PIŠE MILAN PAVLOVIĆ
Ministrova samouvjerenost bez pokrića
Ministar gospodarstva Darko Horvat, složit ćete se, u javnim nastupima djeluje kao vrlo samouvjeren tip. Bez puno okolišanja, pravo u glavu, istrese ono što ima za reći, pa ako se nakon toga netko i usudi na bilo koji način dovesti u pitanje nešto što je ministar učinio ili rekao, vrlo brzo će podići glas za koju oktavu i onda, naglašavajući svaku izgovorenu riječ, pokazati tko je tu autoritet, a gdje je tom nevjernom Tomi koji se javio iz mase mjesto.
Kad ljudi, koji su pritom još i ministri, nastupaju s tolikim samopouzdanjem i s takvom odlučnošću, kako to u svojim javnim nastupima čini Horvat, čini se da jednostavno nema stvari u koje vas ne bi mogli uvjeriti. Zato sigurno sve koji su zabrinuti za budućnost Uljanika veseli nova doza optimizma koja je nakon zadnjeg tripartitnog sastanka odaslana iz Zagreba uz poruku kako ne moramo baš sve vidjeti i znati da bi vjerovali da će biti dobro.
Nažalost, ovo nije prva takva najava kad su ministar Horvat i Uljanik u pitanju, ali je zato vjerojatno zadnja, jer, kako god sve ovo završilo, Uljanik je sve svoje vrijeme koje je imao na raspolaganju za čekanje na dobro rješenje do kraja iscrpio. Podsjetimo se ipak na neke od njih.
„Nema drame, počeli smo akciju spašavanja Uljanika“, poručio je tako ministar u intervjuu jednom dnevnom listu tjedan dana nakon što je plan restrukturiranja prvi i jedini put dosad otputovao za Bruxelles. Internet pamti, kad već ljudi imaju sve kraće pamćenje, pa svatko i danas može pronaći i pročitati s kolikom je uvjerljivošću najavljivao ulazak u tu avanturu, i to s programom koji je, pokazalo se to nešto kasnije, još tjedan dana prije davanja intervjua primjedbama masakrirala ona Vlada u kojoj je Horvat ministar.
„Imamo od Uljanik grupe odgovore na sva pitanja koja je Europska komisija tražila. Imamo dorađeni i, usudit ću se reći, novi program restrukturiranja“, poručivao je ministar uvjerljivo početkom listopada, no svi već znamo da ni taj dokument, usprkos najave „skorog slanja“, Bruxelles na koncu nije vidio. Promijenili su se i Uprava i Nadzorni odbor u Uljanik Grupi, a s njima je početkom studenog na ministrov stol stigao „novi, prihvatljiviji koncept restrukturiranja Uljanik Grupe“ koji, prisjetit ćemo se lako, isto tako nikad nije zaživio.
Onda je već postalo jasno da su postojećem strateškom partneru koji nije spreman u Uljanik uložiti 200 milijuna eura keša odbrojani dani, ali optimizam su budile vijesti iz Zagreba da takvih ima i da svakodnevno obilaze ministarstva čekajući kao zapete puške da im se pruži prilika. Najavljivani Smart Holding, Damen, Fincantieri, Nizozemci i Kinezi priliku su dočekali otvaranjem dana rooma i sad kada javnost s nestrpljenjem očekuje čuti kakvi su njihovi planovi i ponude za Uljanikovo bolje sutra, poručuje se još jednom da treba čekati i vjerovati.
Štoviše, nakon svih gore spomenutih situacija u kojima su potpuni fijasko doživjela praktički gotova rješenja i programi koje je ministar javno „lajkao“, ovoga je puta samouvjereno i s autoritetom stao iza plana i ponuda koje, sam je to kazao, nije uopće vidio. Uostalom, zašto i ne bi. Kao i svaki prethodni put puna odgovornost za odluku koje će biti donesena je na Upravi i Nadzornom odboru Uljanika. Ako bude sreće pa ona konačno bude dovoljno dobra, svi će biti pobjednici. A ako ne bude? Ministar će nam već, kao i toliko puta dosad, uvjerljivo objasniti tko je za to novi najveći krivac.
Nema komentara:
Objavi komentar