Piše Danko Sučević
Najdepresivniji podatak u vezi Hrvatske: Broj stanovnika pao je na razinu iz 1960.
Od svih deprimirajućih analiza relativnog položaja Hrvatske u Europi i svijetu kojima smo izloženi posljednjih godina uvjerljivo je najgori graf napravljen na osnovi podataka Svjetske banke koji pokazuje broj građana od 1960 do 2017. godine. Stanje u 2017. je jako loše, ali to nije ništa u odnosu na zaključak do kojeg se dolazi promatrajući trendove. Trend nije loš, nego katastrofalan! Od 1960. do 1990. broj stanovnika Hrvatske povećao se za 15%. Od 1990. do 2017. broj stanovnika se smanjio za 15%. U 2017. u Hrvatskoj je živio jednak broj stanovnika kao i 1960. godine! Sav porast ostvaren u prvih trideset godina izgubljen je u drugih trideset godina s jasnim pokazateljima da budućnost može biti samo gora. I ne, to nije rezultat malog nataliteta zajedničkog razvijenim zemljama. U isto je vrijeme broj stanovnika u zemljama EU narastao za 25%, u Njemačkoj 13,6%, u Poljskoj kao zemlji za koju se uvriježeno smatra da je imala najveće iseljavanje broj stanovnika je u tih 57 godina narastao za više od 28%, od čega nakon primanja u EU 2004. godine broj stanovnika blago pada pa je u tih 13 godina pao za pola posto. U Irskoj kao zemlji u koju navodno odlazi najveći broj Hrvata broj stanovnika se u tim godinama povećao za više od 70%! To što postoje zemlje kao što su Srbija, BiH, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Estonija, Letonija i Litva sa sličnim problemima kao Hrvatska ne može biti izgovor za stav da je to normalno.
Kako nisam demograf, ne smatram se kompetentnim predlagati konkretne demografske mjere, ali iz gore navedenih činjenica svatko može zaključiti da se cilj održavanja ili rasta broja stanovnika Hrvatske ne ispunjava. Predlagatelja demografskih mjera ionako ne nedostaje pa se tako i gradnja crkve i mijenjanje cijena komunalija i otvaranje trgovačkog centra i kupnja udžbenika prezentiraju u kontekstu demografije, pri čemu je najdalje otišla satira filma “Čija je ovo država” u kojem se otvaranje novog zatvorskog krila proglašava demografskom mjerom.
Pitanje na koje mogu pokušati dati odgovor je što mogu poduzeti tvrtke koje posluju u okruženju opisanih trendova. Dva su glavna problema s kojima se hrvatske tvrtke suočavaju. Smanjenje tržišta i nedostatak radne snage. Najčešći impuls menadžera je da snižavaju cijene kada se tržište smanjuje nadajući se da će tako povećati prodaju. Snižavanje cijena u takvoj je situaciji gotovo uvijek kontraproduktivno jer povećanje prodaje ne pokriva smanjenje zarade zbog nižih cijena. Opcija koja u stvari ostaje je da se tržište proširi, da se ista roba ili usluga počne prodavati na drugim tržištima
Nema komentara:
Objavi komentar