TERRY EAGLETON 5

„Marx je bio materijalist, vjerovao je da postoji samo materija. Nisu ga zanimali duhovni aspekti čovječanstva, a ljudsku je svijest smatrao tek odrazom materijalnog svijeta. Oštro je odbacivao religiju, a moralnost držao jednostavno odnosom u kojem cilj opravdava sredstva. Marksizam lišava čovječanstvo svega onog što je u njemu dragocjeno, svodeći na nas nepokretnu nakupinu materije koju determinira naš okoliš. Postoji jasna nit vodilja od ovakve grozne i bezdušne vizije čovječanstva do Staljinovih zločina  i ostalih Marxovih sljedbenika“

    

                                                            ********

Pitanje jeli svijet sačinjen od materije, duha ili zelenog sira nije pitanje zbog kojeg Marx noću nije mogao spavati. Prezirao je takve velike metafizičke apstrakcije, i brzo ih odbacivao kao puke spekulativne. Kao jedan od najvećih umova moderniteta, Marx je bio prilično alergičan spram pomodnih ideja. Oni koji ga smatraju beživotnim teoretičarom zaboravljaju da je među ostalim bio i romantičarski mislilac koji je sumnjao u apstraktno i pokazivao strast prema konkretnom i specifičnom. Ono apstraktno je zapravo jednostavno i bez osobina, za razliku od konkretnog koje je bogato i složeno.  Dakle, što god da je materijalizam značio za Marxa, on se svakako nije sastojao u pitanju od čega je sačinjen svijet.

Između ostalog, to je bilo pitanje materijalističkih filozofa prosvjetiteljstva osamnaetog stoljeća od kojih su neki ljudska bića držali pukim mehaničkim funkcijama materijalističkog svijeta.  No sam Marx ovakav je stav smatrao u potpunosti ideološkim, jer on svodi ljude na pasivna bića. Čovjekov je um shvaćen kao prazna ploča na koju se utiskuju osjetiljni dojmovi iz izvanjskog, materijalnog svijeta. Iz takvih dojmova čovjek oblikuje svoje ideje. Dakle, kad bi se tim dojmovima moglo nekako manipulirati da bi se proizvele „prave“ ideje, ljudska bi vrsta postojano napredovala prema stanju društvenog savršenstva. T o nije politički nevina zamisao. Ideje o kojima je rijč bile su ideje mislilaca iz elite srednje klase koji su zagovarali individualizam, privatno vlasništvo i slobodno tržište, kao i pravednost, slobodu i ljudska prava. Takvim procesom promjene načina mišljenja paternalistički su se nadali utjecati na ponašanje običnih ljudi. Teško je vjerovati da se Marx slagao s takvim oblikom materijalizma.

To nije sve što je materijalistička filozofija označavala prije nego što je prisvojio Marx. Na ovaj ili onaj način on ju je shvaćao kao oblik mišljenja usko povezan s bogatstvom srednje klase. Njegov vlastiti oblik materijalizma koji je rzvijao tezama o Feuerbachu i drugdje bio je posve drukčiji, Marx je bio toga posve svjestan. Znao je da prekida  sa staromodnim materijalizmom i da postavlja temelje nečem posve novom. Materijalizam je za Marxa značio početi od toga kakvi su  zapravo ljudi,  a ne od nekog maglovitog ideala kojem bismo trebali težiti.  A ljudi su ponajprije vrsta praktičnih, materijalnih, tjelesnih bića. Sve ostalo što jesmo i što bismo mogli biti mora proizlaziti iz ove fundamentalne činjenice.

Marx je na smion i inovativan način odbacio pasivni ljudski subjekt materijalizma srednje klase ina njegovo mjesto postavio aktivan subjekt. Cjelokupna filozofija morala je početi od pretpostavke da su ljudi, što god drugo bili, ponajprije djelatna bića. Oni su stvirenja koja sama sebe preobražavaju preobrazbom svoje materijalne okoline ; nisu jamci Povijesti ili Materije  il pak Duha, nego aktivna bića koja sama sebe oblikuju, sposobna stvoriti vlastitu povijest. To znaći da je Marxov blik materijaslizma demojkratski, nasuprot intelektualnom elitizmu prosvjetiteljstva. Jedino je zajedničkom praktičnom djelatnošću večine ljudi moguće istinski promijeniti ideje koje upravljaju naššim životima. To je stoga što su te ideje duboko ukorijenjene u našem ponašanju.

U tom smislu, Marx je bio više antifilozof nego filozof.  Etien Balibar ga je nazvao „vjerojatno največim antifilozofom modernog doba.“  Antifilozovi su oprezni spram filozofije  ( ne nužno u kojem bi to bio Brad Pitt), ali uzbuđeni zbog nje iz filozofski zanimljivih  razloga. Oni obično dolaze s idejama koje su sumnjičave spram ideja . I ako su najčešće u potpunosti racionalni, uvjereni su da se ipak sve ne svodi samo na razum. Feuerbach, od kojeg je Marx naučio temelje materijalizma, napisao je da svaka autentična filozofija treba otpočeti svojom suprotnošću, ne filozofijom. On je kazao da filozof mora prihvatiti ono što „ u čovjeku ne filozofira, ono što je suprostavljeno filozofiji i apstraktnom mišljenju“ Također je dodao da je „čovjek taj koji misli, a ne Ego ili Razum“  Kao što kaže Alfred Schmidt, „shvatiti da je čovjek potrebito osjetilno i psihološko biće stoga je preduvjet svake teorije subjektivnosti“. Drugim  riječima, ljudska svijest je tjelesna, čime se ne želi reći kako ona nije ništa više od tijela. Ona prije svega ukazuje na način na koji je tijelo u određenom smislu, nedovršeno, otvoreno, uvijek sposobnu za još veću kreativnost negoli što je trenutačno pokazuje.

Dakle, razmišljamo kao što djelujemo jer smo takva bića. Naše mišljenje pretežno je u vremenu zato jer su i naša tijela i osjećaji te percepcije također protežni. Filozofi se ponekad pitaju može li stroj misliti. Možda i može, ali on bi mislio na posve drugi način od nas, zatojer je njegov materijalni sklop potpuno različit od našeg. Primjerice, stroj nema tjelesnih potreba niti ima emocionalni život, što je u našem slučaju povezano s takvim potrebama. Naš vlastiti način mišljenja neodvojiv je od tog osjetilnog, praktičkog i emocionalnog konteksta. Zbog toga, kad bi stroj čak i mogao misliti, možda ne bismo u stanju shvatiti o čemu razmišlja.

Marx je ponajprije raskinuo s kontemplativnom filozofijom. Njena tipična vizija je ona o pasivnom,izoliranom i bestjelesno subjektu koji bez interesno promatra neki izolirani objekt. Kao što smo vidjeli, Marx je odbi takav oblik subjektivnosti, ali je isto tako naglašavao da objekt našeg znanja nije nešto izvanjski fiksirano i zadano. On je radije proizvod našeg povijesnog djelovanja. Baš kao što moramo ponovno promisliti subjekt kao oblik prakse, tako moramo promisliti i objektivni svijet kao rezultat ljudske prakse. Među ostalim, to znaći da se on u načelu može i promijeniti.

Polazeći od čovjeka kao aktivnog i praktičkog bića i potom smještajući njegov način mišljenja u takav kontekst, sada možemo baciti novo svjetlo na neke probleme koji su opsjedali filozofe. Ljudi koji rade vjerojatno neće sumnjati u to da postoji bilo što u svijetu za razliku od onih koji ga promišljaju iz dokone distance. U stvari skeptici mogu postojati samo zato jer nešto već postoji u izvanjskom svijetu. Kad nebi postojao materijalni svijet u kojem bi se prehranjivali, umrli bi, a njihove bi sumnje izčeznule zajedno s njima. Ako vjerujete da su ljudi pasivni spram stvarnosti, to bi vas moglo uvjeriti i da propitate postonje takvog svijeta.  To je stoga što postoje stvari potvrđujemo doživljavajući njihovo opiranje našim zshtjevimaa, a to činimo primarno našom praktičnom aktivnošću.

Filozofi su ponekad postavljali pitanje o „drugim umovima?“. Kako možemo znati da ljudi koje susrećemo imaju isti um poput našeg?  Materijalist bi odgovorio da, kad to nebi bilo tako, onda ne bilo ni nas da postavimo to pitanje. Ne može postojati materijalna proizvodnja koja bi nas održavala na životu bez društvene suradnje, a sposobnost komunikacije s drugima je sastavni dio, što znači „imati um“ način na koji opisujemo ponašanje nekog pertikularnog tijela: kreativno, smisleno, komunikativno. Ne moramo zaviriti u glave drugih ljudi ili ih priključiti na aparate da bismo ustanovili posjeduju li oni taj misteriozni entitet. Dovoljno je promatrati što ljudi čine. Svijest nije neki sablasni fenomen, ona je nešto što možemo vidjeti, osluhnuti, upravljati njome. Ljudsko je tijelo nakupina materije, ali osobito kreativna i ekspresivna nakupina. Takvu kreativnost nazivamo „umom.“ Nazvati ljudi razumnim  bićima znaći ukazati na njihovo ponašanje otkriva obrazac smisla ili značenja.  Materijalisti iz doba prosvjetiteljstva ponekad su s pravom bili optuživani zbog svođenja svijeta na mrtvu i besmislenu materiju.  S Marxovim  materijalizmom stvar je upravo suprotna.