TATJANA GROMAČA NA SPISATELJSKOJ RADIONICI ZA MLADE
PISAC MORA BITI JAKO DOBAR PSIHOLOG Napisala sam sedam knjiga, a još toliko ih je završilo u košu
Vidite da se vode bitke i da se političari trvu oko toga što će djeca čitati u lektiri. Književnost nije ni tako bespotrebna, ni tako nevažna, ni tako bezazlena, ni tako suvišna, ni tako odumirajuća. Dapače, ako je prava, ona je jako, jako važna i ostavlja duboke tragove. Zapravo, događaju se fatalni susreti, naročito kod mladih ljudi u konstitutivnoj životnoj dobi. Određeni književni tekstovi ostavljaju duboke, duboke tragove i na jedan način mogu usmjeravati i konstituirati cijeli čovjekov život
Nagrađivana spisateljica, Puljanka Tatjana Gromača prekjučer je u Dnevnom boravku Rojca održala iznimno zanimljivo predavanje o svom književnom radu i spisateljskom umijeću u sklopu radionice kreativnog pisanja za mlade polaznike u sklopu FreeZURE - slobodne zajednice umjetnika u razvoju, inovativnog projekta koji provode Savez udruga Rojca u suradnji s udrugama Kontakt, Gradska radionica te Zvona i Nari u Ližnjanu, čija je suvoditeljica Natalija Grgorinić razgovarala s autoricom te moderirala naknadnu raspravu s mladim polaznicima radionice.
Dajem glas obezvrijeđenima
- Pisati se mora jer time radimo na otvaranju svjetlosti koja se treba prizemiti na uvijek nečiju zatamnjenu javu. Pisanje nije nimalo sebičan čin. Ja dajem glas onima kojima je potreban. Ako si pisac i imaš moralnu i ljudsku odgovornost, dat ćeš glas manjini, ljudima kojima je teško, koji su pogođeni i obezvrijeđeni. Naravno, tu ima puno zamki. Jer, nećemo raditi idealizirajuću književnost, jer onda to nije književnost već naivni rukopis. To ima svoje slojeve i nijanse. Pisac mora biti jako dobar psiholog i mora zapravo doprijeti do ljudskosti u svakoga! Dakle, dati glas, ali na takav način da taj glas dopre do dubine ljudske srži u bilo kome! Treba doći do tog pretapanja upravo kroz tu ljudskost koju želiš svojim pisanjem rastvoriti, sve do dodira djela s eventualnim čitateljem.
- Otvorila sam se za intuitivni proces. U kreativnom radu važno je biti intuitivno otvoren za snove, slutnje, strahove, za sve nejasno, maglovito, skriveno, za Andrićeve znakove pored puta. I njih pratimo, a ne "udri po strogo zacrtanom". Tu smo na području traganja, na području "slijepe zone". I unutar sebe i unutar svijeta. Naše je da rujemo i kopamo, istaknula je.
- Bez osame i izolacije ne može se pisati, nastavila je Gromača. To se ne radi u kontinuiranom žamoru. Duh mora biti smiren, čist. Dva dana može biti žamor, ali treći dan je za našu dušu. Realno bi bilo da se svaki čovjek, sebe radi, kreativno izražava sat do sat i pol dnevno. Vatra se ne smije ugasiti, mora se održati da tinja, u našem slučaju čitanjem i pisanjem.
- Važno je biti iskren prema sebi i proučavati sebe same, jer jedino tako možemo rasti i kao osobe i kao autori. Pisac je ne neki način istražitelj ljudske duše. Kao što je rekao Marko Aurelije, "Spoznaj sama sebe". Pa što je Shakespeare radio nego spoznavao sebe. Treba proučavati ne samo sebe nego i svoje potencijale koji, kako je pisao Dostojevski, mogu biti i potencijali ubojice, pa i ljudoždera. Hoćemo li samo sebe cenzurirati zbog svoje društvene uloge, to je izazov za svakog čovjeka. Ljudi se uglavnom cenzuriraju, no tada imamo nezadovoljne ljude, a u našem slučaju nezadovoljne pisce. (Zoran ANGELESKI)
Nema komentara:
Objavi komentar