MALO JE NADE ZA SPAS PULSKOG BRODOGRADILIŠTA
Je li IDS kriv za PROPAST ULJANIKA? Neka se otvore istrage, preispita Gianni Rossanda i njegovi suradnici i neka se utvrde okolnosti koje su prethodile sve očitijem otvaranju stečaja
Neka se konačno otvore istrage. Neka se preispita zadnji predsjednik Uprave Gianni Rossanda i njegovi suradnici. Neka se utvrde okolnosti koje su prethodile sve očitijem otvaranju stečaja. No, neka ministar Horvat najprije krene iz svog dvorišta, svojom metlom neka pokupi svoje smeće
Izgleda da je gotovo. Uljanik ide u stečaj. Osim ako se ne dogodi nekakav neočekivani preokret, nekakav kopernikanski obrat. Ili neki deus ex machina. Ipak, u sve to ne valja se uzdati. Više bi to bila nadanja na slabašnim temeljima, nego optimizam koji proizlazi iz nečeg realnog i mogućeg . Kad je već tako, valjda po stoti put postavlja se pitanje tko je kriv za propast Uljanika? No, nema jednostavnog, jednoznačnog, decidiranog i eksplicitnog odgovora. Više je istina o propasti brodogradilišta koje je desetljećima bilo stožerna točka razvoja Pule te ujedno nosilo gospodarstvo Poluotoka kad se turizam tek počinjao značajnije razvijati.
Lov na krivce
Izgleda da je ministar gospodarstva Darko Horvat, najavljujući da će netko morati odgovarati za dubioze Uljanika od gotovo 1,1 milijarde eura, otvorio lov na traženje krivaca. Pa neka se onda otkriju sve istine! Neka se konačno otvore istrage. Neka se preispita zadnji predsjednik Uprave Gianni Rossanda i njegovi suradnici. Neka se utvrde okolnosti koje su prethodile sve očitijem otvaranju stečaja. No, neka ministar Horvat najprije krene iz svog dvorišta, svojom metlom neka pokupi svoje smeće. Ako on propusti reći istinu, unaprijed mu je nudimo. A ona izgleda ovako.
Dakle, ministre, dobrim dijelom za propast Uljanika krivi su država i njezin sustav kontrole. Kako su uopće sve hrvatske vlade odobravale državna jamstva, a da očito poslovanje Uljanika nije kontrolirano? Tko pametan nekome daje novac, a ne pita ga zašto mu treba i kako će mu ga vratiti? Tu bi se, u redovima izvršne vlasti kojoj i Horvat pripada, trebali i mogli naći krivci odgovorni po kaznenom zakonu, a ne samo po političkoj odgovornosti za što se ne snosi nikakva ozbiljna šteta. Državna politika, uz vrh kompanije s pogrešnim poslovnim politikama i odlukama, prvi je ešalon koji je propustio reagirati i koji je odgovoran za kolaps brodogradnje u Puli. Iza njih je generalna, nepovoljna situacija na svjetskom tržištu na kojem konstelacija snaga i odnosa, uz pad cijena nafte, nije išla u prilog opstanku pulskog brodogradilišta. Neizostavno, u javnoj percepciji krivac je i vladajući IDS.
E sad, koliku odgovornost snosi IDS? Je li teza o IDS-u kao grobaru Uljanika realna ili je do zla Boga nategnuta i tendenciozno isforsirana? Gura li tu manipulativnu i jeftinu tezu politička konkurencija koja koristi sva oružja za skidanje IDS-a s političkog trona u Istri? Može li uopće jedna politička stranka, pa bio tu u Istri dominantan, svemoćan i sveprisutan IDS, ključno utjecati na opstanak ili propast Uljanika? Na koji način? Jesu li IDS-ovci namjerno uništili ono što su generacije Puljana i Istrijana stvarale? Zašto bi to učinili? Zar zbog davne Jakovčićeve ideje o seljenju Uljanika na drugu lokaciju?
Zar je Jakovčić još prije 20 godina dogovorio s Rossandom da ovaj sačeka povoljan trenutak i kad dođe na čelu Uljanika, što mu nitko nikada nije mogao garantirati, potpuno uništi brodogradilište kako bi Končar na tom prostoru gradio stanove ili je upravo gradnja stanova, uz opstanak dijela brodogradnje i pokretanje nautičkog biznisa, mogla biti spasonosni biznis i formula kakvog takvog opstanka? Je li IDS iz Uljanika pronašao modele za isisavanje novca? Ako je to istina, kako i kojim kanalima? Jesu li oni koji su u Uljaniku mogli odlučivati o ugovaranju brodova te možda uzimali provizije za posredovanje bili usko povezani s IDS-om pa da se može uvjerljivo i argumentirano zaključiti kako je IDS stajao iza toga, iako je trebao biti svjestan da se kompaniji zbog osobnih interesa i navodnih podmićivanja u desecima ili stotinama tisuća eura uništava budućnost?
Treba li vjerovati da je šef Uljanika Gianni Rossanda bio član IDS-a, jer bi tako lakše prošla teza da je stranka sve znala i da je za sve kriva jer je njezin čovjek vodio Uljanik ili treba vjerovati činjenicama koje govore da između Rossande i IDS-a nema formalne poveznice?
Uzimajući u obzir kako su stvari funkcionirale, s velikom se sigurnošću može zaključiti da politika, pa tako ni IDS-ova, u Uljanik nije uspjela značajnije penetrirati. Uljanik je, naime, uvijek bio svijet za sebe. Pomalo arogantni, komunikacijski hermetički zatvoreni i nepovjerljivi, uljanikovci su živjeli kao država u državi. Vodstva Uljanika uvijek su se držala elitistički, nedodirljivo, iznad politike kojom je, naprimjer, u svoje vrijeme vješto manipulirao Karlo Radolović. Balansirajući prema svim važnijim strankama vodio je uspješnu politiku ekvidistance po principu sa svima dovoljno blizu, ali i isto daleko. U nemirnim političkim vodama kojima je Istra plovila osiguravao je brodogradilištu krajnje potreban mir iz kojeg se rađao prosperitet. No svo vrijeme zidovi oko brodogradilišta bili su i stvarni i simbolički. Politika se prema priznanju vodećih IDS-ovaca nikada nije uspjela infiltrirati u poslovanje Uljanika, a još manje ući u njegov poslovni krvotok.
Realnost je da nitko blizak IDS-u, čiji su se članovi mogli zaposliti na nižim rukovodnim razinama, nije bio u vodećim strukturama Uljanika. Samim time, IDS se uglavnom može amnestirati od odgovornosti zbog stanja u brodogradilištu koje je korak do stečaja i dva koraka do likvidacije. Jesu li pulski gradonačelnik i predsjednik IDS-a Boris Miletić i župan Valter Flego mogli izvršiti kvalitetniji politički pritisak prema Zagrebu? Jesu li mogli biti bučniji i hrabriji u traženju da Uljanik opstane? Jesu li oko opstanka Uljanika mogli bolje istrgovati sa svojim saborskim mandatima koji bi vladajućima pomagali u održavanju parlamentarne većine, kao što se u ovoj državi bezobrazno radi? Jesu li mogli podignuti šatore na ulasku u Vladu i ući u povijest kao top frajeri i beskompromisni politički fajteri koji će štrajkom glađu prisiliti državnu vlast da pokrije financijske dubioze poslovnog subjekta u regiji u kojoj ona nema nikakvu političku ambiciju?
Politička šteta
Ništa nisu mogli, ponekad stvari jednostavno izmaknu kontroli. Da se ne bi krivo razumjeli, ova novina nije apologet nijedne političke opcije pa tako ni IDS-a čija je jedina značajnija greška, ruku na srce, to što njegovi čelni ljudi nisu odmah po primljenim, makar i neslužbenim saznanjima o krizi neviđenih razmjera, otvoreno i hrabro reagirali javno tražeći da se hitno preispita financijska stabilnost i samo poslovanje Uljanika. No, to je već bio početak kraja i suštinski se ništa ne bi riješilo, osim što bi se procesi ubrzali. Iako mu je, dakle, odgovornost za propast Uljanika minimalna, a još manje presudna, IDS će zbog ovakvog raspleta možda pretrpjeti određenu političku štetu, isto kao i gospodarstvo Pule i Istre koje sa ili bez Uljanika neće biti isto.
*******************************************************************************
Ovaj Blog
Kako god bilo i bude, Uljanik je jedna od največih kriminalnih drama, koju je ustoličila klero nacionalistička Guja ove jadne zemlje.
Neka im to bude posljednji zločin usmjeren prema najnižim patničkim masama, zakinutih svakog ljudskog dostojanstva.
*******************************************************************************
Ovaj Blog
Kako god bilo i bude, Uljanik je jedna od največih kriminalnih drama, koju je ustoličila klero nacionalistička Guja ove jadne zemlje.
Neka im to bude posljednji zločin usmjeren prema najnižim patničkim masama, zakinutih svakog ljudskog dostojanstva.
Nema komentara:
Objavi komentar