Kad je život ugrožen, drukčije se ponaša
Mnogo je primjera koji nam dokazuju istinitost navoda u naslovu ovoga teksta. Kod ljudi su najočitiji za vrijeme ratova i drugih velikih katastrofa.
Ovih dana sam slučajno sjedio u društvu jednog čovjeka koji se glasno prisjećao posljednje poplave u Posavini i ponašanja ljudi u tom vremenu. Kaže da su kod ogromne većine njih odjednom zaboravljena sva zla, neprijateljstva, loša djela i da su ljudi preko noći postali stvarno ljudi, spremni priteći u pomoć svakome ko je ugrožen. To je bilo vrijeme kada je lijepo bilo biti čovjek, ma koliko situacija bila teška.
Ali i životinje se drukčije ponašaju kad im je život ugrožen. Ovaj čovjek priča kako i sada nekada sanja riku bikova s farme koju je poplavila voda. Vlasnici su bili zatečeni brzinom dolaska vode i nisu stigli osloboditi bikove iz štala. Životinje su bile vezane i u sve dubljoj vodi osjećale su da im je kraj blizu. Njihova rika je bila kao ljudski jauci, ovaj čovjek kaže da nikada nije čuo ništa slično i da taj njihov oproštaj od života nikada neće zaboraviti, kao ni svoju bespomoćnost da im pomogne u tom trenutku. Blkovi su, u stvari, plakali kao ljudi što plaču. Vlasnik farme je pričao kako mu je bilo najteže kad je vidio kako krava, koja se utapa, pokušava svoje tele gurnuti na jednu uzvisinu. Nije se ona pokušavala uspeti na nju, nego je svjesno tonula pomažući svome teletu.
Voda je nosila balvane i neke druge veće predmete koji su plivali, a na njima su se mogli zajedno vidjeti pas i mladunče srne, ili pas i mačka. Više nisu bili neprijatelji, svi uplašeni zajedno su iščekivali šta im nosi vrijeme koje je pred njima. Nisu se plašili ni ljudi, čak bi se rado našli u njihovom naručju, osjećali su da im je to luka spasa.
Mnoge životinje su uginule, pa je postojala opasnost da dođe do zaraze. Prisjećaju se ljudi kako su prikupljali uginule životinje koje su se već počele raspadati, a možete samo zamisliti koliko je to neugodan posao! Tovarili su ih u specijalne prikolice u koje bi prethodno ubacivali i specijalne, nepropusne folije. Sve je išlo u spalionu u Inđiju, a na granici je bila vrlo stroga kontrola. Ako je folija negdje oštećena prilikom utovara i ako je iz kamiona kapnula neka kapljica krvi, sve se moralo vratiti, istovariti, staviti novu foliju, ponovo natovariti i ponovo uputiti na isti put. I u takvim prilikama se nađu ljudi dobrovoljci koji obave ovaj posao, bojeći se zaraze koja bi mogla ugroziti i njihove i druge živote. U svakodnevnom životu, bez takve opasnosti, teško bi se nekoga našlo za ovaj posao i da mu se ko zna koliko plati.
U takvim prilikama ljudi dobiju i dodatnu snagu pa mogu uraditi i ono što inače ne bi mogli. Postaju manje osjetljivi na bolove, otporniji na bolesti. Sasvim je moguće da je i kod životinja isti slučaj. Sve u svemu, u tako teškim trenucima bar je lijepa spoznaja da u živim bićima ima nešto dobro, veliko, što se pokazuje, ako ne svakodnevno, a ono bar onda kada je najpotrebnije.
************************************************************************************
Upravo je
onaj krizni faktor opstanka ljudskog društva bio glavni
pokretač u svim povijesnim trenutcima, kad je, iz bilo kojeg razloga,
dolazilo do njegove opće razvojne stagnacije.
Revolucija
se tada pokazivala kao jedini spas k jednom višem razvojnom stupnju
Nikada,
možda, još ona nije bila u takvom krucijalnom kašnjenju kao danas; i nikada još s takvim, i tolikim stradalničkim
žrtvama širokih masa, kao što je sobom donijelo 20. stoljeće: dvaju svjetskih
ratova, učestalim tektonskih kriza, pojave
staljinističkog apsolutizma,
nacifašizma, i njihove zajedničke abortirane liberalne demokracije.
Nema komentara:
Objavi komentar