31. LISTOPADA, 2013 (Oporavljena verzija)

CIJENJENA GOSPOĐO,

Zahvaljujum na čestitci.
Osobno, dane u godini tek valoriziram po njihovoj vedrini ili tmurnosti,  po nekakvim sadržajnostima, ili pak po njihovim ispraznim tokovima, koja nas često znaju vraćati u jednu vrstu vegetativng apsurda.

U vezi jučerašnjeg posta, nipošto nije bila namjera da se uobičajenom sklonošću srlja u neke skrajnosti; naročito ne po povijesnim temama naše barbarske ere, za koju ovdje ne postoji jedna stručna  nadležnost.

No, sama činjenica da je naša cjelokupna pisana povijest satkana upravo tokom evolutivne ere barbarstva, da smo u toj istoj razvojnoj eri stekli vlastitu svijest, da su se njenim tokom  radjale brojne civilizacije, od egipatske, mezopotamske, odnosno maloazijske, do stare grčke, Kartage,  rimske, pa sve do prekomorsih Maja.  Jasno nas, ponekad, dovodi u sumnju : dali je današnje čovjecanstvo još uvijek utonuto u njenim bitnim karakteristikama. Naročito po pitanju naše općeg kulturološkog razvoja, odnosno njegovog  kolosalnog  zaostajanja  iza tehnoloških manija, koje, ne samo da te medjusobne nesrazmjernosti vode nikuda, već da njihova klasna, profitno-ekonomska  bitnost, vodi ravno u opći kraj svih civilizacija.

K tome:  klasično barbarstvo, na svom samom vrhuncu radja Homera.

Suvremeno barbarstvo – Cervantesa.

Zlatno doba robovlasništva, koje zatiće Atenu s vise robova nego njegovih posjednika., gdje se radja Fidie-otac klasicne likovne umjetnosti i Heraclitus, koji otkriva da je u prirodi sve podredjeno neprekidnim mijenama..

U našem barbarstvu -Michelangelo, koji gadja cipelom sa Sistinsh skela gundjajučeg Papu, i Marx, koji razradjuje  materjalističkopojmovanje historije.

Kakve li podudarnosti sa pojavom Kršćansta na prelazu robovlasničkog u feudalno društvo, koje pretvara robove u kmetove, s usporedbom  prelaza feudalizma u građansko društvo i rađanje devetnaesto stoljetnog humanizma

Ovdje nekoliko navoda na temu :

                                               ************

„Gledajući prema nadolazečim katastrofama- ekonomskim i političkim- često pretpostavljamo da čemo se svi zajedno suočiti s njima, da su nam potrebne vođe koji shvačaju koliko već plovimo tim kursom samouništenja. Ipak, nisam toliko sigurna. Možda je dio razloga zašto se toliki dio naših elita, i političkih i korporacijskih, miri s klimatskim promjenama taj što su uvjereni da će ih novac spasiti od najgorega. To barem djelomično može objasniti i činjenicu zašto toliki broj Bushevih pristaša potjeće iz kršćanske zajednice Posljednjih dana. U igri nije samo potreba za vjerovanjem da postoji pomočni izlaz iz svijeta koji stvaraju. Važnije je da je Drugi dolazak parabola onog što stvaraju na ovom svijetu – sustav koji zaziva razaranje i katastrofu da bi, nakon toga, privatnim helikopterima i zračnim mostovima sebe i svoje prijatelje prenio, ( iz sadašnjeg mu zemaljskog raja Guatemale, op. pr.) u božansku sigurnost.

                                                                                           Naomi Klein, Doktrina soka,str. 412  

                                               

                                               ***********  

„Izraz 'dobro obrazovani' podsjeća me na krajnje pronicljivu primjedbu Petera Medawara da je širenje srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo nastanku vekikog broja ljudi koji često imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku učenost, ali to obrazovanje daleko premašuje njihove sposobnosti analitičkog razmišljanja.“  Nije li to sjajno rečeno ? To je primjer pisanja od kojeg dobivam potrebu da iostrčim na ulicu i podijelim ga s nekim- bilo s kime- jer je pre više dobar da ga čuvam za sebe "
                                                                           R. Dawkins, tr. 168, Najveća predstava na zemlji

                                            ****************

¨Nakon nezbrojnih razdoblja kojih su se na svijetu pojavljivali bezopasni trilobiti i leptiri, evolucija je napredovala toliko da su se počeli rađati Neroni, Džingis- kanovi i Hitleri. Ja, međutim držim da je to tek prolazna nočna mora; nakon nekog vremena zemlja ponovno neće biti u stanju podržavati život, i tek će na našem planetu opet zavladati   mir. "                                                                      Bertrand Russell

I zar naš prosječni današnji pojedinac, koji je u svemu tome sve ili ništa, nije ni u stanju sagledati sebe samog kao takvog- žrtva nametnutih zabluda i okrnjenog mentaliteta, primiti na svoju savjest vlastitu odgovornost, udružiti  sa susjedom, i zajednički krenuti na iznalaženje izlaza iz tog čudno društvenog  labirinta, u kojem se održava čovjecanstvo tokom mnogih milenija, u jednom općem dilirijumu  klasno-barbarske podređenosti, od praiskonog divljaka, pa sve do jedne kultivirane inteligencije  Ane Frank ?!
Do tada, lijep pozdrav , Vaš S.