početkom '90-ih. Ovi sadašnji samo su nastavljači te sage
Najveći krivac za propast Uljanika je politika, ne loš menadžment, njihovi loši poslovni potezi, nekonkurentnost proizvoda, skup čelik, ništa od toga, već isključivo politika. I ne samo ova sadašnja, državna, podjednako kao lokalna, nego ona s kraja stoljeća 20., izvorno hrvatska. Ova sadašnja samo je odraz onoga što je već počinjeno, uništeno, satrano, opustošeno u hrvatskom gospodarstvu, proizvodnji. Uljanik je bio tek slučajna ostavština nekih boljih vremena koju je sada valjalo dokrajčiti. I na mjestu brodogradilišta napraviti novi Monte Carlo. Politika je to koja je proizvela razne rajiće, mudriniće, prke koji su postali uspješni menadžeri, biznismeni, zaposlenici privatiziranih banki u stranom vlasništvu, ljudi s lovom u inozemstvu. Oni su Uljanik stajali glave. Već početkom '90-ih. Ovi sadašnji samo su nastavljači te sage.
Perspektivni menadžer
Krenimo sa Zdravkom Marićem, ministrom financija, najvažnijim čovjek Vlade Andreja Plenkovića. Mariću je proračun cilj, a ne sredstvo, on gleda samo kako da mu štimaju sve brojke koje si je zadao u njemu i ne može ni lipe izdvojiti za spašavanje proizvodnje, jer mu to nije ni bitno. Važno je da je proračun konsolidiran, a hoće li zbog toga iza njega ostati pustoš, potpuno je nebitno. On ništa ne čini jer ništa ni ne želi činiti. On je tu da izvršava zadaću da se posuda u koju je ulio proračun slučajno ne prelijeva, odnosno da ne gubi na svojem zadanom sadržaju. Zato se on otvoreno protivi restrukturiranju Uljanika.
A možda i ne samo zbog toga. Ne tako davno proširio se glas da će Marić završiti u Adris Grupi. On je to, naravno, demantirao, jer čovjek je trenutno zaposlen u Vladi pa ne bi bilo u redu da se pomisli da sjedi na dvije stolice, jednoj javnoj, drugoj privatnoj. Ali neće ni on dovijeka biti ministar. Uostalom, informacije o njegovom odlasku na čelno mjesto moćnog Adrisa ne dolaze iz nekih opskurnih izvora, o tome govore ljudi iz poslovnih, ekonomskih krugova. Zašto je tu bitan Adris? Pa iz razloga što je to tvrtka koja se bavi turizmom, a područje pulskog zaljeva, zajedno s brodogradilištem, predstavlja fini mamac za investitore u turizmu. Naravno, industrija s ekskluzivnim hotelima, marinama, vilama ne ide ruku pod ruku, naprotiv, uopće si ne pašu. Postavlja se, međutim, pitanje ima li Adris interesa širiti svoj turistički portfelj na Pulu. Možda se odgovor na to pitanje krije u imenovanju Emila Bulića novim predsjednikom Uprave pulskog brodogradilišta. Valja osvježiti pamćenje i prisjetiti se da je Bulić u Uljanik došao iz BAT-a, prijašnjeg TDR-a, koji je svojedobno bio dio Adris Grupe. Je li Bulić dosad nešto vidljivo učinio za spas brodogradilišta? Iskreno, nije ni imao puno manevarskog prostora, ali činjenica je da njegov mandat protječe u iščekivanju potpunog kraha, zatvaranja brodogradilišta. Zašto je taj perspektivni menadžer, kako za njega govore kolege, uopće prelazio u Uljanik kada je već svima bilo jasno da brod valja evakuirati jer će potonuti? To pitanje je možda i ključno. Jer Bulić trenutno dijeli sudbinu ostalih radnika, što znači da ne prima plaću. Sigurno da u njegovom životopisu nije potrebna ta crtica koja bi ga obilježila kao posljednjeg direktora Uljanika. Logika govori da se tu skriva neka druga priča u koju bi se mogao ugurati i Marić u nekoj novoj ulozi. No, sutra će političari opet, ako se i pokaže da je sve ovo bilo smišljeno, imati škužu da su tu zadnju Upravu birali radnici.
Nema komentara:
Objavi komentar