ZAŠTO JE MARX BIO U PRAVU
„Što ako nije zastario marksizam ? Već u viktorijanskoj
Engleskoj Marx je vidio da tom sustavu ponestaje dah. Zagovarajući društveni
razvoj u svom zenitu, sada je djelovao kao njegov teret. Marx je kapitalističko društvo vidio kao
društvo prepljavljeno fantazijama i fetišizmom , mitom i idolatrijom, bez
obzira koliko se ono ponosilo vlastitom modernošću. Njegova samodopadljiva vjera
u vlastitu superiornu racionalnost kao oblik vlastitog prosvjetljenja bila je
neka vrsta praznovjerja. Ako je ono bilo sposobno ostvariti zadivljujući
napredak, istodobno je moralo vrlo naporno raditi kako bi ostal na mjestu. Marx
je jedno m rekao da je krajnja granica kapitalizma sam kapital, neprestana
reprodukcija granice koju se ne može premostiti. Stoga postoji nešto neobično
statično i ponavljajućem u ovom najdinamičnijem od svih poredaka u povijesti. Činjenica
da logika koja ga podupire ostaje prilično konstantna jedan je od razloga zbog
čega marksistička kritika ostaje i dalje uvelike ispravna. Jedino ako bi sustav
istinski bio u stanju prekoračiti vlastite granice inaugurirajući neššto posve
novo, onda to više ne bi bilo tako. Ali kapitalizam nije sposoban izmisliti
bodućnos koja ne bi ritual reproducirala njegovu sadašnjost. Zajedno sa , ne
treba ni spominjati, više mogućnosti….
Kapitalizam je iznjedrio veliki materijalni napredak. No iako je ovaj oblik organiziranja naših
poslova imao mnogo vremena da dokaže kako je u stanju zadovoljiti potrebe
čovječanstva, čini se da danas nije ništa bliži tom idealu. Koliko smo dugo
spremni da dođe s dobrim vijestima ?
Zašto i dalje pristajemo uz mir da će iznimno bogatstvo koje generira
ovaj način proizvodnje jednog dana postati dostupno svima? Bili svijet jednako rado tretirao slične
tvrdnje ljevice s takvim srdačnim, „hajde da pričekamo i vidimo“ odgađanjem? Desničari
koji priznaju da će u sustavu uvijek biti velikih nejednakosti. Ali da je to –
koliko god okrutno – još uvijek bolje od alternativa, barem su iskreni u svojem
drskom stavu, za razliku od onih koji pripovijedaju da će se sustav naposljetku
popraviti. Ako postaju bogati i siromašni ljudi, kao što postoje crni i bijel,
onda će se blagostanje bogatih s vremenom možda priliti i na siromašne. Međutim,
ukazati na to da su neki ljudi siromašni, a neki bogati isto je kao i tvrditi da
u svijetu postoje detektivi i kriminalci. Naravno da je tako, ali to zamagljuje
istinu da detektivi postoje zato jer postoje kriminalci…“ str.
22
Nema komentara:
Objavi komentar