Srbija nije prijetnja Hrvatskoj, čime kupovina preskupih zrakoplova gubi svaki smisao
Foto: Talijanski zrakoplov Alenia Aermacchi M-346 Master
Kupovina polovnih i modificiranih vojnih izraelskih zrakoplova F-16 Barak je definitivno propala. Znalo se to od prvog dana, što potvrđuju objavljeni e-mailovi. Međutim netko je vjerovao u čuda. Kako se željezo kuje dok je vruće, Vlada Republike Hrvatske se odlučila zatvoriti staro, a otvoriti novo poglavlje puštajući u javni prostor probne balone o kupnji novih borbenih zrakoplova koji će koštati za par stotina milijuna dolara više.
Narod treba progutati gorku pilulu i prihvatiti kupovinu najmodernijih ratnih zrakoplova za koje će hrvatski radnik, stisnut kreditima, raditi desetljećima. Gorka pilula ne može proći bez vode. Narod se mora usredotočiti na gorčinu umjesto na pilulu. Spriječimo li gorčinu pilule, skrenuli smo narodu pažnju s nuspojava, u ovom slučaju nepotrebnog duga za nepotrebnu kupovinu modernih borbenih zrakoplova.
Zašto su Hrvatskoj potrebni borbeni zrakoplovi?
Ovisno o situaciji i publici kojoj se obraća, Vlada i razna ministarstva Republike Hrvatske nude dva vrlo konkretna argumenta zašto kupiti borbene zrakoplove. Jedan je čisto ekonomske prirode, a drugi sigurnosni.
Svaka suverena država kontrolira svoje nebo. Pazi tko u njega ulazi, kuda leti i gdje iz njega izlazi. Nacionalni zračni prostor mora biti siguran, ne samo za putnike unutar civilnih i vojnih zrakoplova, nego i za građane koje se prelijeće.
Kako bi zračni prostor bio najbolje zaštićen, NATO je osmislio mirnodopsku misiju za očuvanje njegove sigurnosti pod nazivom Air policing. Odgovornost i upravljanje ovom misijom je povjereno Vrhovnom zapovjedništvu Savezničkih snaga za Europu ili skraćeno SACEUR.
Zemlje koje nemaju svoje borbene zrakoplove, ovaj zadatak moraju platiti zemljama koje ih posjeduju, što je doista valjan argument ako govorimo o argumentu ekonomske isplativosti. Umjesto da plaćamo uslugu drugima, zašto ne bismo koristiti svoje zrakoplove i time riješiti dvije bitne stavke: Air policinga i zračnih snaga nacije.
Drugi argument kojeg nudi Vlada i ministarstva se tiče sigurnosti Republike Hrvatske. Spominju se prijetnje susjednih država i nedavna nesretna ratna povijest gdje je Hrvatska u ratni sukob ušla s vrlo malim brojem borbenih zrakoplova.
Nećemo se lagati. Iako Vlada i vojni vrh Republike Hrvatske ne govori otvoreno, svi misle na Srbiju, koja je po njima najveća prijetnja Republici Hrvatskoj. Za stvaranje straha i ratne atmosfere zadužene su PR agencije koje su u medijski prostor poslale “vodu” za lakše gutanje gorke pilule s ciljem prikrivanja novog zaduženja za kupovinu borbenih zrakoplova. Nisu samo u pitanju američki F-16, već se pojavljuju i drugi proizvođači koji se nadaju budućoj zaradi.
Prije samo dva dana, Srbija je bila susjed s kojim nemamo ozbiljnih problema, a odmah nakon pojavljivanja ideje o kupovini skupljih zrakoplova, Srbija je u čas postala hegemon koji će iznova krenuti u plan ostvarivanja Velike Srbije s granicama Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Niti u ovom slučaju ne smijemo biti naivni i glavu stavljati u pijesak. Nedavno je jedan komentator na portalu Logično napisao:
“Postoji jedna bolna istina, koju mnogi neće priznati. Svaki narod i svaka država ima ekspanzionističke ideje. Bile one teritorijalne ili ekonomske, uvijek se radi o ekspanzionizmu. Ekspanzionizam jačih je uvijek bio izraženiji, jer se jači osjeća sigurniji i moćniji. Tako je od nastanka čovjeka.Na teritoriju bivše Jugoslavije, svi narodi imaju slične ideje. Srbi misle o Velikoj Srbiji, tako što bi pripojili Republiku Srpsku, Hrvati bi pripojili Hercegovinu, a Bošnjaci bi se rado spojili sa Sandžakom.Ekspanzionizam postoji i u selu. Jedan dio sela se godinama otuđi od drugog dijela. U malo većim selima imamo čak i “rat”. Sve je to razumljivo i prirodno. Narodi Balkana su genetski rođaci, ali su ih stoljećima razdvojili na sve moguće načine. Nekada je to bilo ciljano, ali nekad se radilo o spletu okolnosti. Nitko nije birao gdje će pripasti.Glavno pitanje je što u takvim situacijama činiti? Pametni će spustiti loptu i sagledati posljedice svog ekspanzionizma.” Na ovaj komentar se nema što dodati – sve je rečeno.
Je li Srbija danas prijetnja Hrvatskoj?
Odgovor je toliko očit da je bespredmetno o njemu raspravljati. Ne zavrjeđuje niti pet rečenica teksta. Hrvatska je članica NATO saveza. Svaka ugroza članice od bilo koje zemlje u svijetu, a pogotovo Srbije nema nikakvog smisla. Prema statutu NATO saveza, reakcija bi bila brza i pogubna za Srbiju. Onaj tko tvrdi suprotno, svjesno ili nesvjesno laže svoj narod.
Srbija je, kao i Hrvatska, stisnuta sa svih strana. Od obje države se traži poslušnost i trošenje novaca za kupovinu nečega što im neće nikada trebati, a što koristi ekonomiji stranaca. Obje su države korisni idioti velikih sila.
Izmišljene prijetnje služe za zaplašiti narod kako bi prihvatio nepotrebno zaduživanje i trošenje teško zarađenog novca. Ne bi nas čudilo da se javi neki političar iz Srbije i najavi nabavu novih SU-30, samo da “ovjeri” želju hrvatskih građana za novih zrakoplovima. Ako obje strane koriste slične metode za vrijeme izbora, zašto ih ne bi koristili pri nabavi zrakoplova. Novac teškim radom na zarađuju Andrej Plenković i Damir Krstičević, nego seljak u polju i radnik u tvornicama, stisnuti kreditima i ovrhama. Djeca tih istih seljaka i radnika su ginula u svim ratovima. Nebitno radi li se o Hrvatima, Srbima ili Bošnjacima. Većinom su pošteni i iskreni ginuli, dok su profiteri u pozadini profitirali. Sve je to lijepo opisano u pjesmi “Lupi petama” grupe Prljavo Kazalište: “O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju, jer bogati se ionako za sebe pobrinu“. Jastrebovi koji misle da su Hrvati, Srbi i Bošnjaci jedni drugima prijetnja zbog koje treba kupovati skupe zrakoplove, neka još jednom poslušaju ovu pjesmu i razmisle o svemu.
Trebaju li Hrvatskoj vojni zrakoplovi?
To nije upitno. Hrvatska mora čuvati svoj zračni prostor i mora imati svoje zračne snage. Mora biti suverena, kao što suverena mora biti i Srbija, pošto samo sigurne, prosperitetne i razumne države nikome nisu prijetnja.
Hrvatskoj su potrebni brzi, moderni i efikasni vojni zrakoplovi, ali ne za braniti se od Srbije ili je napadati. Za čuvati zračni prostor Republike Hrvatske, na tržištu postoje zrakoplovi koji su pet puta jeftiniji, ali ništa manje efikasniji.
U Ustavu Republike Hrvatske jasno piše da je Hrvatska zemlja tržišne ekonomije. Svaka nabava mora proći strogu proceduru gdje će svatko imati jednake uvijete i ponuditi ono što je potrebno za očuvanje zračnog prostora Republike Hrvatske. Oni koji odlučuju o kupovini zrakoplova moraju uzeti u obzir samo interes naroda koji im je dao povjerenje, a ne interes stranih država i korporacija.
Kako ne bismo ostali samo na kritikama, razmišljamo laički o jednoj logičnoj ideji. Na tržištu vojnih zrakoplova postoje tri zemlje koje u svojoj ponudi imaju idealne zrakoplove za poslove čuvanja zračnog prostora, a i puno više ako je potrebno.
Italija i Rusija ali i Južna Koreja su napravile vrlo praktičan dvosjed pod nazivom Alenia Aermacchi M-346 Master, Yakovlev YAK-130 i AI T-50 Golden Eagle. Ovi kvalitetni zrakoplovi se nalaze u sklopu zračnih snaga Italije, Izraela, Singapura, Rusije, Alžira,… Talijanska verzija košta 20 milijuna dolara, ruska 15 milijuna dolara, a južno korejska stoji 30 milijuna dolara.
Sva tri zrakoplova posjeduju 100% digitalnu opremu. Mogu se koristiti kao laki jurišnici ili za operacije izviđanja, što je idealno za Air Policing. Osim toga, sva tri zrakoplova pokrivaju 80% programa letne obuke jer mogu simulirati druge zrakoplove, što može donijeti dodatne prihode Hrvatskoj. Pošto objektivno nema prijetnje od upada brzih vojnih borbenih zrakoplova, jedan od ova tri modela može ispuniti sve zadatke.
Umjesto 6 borbenih zrakoplova koji koštaju 700-800 milijuna dolara, Hrvatska može za 200 milijuna dolara dobiti 12 novih zrakoplova adaptiranih prema NATO standardima.
Moderni borbeni zrakoplovi F-16, višestruko skuplji od gore navedenih, se koriste u dalekim zemljama gdje se već desetljećima vode nikad svršeni ratovi. Saudijska Arabija posjeduje 87 zrakoplova F-15, a nije u stanju pobijediti hrabre bosonoge borce Jemena. Što bi Hrvatska mogla napraviti sa samo 6 super naoružanih zrakoplova F-16 i protiv koga?
Ako je cilj da Hrvatska kupuje zrakoplove kako bi ih koristila u zemljama koje ne graniče s Hrvatskom, onda je to sasvim druga priča o kojoj hrvatski građani moraju dobro razmisliti, jer će njihovim novcima netko drugi ostvarivati svoje ekonomske i političke ciljeve. Zračni prostor i Air policing u ovom slučaju su samo izgovor, a ne potreba.
Nema komentara:
Objavi komentar