četvrtak, 28. veljače 2019.

SLIČNE BURŽUJSKE GADURINE INTELEKTUALNOG PROBISVIJETA, MOŽDA SE MOŽE JOŠ SAČUVATI ZA NEKE MUZEJSKE IZLOGE, AKO IH BUDE

TRANSFORMACIJA DRUŠTVA

GLOBALNA HRVATSKA TRAŽI I GLOBALNE LIDERE Kako stvoriti novu generaciju gospodarskih gurua za 21. stoljeće?

AUTOR:

- Krešimir Ćosić

OBJAVLJENO:

28.02.2019. u 12:53

Profimedia, Alamy

Hrvatska treba organizirano i mudro stvarati svoju međunarodnu mrežu poslovnih vođa, poduzetnika i menadžera spremnih za globalnu suradnju

Inovativni tehnološki razvoj danas predstavlja temelj konkurentnoga globalnog gospodarstva i dugoročnog ekonomskog rasta. Unatoč tome, u Hrvatskoj danas nema ozbiljnijih javnih rasprava o inovacijama, industrijskim primijenjenim istraživanjima, tehnološkom razvoju i napretku.

Međutim, ekonomska snaga gotovo svake države najviše ovisi o njezinoj tehnološkoj inovativnosti i vitalnosti kao temelju njezine globalne gospodarske konkurentnosti. Tehnološki i inovacijski potencijal hrvatskoga gospodarstva danas je vrlo ograničen, a zbog nedostatnih ulaganja u njegovu modernizaciju došlo je do njegova ozbiljnog tehnološkog zaostajanja.

U posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj nije bilo osmišljenog ulaganja u razvoj primijenjenih industrijskih istraživanja, kao i u znanstveno-istraživačku infrastrukturu, a sporiji gospodarski rast u odnosu na neke druge tranzicijske države EU posljedica je ekonomskog modela koji je bio karakteriziran poticanjem razvoja trgovine, potrošnje i uvoza, a zapostavljanjem industrijske proizvodnje, tehnološkog i znanstvenog razvoja te izvoza. Sve to rezultiralo je relativno visokom vanjskom zaduženošću i nepovoljnim odnosima u trgovinskoj i platnoj bilanci te gubitkom konkurentskih sposobnosti hrvatskoga gospodarstva. Danas je vrlo naivno očekivati direktne strane investicije u tehnološki sektor RH, kao i značajnija inozemna ulaganja u istraživanje i razvoj koja doprinose jačanju konkurentnosti domaćega gospodarstva. Upravo u tehnološkom sektoru u kojem se danas ostvaruju relativno visoke razine profita, hrvatsko je gospodarstvo potpuno nekonkurentno. U takvim okolnostima mladi, talentirani i dobro školovani stručnjaci STEM područja koji svojim inovacijama i kreativnošću mogu osigurati snažniji gospodarski rast i razvoj RH u miru i tišini odlaze iz Hrvatske. Za to vrijeme oni koji se ne mogu prilagoditi zahtjevima visoko konkurentnog globaliziranog gospodarstva vršit će sve veći pritisak na državni proračun. Iz tih strukturnih razloga sasvim je razumljivo da će spori rast hrvatskoga gospodarstva u suštini biti dugoročnog karaktera.

Prema riječima dr. sc. W. Perryja, počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu, tri su značajna čimbenika omogućila uspjeh američkih tvrtki: poduzetnički duh, kapital za financiranje tehnološki utemeljenog poduzetništva i vrsna tehnička sveučilišta. Jednako tako, naglasio je Perry, “klima inovacija bila je takva da se svaki razvijeni tehnički proizvod mogao prodati”. Za stvaranje takve klime bila je odgovorna država, odnosno društvena klima u širem smislu. U Americi, naglasio je W. Perry, još je jako popularan citat: “Budućnost pripada onima koji su inovativni”. Sve ovo pokazuje da je odnos prema poduzetništvu i kulturološki uvjetovan te da ga je kroz sustav odgoja i obrazovanja potrebno poticati i mijenjati. Dr. Perry, nadalje, ističe da su gospodarske prednosti Amerike proizašle iz njezina tehnološkog vodstva, a da su vodeću ulogu u postizanju tog vodstva imala američka tehnička sveučilišta. Njegov je govor na inauguraciji kao počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu 1998. bio vrlo instruktivan. “Ako Republika Hrvatska želi sudjelovati u gospodarskim profitima umjetne inteligencije i informacijskih tehnologija, kao najperspektivnijih i najproduktivnijih gospodarskih grana budućnosti, onda hrvatska sveučilišta te posebno tehnički fakulteti moraju u svemu tome imati ključnu ulogu.”

Lideri transformacije

Važnost područja STEM-a i njegovih institucija u hrvatskim nacionalnim okvirima nije, nažalost, u dovoljnoj mjeri prepoznata, a obrazovni prioriteti dani su nekim drugim, manje važnim područjima. Učinkovitost kojom država razvija i promovira svoj tehnološki utemeljeni ekonomski rast, važan je faktor koji određuje njezinu gospodarsku i društvenu budućnost. Danas se sve razvijene države natječu u jačanju svojih razvojno-istraživačkih potencijala te zaštiti svojih ključnih projekata, tehnologija i strateških znanja. Treba naglasiti i da se danas ulaganja u znanost i tehnologiju podupiru ponajprije zbog gospodarskog rasta, konkurentnosti i produktivnosti domaće industrije te otvaranja novih radnih mjesta i novih poslova s visokim dodanim vrijednostima. Svi ti strateški važni nacionalni procesi potpuno su zanemarivani posljednjih 20-ak godina u Republici Hrvatskoj. Samo pokretanjem velikih složenih projekata koji će se temeljiti na umjetnoj inteligenciji i drugim visokim tehnologijama budućnosti, moguće je podići razinu gospodarske konkurentnosti i tehnološke razvijenosti Republike Hrvatske.

Zbog svega toga, danas hrvatsko gospodarstvo treba svoje gospodarske gurue i transformacijske lidere, koji će biti dio globalnih poslovnih mreža. Dakle, za ozbiljne strukturne promjene hrvatskoga gospodarstva, Hrvatskoj prije svega nedostaje ozbiljna poslovna i politička elita koja će svoja znanja i iskustva jačati na najuglednijim svjetskim poslovnim školama te ih primjenjivati u Republici Hrvatskoj. No, hrvatska državna politika već dvadesetak godina ne pokazuje poseban interes za stvaranje svoje poslovne i gospodarske političke elite koja hrvatskom gospodarstvu nedostaje. Da smo stvarali takve ljudske potencijale na najboljim poslovnim školama svijeta i usmjeravali ih prema hrvatskim javnim poduzećima proteklih 20-ak godina, Ina bi danas sigurno bila u hrvatskim rukama kao uspješna regionalna kompanija, daleko jača od MOL-a, kao što je bilo nekad.

Kako u Hrvatskoj stvoriti novu generaciju gospodarskih gurua za svijet u 21. stoljeću? U vrijeme kada u Hrvatskoj mladi, dobro školovani inženjeri u područjima STEM-a odlaze u inozemstvo, a stariji gledaju što prije otići u mirovinu, pravo je vrijeme za radikalne promjene koje će biti usmjerene na pripremanje nove generacije naših poslovnih i političkih lidera za 21. stoljeće, koji će biti u stanju uspješno se nositi s kompleksnim i izazovnim promjenama u suvremenom globaliziranom i digitaliziranom gospodarstvu. Koliko ima takvih transformacijskih lidera u hrvatskim državnim institucijama i javnim poduzećima? Svijet rada danas se izuzetno brzo mijenja, a nove tehnologije, kao što su umjetna inteligencija, strojno učenje, znanost o podacima itd., zahtijevaju nove stručnjake koji su spremni za cjeloživotno učenje i napredovanje. No, oni svoje profesionalne izazove najčešće traže u inozemstvu! Jednako tako, stečena akademska znanja i vještine danas izuzetno brzo zastarijevaju te se smatra da već nakon pet godina nisu dovoljna za nove poslove i nove tehnologije. Bez kontinuiranog obrazovanja svojih zaposlenika kako u privatnom, tako i javnom sektoru, Hrvatska će dugoročno zaostajati. Bez kvalitetnog cjeloživotnog obrazovanja nema pozitivnih promjena, kreativnosti i inovacija te novih ideja. Globalizirano digitalno društvo zahtijeva uglavnom dobro temeljno obrazovanje, analitičko rezoniranje i kritičko razmišljanje, sposobnost rješavanja kompleksnih problema kroz multidisciplinarni timski rad te sposobnost brze adaptacije tj. prilagodbe novim područjima rada kao i novim profesionalnim obvezama, a posebno međukulturalnim komunikacijama i interakcijama na globalnoj razini.

Kako razvijati novu poslovnu kulturu i novu transformacijsku lidersku snagu usmjerenu na pozitivne društvene i gospodarske promjene u Hrvatskoj? Vodeće poslovne škole svijeta upravo stvaraju takvu poslovnu kulturu i znanja te transformacijske lidere koji omogućuju umrežavanje s razvijenim poslovnim svijetom i globalnim biznisom. Primjerice, INSEAD kao jedna od vodećih i najvećih poslovnih škola u svijetu nudi svojim polaznicima istinsko i stvarno globalno edukacijsko iskustvo i obrazovanje na svojim kampusima u Parizu, Singapuru i Abu Dhabiju. Njihova poslovna globalna mreža predstavlja njihovu posebnu snagu koja im omogućuje da kroz svoje poslovne kontakte i svoju poslovnu mrežu mijenjaju svijet za zajedničko dobro. Takve poslovne udruge i globalne društvene mreže predstavljaju respektabilnu međunarodnu snagu i mrežu poslovnih lidera i menadžera spremnih za suradnju i pozitivne globalne inicijative i gospodarske promjene. Na dugačkim listama uglednika koji su završili takve poslovne škole, nalaze se premijeri, ministri, parlamentarci, kao i mnogi vodeći poslovni ljudi velikih globalnih svjetskih kompanija. Sa svojim vrijednostima koje se temelje, između ostalog, na akademskoj strogosti, bogatom i raznolikom iskustvu svojih polaznika te raznolikosti njihovih kultura i država iz kojih dolaze, što je osobito važno za globalni biznis, INSEAD predstavlja vodeću obrazovnu instituciju suvremenog poslovnog svijeta. Njezini poslovni lideri čvrsto vjeruju da su biznis i poduzetništvo ona pozitivna snaga koja je usmjerena prije svega na unapređenje kvalitete ljudskih života i stvaranje novih radnih mjesta. U tom kontekstu najbolje poslovne škole imale su i imaju posebno važno mjesto u suvremenom svijetu.

Ljudi su snaga

Stvaranje novih radnih mjesta u kompetitivnom i inovacijskom digitaliziranom svijetu. Na nedavnoj promociji nove generacije polaznika u Singapuru, dekan te ugledne međunarodne škole je naglasio: “Naša glavna misija i cilj je stvarati nova radna mjesta u kompetitivnom globalnom gospodarstvu te osiguravati njegov rast. Ako niste globalno konkurentni, niste samoodrživi. Mi trebamo kognitivnu transformaciju, dakle, moramo promijeniti načine svojeg razmišljanja, neke socijalne norme i odnos prema ljudima koji mogu pokrenuti i voditi pozitivne društvene gospodarske promjene.” Upitan što ih čini posebnim i jedinstvenim te im omogućuje stalan rast broja polaznika i jedno od čelnih mjesta među najuglednijim poslovnim školama svijeta, on je jednostavno odgovorio: “Naš je cilj jednostavno stvoriti poslovne lidere budućnosti sa širokim i otvorenim pogledima na globalni svjetski biznis. Akademska izvrsnost i multidisciplinarnost sigurno su jedan od faktora našeg uspjeha. I, konačno, naša globalna mreža završenih studenata koja omogućuje njihovo globalno umrežavanje kroz najrazličitije poslovne inicijative i projekte. Takvim potencijalom ne raspolaže niti jedna druga poslovna škola u svijetu.” Uz to, istaknuo je: “Mi jednostavno bolje razumijemo od drugih koju pozitivnu ulogu u svakom društvu ima poduzetništvo, odnosno poduzetnik kao pokretač pozitivnih gospodarskih promjena. Mi smo jednostavno bili vođeni tim i takvim ciljevima od svojeg osnutka prije pedeset i više godina, tj. mi vjerujemo da takvi ljudi predstavljaju snagu za zajedničko dobro u suvremenom svijetu.” Tom prijeko potrebnom pozitivnom gospodarskom transformacijskom snagom Hrvatska danas ne raspolaže u mjeri koja nam je potrebna za stope gospodarskog rasta veće od 5 posto.

Ozbiljno i na znanju utemeljeno poduzetništvo ono je, dakle, koje stvara i otvara nova radna mjesta te osigurava normalan život mnogim pojedincima i njihovim obiteljima, kao i kvalitetno školovanje njihovoj djeci. Poduzetništvo i biznis izvlače ljude iz bijede i siromaštva, ono stvara nova radna mjesta i generira nove vrijednosti i nove ideje, multiplicirajući spiralu stalnoga gospodarskog rasta. Stalni gospodarski rast, inovacije, nove tehnologije, primijenjena istraživanja i razvoj, konkurentnost i kreativnost formule su uspjeha. Što znači stalan gospodarski rast utemeljen i na ovim principima, najbolje pokazuje primjer Kine. Godine 1980. u Kini je razina siromaštva obuhvaćala 840 milijuna ljudi, tj. oko 85 posto stanovništva koje je živjelo u potpunoj bijedi i preživljavalo je s manje od jednog dolara dnevno. Danas u takvim uvjetima živi samo 26 milijuna kineskih stanovnika. Zahvaljujući stalnom i brzom gospodarskom rastu s prosječnim stopama većim i od 10 posto godišnje, stvorene su u Kini stotine milijuna novih radnih mjesta u samo 40-ak godina. Stvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje kroz stvaranje novih vrijednosti, novih proizvoda brže, bolje i jeftinije, bio je njihov cilj. Kina je danas lider u tehnološkim inovacijama. Prije 50 godina Singapur je bio doslovno prašuma, a danas je jedna od najbogatijih i najrazvijenijih država svijeta s prosječnim BDP-om po stanovniku iznad 50.000 dolara. Kad su bivšeg singapurskog premijera zapitali čemu ima zahvaliti tako impresivan gospodarski rast i razvoj koji su ostvarili u vrlo kratkom vremenu, on je odgovorio: “Društvena i socijalna harmonija, snažnija društvena integracija u odnosu na društvene podjele, bila je temelj našeg sveukupnog društvenog uspjeha i gospodarskog rasta.” Sve je, dakle, moguće!

Nove društvene norme

Ljudski potencijal kojim raspolaže jedna država, ključni je resurs za takve pozitivne gospodarske uspjehe i promjene! Danas nam u Hrvatskoj treba nova kultura rada na svim razinama te stalno unapređenje znanja i sposobnosti hrvatskih ljudi kao preduvjet za naš ozbiljniji gospodarski rast i napredak. Trebaju nam nove društvene norme i zakoni koji će poticati biznis i poduzetništvo, kao i zakoni koji će vrlo strogo sankcionirati sve ono što je neprihvatljivo, nemoralno i neetično. Trebaju nam novi lideri i vođe koji će kreirati nove vrijednosti za naše gospodarstvo, kao i za čitavo hrvatsko društvo. Trebamo lidere kreativnog i kritičkog načina razmišljanja koji su spremni za nove poslovne izazove, ljude koji predstavljaju snagu za pozitivne društvene promjene. Trebamo ljude koji donose odluke, koji rješavaju probleme i preuzimaju odgovornost. Trebamo ljude koji su u stanju sagledavati društvene posljedice svojih odluka te donositi hrabre i pravovremene odluke. Trebamo ljude koji stvaraju i jačaju pozitivne društvene norme i doprinose širem društvenom blagostanju. Oni trebaju biti u fokusu našeg obrazovnog i političkog sustava. Na putu tih pozitivnih globalnih društvenih promjena potrebni su nam novi poslovni modeli, tehnološke inovacije, kao i partnerstvo s hrvatskim građanima.

Kroz globalno međunarodno okruženje vodećih poslovnih škola u svijetu, puno se jasnije sagledava i vidi pozicija koju u tim i takvim globalnim gospodarskim okvirima i okolnostima imaju jedna mala država i njezino gospodarstvo kao što je Hrvatska. U takvim okvirima, pogled na svjetsko gospodarstvo i na međunarodne odnose koji na njega utječu, kao i na modele rasta jedne male ekonomije kakva je hrvatska, u okviru globalnoga gospodarstva postaje sve jasniji.

Hrvatska treba organizirano i mudro stvarati svoju međunarodnu mrežu poslovnih vođa, poduzetnika i menadžera spremnih za globalnu suradnju te pozitivne globalne inicijative i gospodarske promjene. Bez takvih ljudi naše gospodarstvo ostat će izvan globalnih gospodarskih tokova i umrežavanja koja karakteriziraju suvremeni globalizirani svijet. Između ostalog, i u tome treba tražiti razloge hrvatskoga gospodarskog kaskanja i zaostajanja. Transformacijske sposobnosti hrvatskoga društva u godinama koje dolaze u znatnoj će mjeri ovisiti o povezanosti s takvim vodećim poslovnim školama u svijetu. Najbolje strateške investicije s najvećim multiplikativnim faktorom uvijek su vezane uz ljude, i to one najbolje i najvrednije, koji su spremni na odricanja i koji će novim znanjima i iskustvima stečenim na najboljim svjetskim poslovnim školama unapređivati hrvatsko gospodarstvo i društvo. Da smo tako radili i razmišljali posljednjih dvadesetak godina, Hrvatska bi danas sigurno bila drugačija država, sa znatno većim BDP-om i stopama rasta većim od 5 posto.

* Autor je profesor u trajnom zvanju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te umirovljeni general Hrvatske vojske. Član je Nadzornog odbora Hanza Medije, izdavača Jutarnjeg lista

********************************************

Taj glomazni članak obiljuje ponavljanjem glomaznim i dosadnim rečenicama. Nalik na biblijsku dogmu - u kojoj se nema što propitivati. Potrebno je samo vjerovati. Nije čudno da se u Hrvatskoj, upravo mladim generacijama truju mozgovi mudrim uskličnicima, i oblači u svetačka ruha.

VEĆ JE TO DRUGO STOLJEĆE DA KAPITAL PUCA PO VLASTITIM ŠAVOVIMA

Odlazak lidera

Sears zatražio pokretanje stečaja, dugovi dosegnuli 11,3 milijardi dolara

AUTOR:

Jasmina Trstenjak

OBJAVLJENO:

28.2.2019. u 16:12

REUTERS

Američki Sears, nekada najveći trgovački lanac na svijetu, rano ujutro zatražio je pokretanje stečajnog postupka. Time je i službeno dosegnut vrhunac dugogodišnje agonije kompanije koja je dominirala američkom trgovinom tijekom 20. stoljeća.

U podnesku sudu kojim je zatraženo otvaranje stečaja tvrtka je vrijednost svoje imovine procijenila na 6,9 milijardi dolara, a dugove na 11,3 milijarde dolara, piše Reuters.

Uprava Searsa do posljednjeg je trenutka tražila alternativu da izbjegne stečaj. Nije im pomogao ni veliki pokušaj restrukturiranja poslovanja u sklopu kojeg su samo ove godine zatvorili 166 trgovina.

VIKTOR IVANČIĆ

Objavljujemo tekst obrane Viktora Ivančića na suđenju s Pauletićem

R.I.Prije 7 sati

KOLUMNIST Novosti i bivši glavni urednik legendarnog Feral Tribunea, Viktor Ivančić, nedavno je nepravomoćno osuđen na splitskom Općinskom sudu zbog teksta o Robertu Pauletiću, bivšem glavnom uredniku Slobodnog tjednika i zamjeniku ministra turizma.

Podsjetimo, Pauletić je tužio Ivančića zbog teksta pod naslovom "Dva svinjčeta" objavljen 30. srpnja 2016. godine u tjedniku Novosti, a Ivančić je članak napisao nakon što je u Slobodnoj Dalmaciji objavljen intervju Joška Dadića s Pauletićem. Ivančić je u toj kolumni pisao o ‘moralnom svinjcu’, a u satiričnom tekstu koristio je i zoološke metafore, istaknuvši Pauletićev i Dadićev angažman u tjedniku ST.

Dok je Pauletić bio glavni urednik, napisao je Ivančić, objavio je popise s imenima, adresama i telefonskim brojevima najmanje dvjesto građana Hrvatske koji su lažno optuženi kao četnici, kosovci, udbaši, petokolonaši ili neprijatelji države. Posljedice tih novinskih hajki, naglasio je, bile su fatalne jer su neki od javno ozloglašenih bili ubijeni, uhapšeni, premlaćeni, izbačeni iz stanova ili su počinili samoubojstva, javljaju Novosti.

Sudac Tomislav Zlodre proveo je postupak tako što je saslušao tužitelja i tuženika pa Pauletićev iskaz nazvao ‘istinitim, logičnim i uvjerljivim’, dok je Ivaničićevu obranu ocijenio ‘neosnovanom’ i usmjerenom ka izbjegavanju krivnje. ‘Treba istaknuti, kako u konkretnom slučaju, može svatko tko nekoga uvrijedi prilikom pisanja teksta nazivajući ga svinjom pa na takav način ga omalovažiti i ne poštivati tuđe ljudsko dostojanstvo može nazvati svoj tekst satirom i na takav način ekskulpirati se krivnje u kaznenom postupku’, presudio je Zlodre i zaključio da se radi o uvredi, odnosno nepoštivanju i omalovažavanju ljudskog dostojanstva i to na ‘osobito grub, primitivan i nepristojan način, popraćeno izrugivanjem i ironiziranjem privatnog tužitelja’.

U nastavku donosimo očitovanje Viktora Ivančića, koje sudac Zlodre nije uvažio

"Ljudi poput Roberta Pauletića ili Joška Dadića služili su se ‘novinarstvom’ da bi počinili zločine. Oni realno nisu bili novinari, već pripadnici streljačkoga stroja. Utoliko su nanijeli nemjerljivu štetu i novinarstvu kao profesiji i društvu, te privatno unesrećili veliki broj ljudi. Objavljivati u ratno doba lažne spiskove ‘neprijatelja’ – i etiketirati ih kao ‘četnike’, ‘kosovce’ i slično – nakon čega prozvani snose drastične konzekvence, predstavlja, po mome mišljenju, moralno, profesionalno i ljudsko dno. Stoga sam o tome pisao kao o moralnome svinjcu. Ne postoji ni jedan faktografski podatak u mome tekstu koji je netočan. Ako se tužilac osjeća uvrijeđenim, uvrijeđen je podsjećanjem na istinu o svojoj prošlosti koju želi prikriti.

Robert Pauletić se, u vrijeme kada sam pisao svoj tekst, javno angažirao kao politička ličnost. Kao politička ličnost trebao bi biti u zakonskome smislu čak i manje zaštićen od javne kritike od običnog građanina, te je sasvim razumljivo da se u medijima propituje njegova prošlost. No, Pauletić misli da aršini koji vrijede za druge, ne važe za njega. Kada je, na primjer, japanskoj turistkinji na svojoj Facebook stranici poručio da joj ‘jebe mater japansku’, kasnije je to nazvao ‘satiričkim načinom izražavanja’, a sada mu stvarna satira nanosi duševne boli. Pisao je, recimo, u ST-u za Jelenu Lovrić da je ‘novinarska hijena’, a sada mu zoološke metafore nanose bol. Pauletić, isto kao i Dadić, traži da se prema njemu ophodite dijametralno drugačije nego što se on ophodi prema drugima. Oni koji su cijeli život pisali laži, sada traže da drugi lažno pišu o njima, tj. da zataje njihov profesionalni i ljudski nemoral.

Koristio sam se u svome satiričnom tekstu zoološkim metaforama zato što one upućuju na istinu. Iako je jasno da se radi o metaforama, proizašlim iz basnolikoga žanra teksta, zapravo je riječ o istini. Više istine može biti sadržano u metafori nego u formalnoj kvalifikaciji. Ne možete, na primjer, o Robertu Pauletiću – kao ni o Jošku Dadiću – istinito govoriti nazovete li ga novinarom i urednikom, jer on je svojim novinarskim i uredničkim radom negirao temeljne zasade te profesije. Kao što ne možete govoriti punu istinu o ST-u nazovete li ga jednostavno tjednikom, jer je ST bio moralni svinjac. Ispravna formalna kvalifikacija i za Pauletića i za Dadića bila bi da su se bavili zločinima, to jest da su koristili novine i novinarstvo za pripremanje zločina. Da je pravde u ovoj zemlji, oni bi odavno kazneno odgovarali zbog nasilja koje su provodili nad nevinim ljudima. Pauletić i Dadić bili su pripadnici novinarskog odreda za likvidaciju, a kada danas to bagateliziraju, žele reafirmirati istu moralnu kaljužu u kojoj su se profesionalno oformili. To smatram moralnim svinjcem, zato što to jest moralni svinjac i zato sam ga u svome tekstu tako i nazvao.

Kada Robert Pauletić kaže da je samo ‘formalno’ bio urednik ST-a, a da taj posao zapravo nije obavljao – premda je u impressumu lista u spornome razdoblju uredno potpisan kao glavni urednik – onda je to ista vrsta laži kojima se služio dok je uređivao novine i pisao svoje članke. Biti potpisan kao glavni urednik lista, a tvrditi da to nisi bio, pa još i očekivati od svih drugih da znaju kako nisi glavni urednik, iako si u impressumu lista potpisan kao odgovorna osoba, zapravo je do komičnosti prozirna vrsta besramnosti. Sud bi to mogao uvažiti jedino ako amputira zdrav razum iz procedure. No, Pauletić je tako oduvijek radio ‘svoj posao’. Na taj je način, primjerice, lagao u novinama da je muškarac ubijen u Osijeku bio atentator na Branimira Glavaša, a zapravo se radilo o čovjeku koji je bio zarobljen, mučen i okrutno ubijen nalijevanjem sumporne kiseline u ždrijelo. Sve je to kasnije razotkriveno, pa se pokazalo da Pauletić uopće nije bio u blizini poprišta ubojstva, iako je za ST izvještavao, kako je naveo, ‘s lica mjesta’. Laž je praktički jedino Pauletićevo sredstvo komuniciranja s okolinom, pa je posegnuo za njom i u ovoj tužbi. Uopće nije neobično što se, kao potvrđeni lažov, pokušao etablirati u politici. Tamo mu je mjesto i šteta što nije uspio.

Pišući o moralnome svinjcu kakvoga kreiraju ‘novinari’ i ‘urednici’ poput Roberta Pauletića, pokušavao sam štititi profesiju kojoj pripadam od najgore vrste zloupotreba. Društvo okupljeno u nekadašnjem ST-u, pod Pauletićevom uredničkom komandom, željelo je kreirati stav kako je normalno lagati u novinama, kako je normalno da se novine stave u službu najbrutalnije ratne propagande, kako je normalno da se izmišljotine i insinuacije plasiraju kao rezultati ‘novinarskih otkrića’, i to po cijenu da žrtve tih laži dožive najgoru sudbinu – da budu ubijene, ili premlaćene, ili istjerane s posla, ili istjerane iz stana, ili istjerane iz Hrvatske. Danas, nemaju ni riječi žaljenja zbog onoga što su činili, nego – naprotiv – iznošenje istine o tome nazivaju podmetanjima ‘ljevičara’, ‘Jugoslavena’, ‘komunista’ i sl. To je moralna svinjarija o kojoj sam pisao, nastojeći zaštititi zadnje ostatke digniteta svoje struke, i ne smatram da sam time povrijedio ugled i čast tužitelja. Napokon, ne možete povrijediti čast nekome tko je nema.

Na kraju želim nešto dodati o stilskim figurama i metaforama koje koristim u svome tekstu, budući da su one predmet tužbe. Kada za nekoga, u jasnom satiričnom kontekstu, pritom još u žanrovskom podražavanju basne, napišete da je ‘svinjče’, čitaoci neće pomisliti kako od njega mogu napraviti zimnicu, jer je nedvosmisleno riječ o metafori. Ali ako za nekoga, kao što je to činio Robert Pauletić, 1991. godine napišete da je ‘četnik’, ‘kosovac’, ‘pripadnik pete kolone’, ‘suradnik okupatora’ ili slično – a ovaj to nije – mnogi će čitaoci osjetiti potrebu da ga zatuku. To je razlika između slikovito iznesenih istina i na pseudodokumentarni način plasiranih laži. To je razlika između kritike i harange. Metafora, upravo zbog toga što je očigledno izmaštana, može upućivati na istinu, a lažirana ‘faktografija’ je uvijek i isključivo laž. U Pauletićevom slučaju, laž koja priprema teren za zločin", stoji u očitovanju Viktora Ivančića.

LJUDSKA DVOLIČNOST NIJE UROĐENA, NAMET JE INTERESNOG SUSTAVA

BIVŠI ČLAN IDS-A I ZAPOSLENIK ULJANIKA S 20 GODINA STAŽA

DRAGAN FILIPOVIĆ: IDS je eliminirao Jakovčića ZBOG NJEGOVE TEZE O PRESELJENJU ULJANIKA

28.02.2019 06:08

Upravo je slučaj Ivana Jakovčića dobar pokazatelj kako se riješiti čovjeka koji je stvarao stranku i ljude koji danas vode IDS. Preko noći su ga se odrekli. To je licemjerno. Nino je kreator IDS-a, on ga je stvarao uz čitav niz pogrešaka, ali i dobrih stvari, a u stranci su mu okrenuli leđa. On je čovjek od riječi, političar par exellence, no stranka ga je šiknula nogom u stražnjicu i odrekla ga se. Eliminirali su ga potpuno, a on toga možda nije niti svjestan. Eliminirali su ga upravo oni s kojima je gradio budućnost IDS-a, a to su Boris Miletić i Predsjedništvo, kaže Filipović

Dragan Filipović File punih 20 godina radi u brodogradilištu Uljanik. I danas je zaposlen na mjestu neposrednog rukovoditelja odnosno poslovođe u radioni P2 (predmontaža, gradnja trupa). Filipović je i bivši IDS-ovac. U stranku se učlanio 2007. godine, a deset godina kasnije iz nje je izašao razočaran u političke odluke i vođenje stranke.

Njegov bivši stranački kolega Edi Gobo u nedavnom intervjuu za Glas Istre izjavio je da je upravo Filipović, kao čovjek iz Uljanika, upozoravao vrh IDS-a na lošu situaciju u kojoj se kompanija nalazi. Kulminacija krize oko Uljanika očekuje se sutra, kad Vlada i strateški partner moraju dogovoriti što i kako dalje. Trebalo bi se znati ima li nade za spas, ili je brodogradilište korak do stečaja.

U razgovor s Filipovićem krenuli smo s njegovim ulaskom u IDS.

- U IDS sam ušao 2007. godine iako sam i ranije bio simpatizer stranke. Nakon toga odmah sam postao predsjednik ogranka Sisplac-Sv.Polikarp, stavili su me na listu na lokalnim izborima za Županijsku skupštinu. Bio sam na 25. mjestu, nisam prošao, no nakon izlaska Valtera Drandića dolazim na njegovo mjesto bez da sam prethodno imao ikakvo političko iskustvo. To mi je, priznajem, imponiralo, davalo mi energiju i zapravo mi je bilo drago jer sam stekao dojam da me u stranci cijene. U Skupštini sam, sveukupno, bio mandat i pol.

- Kako Vam se tada činilo da IDS funkcionira?

- Gledao sam kako sve funkcionira iznutra, učio sam i tek sam kasnije shvatio kako stvari stoje. Dizao sam ruku jer to tako funkcionira i jer je to stranka željela od mene, iako se nisam slagao s nekim odlukama. U kasnijim sam fazama isto tako dizao ruke iako se nisam slagao sa strankom, ali sam imao tu čast i zadovoljstvo, možda eto i hrabrost, da na Klubu vijećnika Tediju Chiavalonu iznosim svoje suprotstavljene stavove i razmišljanja. No svi ti razgovori su uvijek ostajali na marginama i nikad se prijedlozi ili neko kritičko promišljanje nisu uzimali u obzir.

- Imali ste se, očito, hrabrosti tu i tamo se pobuniti?

- Barem sam nešto rekao, za razliku od nekih drugih. U IDS sam ušao prvenstveno zbog želje da pokušam i sam kroz političku funkciju promijeniti određene stvari. Ušao sam na nagovor prijatelja Enesa. Bio sam aktivan, branio sam naše stranačke vrijednosti u koje sam istinski vjerovao. U stranku sam uključio i vlastitu djecu. No sve se promijenilo kad sam shvatio da prolaze godine, a da sve ono što stranka proklamira i zagovara zapravo u praksi ne provodi. Znači, oni koji se najviše hvale istarskim vrijednostima, te iste vrijednosti ne provode. A imaju moć, ruke i glasačku mašineriju. Sustav bi trebao funkcionirati tako da treba dignutu ruku i izglasati nešto kvalitetno i dobro. No sve se to radilo s figom u džepu, nema tu iskrenosti i to je zapravo šugava politika gdje se gledaju izričito parcijalni interesi, dok deklarativno u medijima i javnosti svi živimo za suživot i convinenzu. To nije istina, to je laž, i neiskrenost. Ljudi koje sam učlanio u stranku i koji su me pitali što se događa vidjeli su da je u meni nestao žar, da više nemam neku energiju. Kad sam došao u IDS imao sam posao, radio sam u brodogradilištu Uljanik, došao sam situiran i nisam tražio posao ili nešto slično.

- Pa i trebalo bi se podrazumijevati da se u bilo koju stranku ne ulazi zbog posla i osobnih interesa…

- Nije tajna da velik broj ljudi u stranku ulazi upravo zato da bi dobili posao i ostvarili neke svoje interese. Meni to nije bio cilj. Ne bi bilo fer da kažem da se neki moji bivši stranački kolege zapošljavaju po stranačkoj hijerarhiji, ali toga svakako ima. No ako je netko zaposlen u nekom gradskom poduzeću, a nije u stanju stručno obavljati svoj posao, ako je taj čovjek zaposlen isključivo zato jer ga je preporučio netko iz stranke, to je tragedija. Odgovorno tvrdim da velika većina ljudi ulazi u IDS isključivo kako bi zadovoljili svoje potrebe.

- Zvučite jako razočarano. Zar je doista sve tako crno? Možda ipak malo pretjerujete?

- Razočaran sam u sam vrh stranke, predsjednika Borisa Miletića i kompletno Predsjedništvo. Boris zna kako stranka funkcionira, no ignorira i odbija govoriti o problemima koji je potresaju. Doslovno sve stavlja pod tepih. On jako dobro zna što se zbiva, ali šuti i zatvara oči pred problemima koji IDS izjedaju. Smatram da je on čovjek koji je predugo u politici, previše toga zna, a ima premalo vremena da bi se bavio nekima anomalijama pa jednostavno smatra da to treba zanemariti ili preskočiti. On donosi odluke, a one se donose tako da on nešto predloži, a Predsjedništvo to usvaja. Zar je to demokracija kojom se IDS toliko često hvali? Nisam jedini koji je to osjetio. Problemi se sustavno zanemaruju i kakav je onda smisao biti dio svega toga ako imaš ideju, predlažeš nešto, pokušavaš dovesti do neke promjene, ali te se cijelo vrijeme ignorira. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)

SUSTAVNI CINIZAM : "DRŠ'TE LOPOVA"

NASTRADALA DJECA

MINISTRI NA NOGAMA ZBOG HOROR SLUČAJA NA PAGU Kujundžić: 'Stanje se ozbiljno komplicira kod jedne curice. Vladin zrakoplov je spreman'

AUTOR:

- Hina

OBJAVLJENO:

28.02.2019. u 14:00

CROPIX

Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić izjavila je u četvrtak da osobno ide na Pag gdje je muškarac jutros bacio svoje četvero malodobne djece s prvog kata obiteljske kuće, kako bi iz nekih kontradiktornih informacija osobno vidjela što se dosad učinilo ili nije učinilo i je li bilo propusta iz njezinog resora.

'Tražili smo telefonom i mailom neke informacije, međutim ovo mi je zasad prioritet, dok ne izvršimo inspekcijski i stručni nadzor, dok se osobno ne uvjerim u to jesmo li kao stručni radnici centra učinili sve da zaštitimo svoje obitelji koje su nam povjerene. Iz nekih kontradiktornih informacija zaista želim to vidjeti. Ovo je prestrašan događaj i ne bih mogla ostati u Zagrebu mirna', kazala je Murganić novinarima nakon sjednice Vlade.

'Ako je sustav učinio propuste, želim se u to uvjeriti, obavijestiti javnost i poduzeti sankcije', rekla je.

Naglasila je da se sustav ne može uvijek okriviti "jer nije ni sustav svemoguć". "Ali ako je sustav, konkretno govorim o svom resoru, učinio propuste, želim se u to uvjeriti, obavijestiti javnost i poduzeti određene sankcije", poručila je Murganić.

Kazala je da dolje ide upravo zbog informacija da je već bilo prijava za tu obitelj zbog nasilja. "Znate kad nekoga zovete na telefon pa to nije to. Prevažno mi je da ne bih otišla dolje vidjeti prije svega djecu, informirati se o njihovom zdravlju i vidjeti što smo dosad učinili ili što nismo učinili i što sada ubuduće moramo učiniti", istaknula je.

CRNE KUTIJE ZA NOVA AUTA

Uskoro nosit čemo crne kutije u tašni, uz legitimaciju,zaštitni sprej i udisnu masku !

OCRNJIVANJE VLASTITOG NARODA

RADELJIĆ OTKRIO NAJPRLJAVIJU KOLINDINU TAJNU: Svjetskim političarima ocrnjivala hrvatski narod

Autor: DnevnoNedjelja, 24. veljača 2019. u 08:27

Radeljić po svemu sudeći nema namjeru stati s prozivkama na račun šefice države.

Facebook najava novog broja Hrvatskog tjednika, mogla bi ponovno uznemiriti duhove na Pantovčaku, jer kako kažu za njihov je medij po prvi puta od smijene progovorio Mate Radeljić, donedavni savjetnik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. U najavi intervjua s Radeljićem, njen nekadašnji najprisniji savjetnik proziva je u vrlo neugodnom tonu.

”To više nije politika u kojoj bih i želio sudjelovati jer vrijeđa hrvatski narod! Kolinda Grabar Kitarović ipak je samo političarka, a ja sam se nadao da će biti državnica Strašno je bilo što je iz govora za obljetnicu Oluje u Kninu izbacila pojam velikosrpske agresije. Šokiran sam što iza ograđivanja od pozdrava Za dom spremni nije izostavila barem oko 800 poginulih HOS-ovaca pod tim znakom. Nisam ja odgovoran što je u Jasenovcu u društvu izraelskoga predsjednika prošle godine sramno lagala protiv hrvatskoga naroda. To pitajte drugoga Matu”, poručuje među ostalim Radeljić, koji po svemu sudeći aludira na svojeg donedavnog kolegu Matu Granića.