subota, 16. veljaće
nedjelja, 30. lipnja 2O13.
Pisma jednoj Gospodji, ovdje predstavljaju tek neki size' povremenih
komunikacija sa nekoliko cijenjenih gospodja ili znanica , koje, u
vecini slucajeva predstavljaju jedan zajednicki pogled na burzujski socijalizam
, koji preovladava vec drugo stoljece jednim opcim mentalitetetom
takozvane Ljevice, formiran pod etiketom antifasite – komuniste. Pa se i
sljedecim eventualnim sastavima ovdje i dalje donosi u obliku fiktivnog
dijaloga..
(Muski je rod ovdje svijesno izostavljen pod cijenu da se bude optuzen za
unosenje samovoljnih podjela medju i onako podijeljenim proizvodnim
masama- zasto da ne.)
Tamo gdje pojedinacne teme vec bivaju obradjene od nadleznijih
misaonih vertikala, ovdje se oubicajeno prenose u obliku njihovih originalnih,
kracih ili duljih citata, koji predstavljaju istinski preslikdanasnjeg
antifasiste- komuniste.
Ovdje u prilogu je odabran Marksov citat iz njegovog pisma Annenkovu
u obliku kritike Proudhonovog burzujskog socijalizma :
„Drugim rijecima :
g.Proudhon ne tvrdi direktno, da je burzoaskiski zivot za njega vjecna istina ;
on to tvrdi posredno, divinizirajuci kategorije, koje, u obliku
ideja izrazavaju burzujske odnose. Cim mu se produkti burzoaskog drustva
ukazu u obliku kategorija, misljenja , on ih uzima za vjecna bica, koja nastaju
sami od sebe (spontano) i obdarena su vlastitim zivotom. Na taj nacin on
se ne izdize iznad burzoaskog horizonta . Buduci da operira s burzoaskim
idejama , smatrajuci ih za vjecne istine, on trazi sintezu tih ideja, njihovu
ravnotezu, i ne vidi da je suvremeni nacin odrazavanja ravnoteze medju njima
jedino moguc……..“Prava ravnoteza tog antagonizma bilo je rusenje (u
feudalizmu) svih drustvenih odnosa, koji su bili osnova tih egzistencija
Od 19.do
21.stoljeća. Od Proudhona do Socijaldemokrata, socijalistička tumačenja nisu se pomakla niti za jedan
milimetar. Očito da je Krupni Kapital
izvojevao jednu svoju bitku u tom milenijskom među klasnom ratovanju.
Ostaje pitanje
: hoće li kreativne mase ostati i dalje u toj nametnutoj mentalnoj statici, u kojoj
vegetiraju dva duga i krvava stoljeća. Otvarajući
time i ono krucijalno, sljedeće pitanje,
o daljnjem opstanku čovječanstva. Odnosno, hoće li se podvrgnute statične mase moći probuditi iz
tog povijesnog delirija. Podignuti vlastiti nivo spoznaje, i krenuti u vlastitu
povijesnu Misiju općeg svrgnuća Kapitalizma, kao i istovremenom pokopu svoga klasnog pradjeda:
Tu živu mumiju općeg kompetitivnog terora jačeg
nad nemoćnijim ljudskim bićem.
Nema komentara:
Objavi komentar