ponedjeljak, 19. studenoga 2018.
POMOGLI SU STOTINAMA TISUĆA IZBJEGLICA ,ALI SADA STRHUJU ZA VLASTITU SIGURNOST !
Prvi put u tri godine, koliko rade s izbjeglicama, osjećaju se nesigurno. U svom gradu se osjećaju nezaštićeno. Idu na posao i, prema savjetu policije, nose suzavac.
Ako se organizacije koje su 2015. godine intenzivno pozivale na potrebu za humanijim pristupom izbjeglicama danas gotovo s nostalgijom prisjećaju toga razdoblja, onda je zaista krajnji trenutak da se zapitamo što se to događa s našim društvom. Centru za mirovne studije (CMS), organizaciji koja je prošle godine proslavila 20. rođendan, pri čemu se posljednjih 15 godina intenzivno bavi i podrškom izbjeglicama, tražiteljima međunarodne zaštite, te senzibilizacijom javnosti na njihova prava i potrebe, Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) nije produljilo sporazum o suradnji u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite. Tom je odlukom Centar zapravo izbačen iz prihvatilišta te je njihovim volonterima koji godinama izbjeglice uče hrvatski jezik, upoznaju ih s hrvatskim društvom i kulturom, pružaju podršku u integraciji te pravne informacije, onemogućeno da svoj rad tamo i nastave. Udruzi Are You Syrious (AYS), koja intenzivno radi s izbjeglicama u Hrvatskoj i regiji od 2015. godine, u ovoj je godini nekoliko puta uništen prostor, a njihovi su volonteri i zaposlenici gotovo svakodnevno na udaru ozbiljnih prijetnji i uvreda.
No, krenimo redom. Tog, kako se danas čini, davnog kasnog ljeta i jeseni 2015. godine, Hrvatska je bila na međunarodnoj balkanskoj ruti kojom su izbjeglice prolazile u potrazi za sigurnošću, a većina od njih željela ju je pronaći u Njemačkoj i ostalim zapadnim zemljama Europske unije. Hrvatska je tada u više ili manje koordiniranoj suradnji s drugim zemljama na ruti, poput Srbije, Slovenije, Austrije i Mađarske, propuštala stotine tisuća ljudi, privremeno ih zadržavala u prihvatnim centrima u Opatovcu i kasnije Slavonskom Brodu te zatim organizirano prevozila prema graničnim prijelazima s Mađarskom, odnosno Slovenijom.
Inicijativa Dobrodošli, koju je među ostalima pokrenuo upravo CMS, a čiji su volonteri na terenu bili svakodnevno od sredine rujna do travnja 2016. godine, kad se zatvorio prihvatni centar u Slavonskom Brodu, već je tada upozoravala na slučajeve razdvajanja obitelji i nepružanje odgovarajuće pomoći izbjeglicama, a Europsku uniju kritizirali su zbog položenog ispita “obrana i zaštita”, ali i pada na onom iz “ljudskih prava”, kako su navodili u dnevnim izvještajima o stanju na terenu.
Humani specijalci
Istina, unatoč brojnim problemima i zapravo konstantnoj strepnji hoće li se i kada granice zatvoriti, a ljudima onemogućiti prolaz, svjedočili smo tada solidarnom odazivu volontera brojnih hrvatskih i međunarodnih udruga i organizacija, ali i lokalnog stanovništva.
- Lokalno stanovništvo u Slavoniji tada se vrlo aktivno uključilo i pružalo podršku ljudima. Zaista su pružali ljudima sve što su imali, od toga da se kod njih mogu otuširati, preko toplih obroka, na bilo koji način na koji su mogli, pomagali su - prisjeća se Sara Kekuš iz CMS-a.
Iako se i tada upozoravalo na povremenu primjenu sile hrvatske policije na graničnim prijelazima i u prihvatnim centrima, volonteri AYS-a i CMS-a sjećaju se i korektnog i solidarnog postupanja hrvatskih policajaca.
- Sjećamo se zadarske postrojbe specijalne policije u Bapskoj. Postavili smo šatore s hranom, pićem i odjećom tamo gdje su ljudi čekali na buseve koji će ih voziti do Opatovca, a policija nam je pomagala. Odlazili su policajci u kolonu pa bi nam vikali ‘Ovdje vam je dijete golo i boso’, ili ‘Ovom čovjeku trebaju cipele broj 42’ - prepričavaju mi volonteri AYS-a dok se gotovo s nostalgijom prisjećaju zadarske postrojbe.
Doista, priča o zadarskim policajcima kružila je tih dana Bapskom i okolicom, a malo koji volonter nije tada znao za smjenu policajaca koji su, kako govore i naši sugovornici, bez kamera koje bi ih snimale i bez naloga, pomagali u pružanju humanitarne pomoći. Slične situacije iz Ključa Brdovečkog prisjeća se i drugi volonter AYS-a.
- Ostavljali smo tada niz cestu svakih 30 metara jabuke, vodu, što smo već imali. Nismo ljudima ulazili u dvorišta, nego smo to postavljali ispred njihovih ograda, uz cestu. I u 50 kuća našao bi se jedan koji bi izašao i bunio se što mu to ostavljamo u dvorištu. Oduševila me reakcija policajca specijalca koji mu je odmah uzvratio: ‘Što ti želiš? Koji je tvoj problem, što tebi smeta? Ajde, nazad u kuću!’ - prepričava Petar dok se drugi osmjehuju i dobacuju anegdote s terena.
Ipak, sve je djelovalo humanije nego danas, a došao je i donekle kvalitetan politički odgovor pa se ljudima zaista nastojala pružiti pomoć koja im je bila potrebna, smatraju Sara Kekuš iz CMS-a i Asja Korbar iz AYS-a.
Iskrivljena slika
No, solidarnost, nažalost, nije bila dugog vijeka, a tome je kumovala i politička klima u Europi koja se sve više okretala prema zatvaranju granica i zadržavanju ljudi po mogućnosti izvan Europske unije, ili barem izvan granica Schengena. Tako smo od govora o osobama koje bježe u potrazi za sigurnosti i dostojanstvenim životom došli do toga da te iste ljude nazivamo ekonomskim, pa zatim i još okrutnije, ilegalnim migrantima.
- Sve je to rezultat šire priče koja se na europskoj političkoj sceni širi o izbjeglicama, sve češćim vrlo desnim tendencijama da se izbjeglice nazivaju ilegalnim migrantima i prikazuju ih kao prijetnju za cijelu Europu, potpuno se iskrivljuje slika o tome tko su zapravo ljudi koji dolaze - objašnjava Sara.
Posebno zabrinjava, dodaje, to što je sve lakše uočiti da se ponavljaju “obrasci koje smo imali prije Drugog svjetskog rata s drugim društvenim skupinama, a koji se analogijom mogu preslikati na današnje vrijeme”. Zvuči zastrašujuće, na prvu možda čak pretjerano. No, onda se sjetite da već mjesecima strani mediji, poput uglednog britanskog Guardiana, koji je o tome izvještavao nedugo nakon Nedjeljnog Jutarnjeg, te brojne međunarodne nevladine organizacije, upozoravaju na policijsko nasilje i brutalnost koji se, kako tvrde, pod okriljem noći odvijaju na bosansko-hrvatskoj granici ne bi li se ljudi zaustavili pri ulasku u Hrvatsku i traženju međunarodne zaštite. Zatim se sjetite i da je MUP odlučio da aktivnosti CMS-a više nisu potrebne u prihvatilištima i to nakon što ta organizacija mjesecima upozorava na nepravilnosti u njihovu radu, pa se prisjetimo i da se AYS suočava s vrlo ozbiljnim prijetnjama i izravnim nasiljem
Nema komentara:
Objavi komentar