HRVATSKI MESIJE - SANADER I PETROV Glas Istre
Neobične su sudbine hrvatskih političkih prvaka. Posebno onih s najviše političkog talenta, erosa ili tek izborne sreće, čiji se javni životi i privatne osobnosti neprekidno susreću u medijima, institucijama i svekolikoj društvenoj kaljuži. Nekima "kolo" ide nagore, drugi padaju na dno, a rijetki se dižu iz pepela i ponovno postaju ličnost koju nacija uvažava.
Medijski sraz mladog gradonačelnika Metkovića, skakača s Mosta Bože Petrova i okorjelih političkih vedeta Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka očekivano je protumačen u korist nove pojave na političkoj sceni. Iako je relativno nepoznat, Petrov je javnosti zanimljiviji i jednostavno je pokupio svoj dio postizborne slave. Zanimanje za Petrova i njegov politički svjetonazor pomutio je tek povratak velikog bivšeg vođe hrvatskih konzervativaca i "domoljuba" dr. Ive Sanadera, kojeg je Ustavni sud pustio na slobodu iz remetinečkog pritvora.
"Ćaća se vratio", zabrujali su portali, indirektno priznavši kako je original, Sanader, vjerojatno još uvijek, poslije svih tih godina, zanimljiviji od svoje svjetonazorske kopije, još jednog političara koji je trebao postati svećenik, Bože Petrova. Između Sanadera i Petrova velike su sličnosti u javnoj tvrdoglavosti, držanju i političkom backgroundu. Dolaze iz sličnih sredina, obiteljskih nasljeđa i svjetonazorskih krugova, pokazuju golemu volju za moći i snažnu ambiciju da ih se sluša.
Petrov je Sanaderovo mlađe lice, novi lider konzervativaca koji su shvatili da više nije bitno glancanje Tuđmanove biste, zaklinjanje u propale ideale Domovinskog rata i snubljenje najcrnje desnice u stilu Tomislava Karamarka. Kada je dolazio na vlast 2003. godine, Ivo Sanader okupio je oko sebe respektabilan tip demokratskih političara, reformista i naravno demagoga, što su obećavali znanje i umješnost da se prebrode tranzicijske tegobe na kojima je pala vlast Ivice Račana.
U svom pohodu na vlast, sa znatno tanjom potporom birača (ali uz poziciju "jezičca na vagi"), Božo Petrov nudi tim stručnjaka, reformista i naravno demagoga, demokrate i ljude koji nisu isključivi desničari i konzervativci. S Petrovom su tehnokrati i populisti, dr. Lovrinović i Stipe Petrina, te svi zajedno obećaju izvlačenje države iz gliba u koji je zapala u mandatu Milanovićeve administracije i prije njega. Petrov i Sanader na velika vrata Banskih dvora pokucali su na jednak način.
Podržavaju ih iste društvene strukture, Katolička crkva, udruge obespravljenih, dio medija i široki krug građana koji pod svaku cijenu žele da se "promjene" dogode odmah, iako ih nitko nije točno definirao posljedice najavljenih reformi. Obojica političara, uskrsli Sanader i novonastali Petrov, pokazuju da vjeruju samo uskom krugu svojih prijatelja i savjetnika, te kako u njihovom shvaćanju političkog morala nije bitno jesu li i savjetnici dobili izborni legitimitet poput onih koje savjetuju.
Sanader i Petrov nesumnjivo su lica konzervativne, klerikalne Hrvatske. Oni su zagovaratelji obiteljskih vrijednosti, umjereni građanski nacionalisti, ljudi s brojnim vezama u crkvenoj strukturi te osobe koje je sudbina u posljednji trenutak izuzela od svećeničkog poziva. Ne može se ipak reći kako se radi o bučnim "domoljubima" koji politiku žele voditi s oltara, a ne iz sabornice, nego o umjerenjacima koji dobro prosuđuju vrijednosti što će ih na izborima nagraditi hrvatski politički puk.
Prije izlaska u nacionalnu političku arenu, obojica su stjecala političko iskustvo na nižim razinama vlasti. Božo Petrov sistem je upoznao "iznutra" kao gradonačelnik, Ivo Sanader u Ministarstvu vanjskih poslova te na Pantovčaku. Inicijacija je obojici bila teška, ali politika ih je očito doživotno inficirala. Sanader danas, nakon izlaska iz Remetinca, kaže da politička zbivanja neće komentirati. Kao slobodan građanin pomućene reputacije, opterećen s dva sudska procesa, te još dva u pripremi, Sanader nije osoba koja bi imala političku budućnost.
Nemaju je, doduše, ni njegovi nekadašnji najžešći suparnici, poput Jadranke Kosor, ali javnost će njegovu priču uvijek željeti saslušati. Čak i za desetak godina, kad sve optužbe i presude u njegovim slučajevima budu donesene. Božo Petrov pred sobom ima tek izbor - želi li imati političku budućnost, ili će se zadovoljiti time što je nekoliko tjedana "mutio vodu" pod prozorom Banskih dvora. Njegova sanaderovska tvrdoglavost i jednaka takva mesijanska uloga koju mu je namijenio manji dio biračkog tijela pokazuje da mu je fotelja gradonačelnika Metkovića postala premala.
On želi postati novi Sanader.
*******************************************************************************************
Značajan osvrt na današnju zadimljenu krčmu hrvatske, u
kojoj kvrče megalomanski apetiti
ljudskog nitkovluka.
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar