USA OD LINCOLNA DO TRUMPA

UN JE ISMIJAO TRUMPA, ALI TO NIJE SMIJEŠNO Iza kulisa sjajnih ekonomskih trendova u SAD-u: Ulagači hvataju zadnji vlak prije nego što sve ode dovraga

AUTOR: 
• • Viktor Vresnik
 OBJAVLJENO: 
• 01.10.2018. u 22:38

REUTERS

U “manje od dvije godine, moja je vlada postigla više od gotovo svake druge vlade u povijesti naše zemlje”, rekao je Donald Trump u UN-u i začudio se nesputanom smijehu članova skupštine. Jer doista, američke statistike cvjetaju. Tržište kapitala probija povijesne rekorde, nezaposlenost je opet na najnižoj (Clintonovoj) razini od 3,8 posto, on sam smanjio je poreze... Nije međutim sve tako jednostavno, a i da jest, pitanje je kome pripisati zaslugu.

Bill Clinton, po Gallupu treći najpopularniji američki predsjednik (nakon Reagana i Lincolna), popularnost je zaradio služeći naciji tijekom posljednjih osam godina najvećeg ekonomskog buma u američkoj povijesti. Nezaposlenost je sa 7,3 posto na početku njegova mandata, pala na 3,8 posto u posljednjoj godini. Važan detalj: od prethodnika je naslijedio šefa Feda Alana Greenspana (Fed je preuzeo u vrijeme Ronalda Reagana), po mnogima autora velikog buma bankarstva i tržišta kapitala, ali jednako tako i jednog od glavnih sukrivaca za veliki krah 2008. (i jedna i druga tvrdnja su za raspravu).

Clintonov nasljednik, George W. Bush, imao je nesreću da su njegov mandat obilježile dvije recesije (od druge se svijet još oporavlja), da se u prvoj godini njegova mandata dogodio teroristički napad na New York i Washington (što je pokrenulo prvu, kraću recesiju) i da je morao sanirati posljedice razornog hurikana u New Orleansu (nije uspio). Ostao je obilježen skupim i pogrešno usmjerenim ratom protiv terorizma i značajnim povećanjem državnog duga, bez pozitivnog pomaka za ekonomiju. Na kraju njegova mandata raspao se godinama održavan sustav loših hipoteka, pali su Lehman Brothers i započela je velika recesija. Kada se uselio u Bijelu kuću, nezaposlenost je bila 3,9 posto, kada je ključeve predao Baracku Obami, dosegla je 9,9 posto. Je li Busheva loša politika bila uzrok recesije? Nije, iako ga nije teško svrstati među najlošije svjetske političare razdoblja. Loši krediti gomilali su se desetljećima, kao rezultat velikog buma koji je započeo s Reaganom, a 11. rujna, kada je puno toga krenulo nizbrdo, mogao se, barem teoretski, dogoditi bilo kome.

Barack Obama preuzeo je demoraliziranu državu na vrhuncu krize koja se prelijevala na svjetska tržišta i s galopirajućom stopom nezaposlenosti. Zaustavio je propadanje američke automobilske industrije (država je preuzela General Motors i Chrysler) čime je spasio tri milijuna radnih mjesta, obilnim državnim subvencijama zaustavio je krah banaka i nametnuo im tvrdu regulativu (zato su ga proglasili “socijalistom”), uklonio je najtraženijeg svjetskog terorista Osamu bin Ladena, natjerao automobilsku industriju na smanjivanje potrošnje goriva, ispregovarao Transpacifički trgovinski sporazum, započeo pregovore o Transatlantskom sporazumu koji bi oslobodio trgovinske tokove između SAD-a i Europske unije. Obama, nakon Clintona, slovi za najvećeg predsjedničkog kreatora radnih mjesta - u vrijeme njegova mandata zaposleno je 17,3 milijuna Amerikanaca. S Bushevih 9,9 posto, nezaposlenost je spustio na 4,8 posto. Čvrsti temelji zdravog rasta bili su ponovo postavljeni.

I evo nas opet kod Trumpa i njegovog “procvata američke ekonomije”. Čim je ušao u Bijelu kuću raskinuo je Transpacifički sporazum, umrtvio pregovore o Transatlantskom sporazumu, povukao se iz klimatskih sporazuma, oslobodio bankare tvrdih “Obaminih” regula, a proizvođače automobila restrikcije potrošnje goriva, uveo niz “zaštitnih” mjera za uvoznu robu i započeo trgovinski rat s Azijom (s Kinom, ali ne samo s Kinom) i s Europskom unijom.

Točno, Njujorška burza je podivljala, ali prije svega zato što su veliki investitori u Trumpovoj spirali smrti prepoznali posljednju, kratkotrajnu, šansu za veliku zaradu prije nego sve ode dovraga. Trump danas ruši pravila koja su postavili njegovi prethodnici, prije svega Clinton i Obama, s ciljem da učvrste američku ekonomiju i podignu standard života građana. Rušenje regula tržište redovno tjera do rekorda, najčešće kratkotrajnog.

Vjesnik propasti Nouriel Roubini već najavljuje krizu za 2020. i tvrdi da će posljedice ovaj puta biti teže nego nakon velike recesije. Statistike su i tu jasne: unatoč visokoj zaposlenosti plaće ne rastu, većina Amerikanaca danas živi lošije od svojih roditelja i ne očekuje skori pomak nabolje, samo trećina mlađih od 35 smatra demokraciju važnom, a njih 18 posto pozdravilo bi uvođenje vojne diktature.

Pitanje: koliko se današnja američka ekonomija, a onda i današnja američka politika, odražavaju na ostale dijelove svijeta? Velika recesija nastala je kao jeka urušavanja loše regulirane američke kreditne prakse. Današnje zahlađenje trgovinskih odnosa SAD-a s Kinom i Europskom unijom vodi prema velikom gubitku tržišta za robe s obje strane oceana. Politika zatvaranja vodi izravno u novu globalnu recesiju.

I na kraju: gdje smo tu mi? Tko je Hrvatskoj važniji partner - Bruxelles ili Washington? To je, naravno, lažna dilema jer Hrvatska kao članica EU s Bruxellesom dijeli sudbinu, a Washington je tek mjesto gdje živi šef nekad najmoćnije države svijeta. Treba, međutim, vremena da se takva promjena ravnoteže probavi.