IZA KULISA AKCIJE #SPASIME
JELENA VELJAČA OTKRIVA KAKO JE U PET DANA NASTAO POKRET KOJI JE OKUPIO 35.000 LJUDI 'Kako se rodila ideja? Nisam zaboravila tog ubijenog dječaka'
- AUTOR:
-
- Tomislav Novak,
- Tena Šarčević
OBJAVLJENO:
- 08.03.2019. u 09:39
- U potpunom sam adrenalinskom šoku - kaže nam na početku razgovora Jelena Veljača - slabo spavam, a emocije skrivam, iako bih mogla plakati cijeli dan.
Komuniciramo kasno navečer po hrvatskom vremenu putem WhatsAppa, Vibera i maila, jer je zagrebačka glumica i producentica koja je posljednjih dana digla pravu buru na društvenim mrežama trenutačno na kraćem poslovnom putovanju u inozemstvu, ali je non-stop online i sa svojim timom koordinira grupu koju je osnovala.
A još prije sedam dana njezinu Facebooku akciju #spasime kritičari su unaprijed otpisali kao propalu. Svašta se komentiralo, portali su bili puni optužbi za samopromociju, ismijavanja i ponekad otvorenih uvreda, po društvenim mrežama su je omalovažavali i propitkivali.
#spasime je, međutim, u samo nekoliko dana narastao na gotovo 40 tisuća članova, izgrađena je ozbiljna infrastruktura, njezin mali, ali dobro organizirani tim volontera krenuo je u pripremu konkretnih akcija, a zid grupe doslovno je zatrpan ispovijestima žrtava obiteljskog nasilja, često šokantnim do mjere da su ih morali uklanjati sa zida grupe.
Daruvarac kao okidač
- Radim ovo u ime sve djece i svih žena koje smo propustili spasiti - objavila je prošli petak, a sad, osam dana prije velikog prosvjeda na Tomislavovu trgu u Zagrebu, Veljača prvi put detaljno otkriva Jutarnjem zašto je pokrenula #spasime i što želi postići, kako joj izgleda život otkako se upustila u pokretanje prosvjeda, kako se nosi s tužnim ispovijestima žrtava, napadima kritičara i emocijama.
- Ideja se rodila još za vrijeme slučaja Daruvarac - objašnjava Veljača. U jednom privatnom razgovoru s glumicom Amandom Prenkaj komentirale su, kaže, s ironijom same sebe, kako se stalno zgražavaju, ali nikad ne izlaze na ulice.
- Kada se dogodilo ovo na Pagu, u prvi mah nam je to djelovalo kao potez luđaka. Ali kad smo saznali da je obitelj 'korisnik usluga centra', kako je to definirala ravnateljica Burčul, odnosno da su u sistemu i da je jedno starije dijete već izdvojeno iz obitelji, shvatile smo da je zaista krahirao sustav - dodaje.
I tada je počelo.
- U jednom strastvenom privatnom FB postu pitala sam: tko ide na ulicu sa mnom, Amanda i Jelena Perčin odmah su rekle: mi! Zatim mi se javila novinarka Mirsada Begović, koja je i smislila hashtag #spasime, pa marketinška stručnjakinja Ana Pecotić, mnoge moje prijateljice i prijatelji, i osnovali smo grupu - prepričava početak akcije.
Isprva je, ističe, bila uvjerena da će njih stotinjak doći pred Vladu, samo kako bi dokazali da se ovaj put nije dogodilo da opet nitko nije reagirao i postavljao pitanja, nego se samo čudom čudio na društvenim mrežama i u fotelji.
- Trebalo je to biti simbolično okupljanje. Međutim, podrška me frapirala, akcija se proširila. Redateljica Nora Krstulović, koja je jedna od najstrastvenijih i najmoralnijih ljudi koje poznajem, a ujedno je i prekaljena aktivistica, napisala mi je: 'Drago mi je da si ovo potegnula, ali nisam sigurna da znaš u što si se uvalila. Daj da ti pomognem'. To je bio prvi dan.
Iskorištavaju slavu
Ubrzo se osnovala jezgra. Jelena, Nora, Nerma Mehadžić, producentica, Una Šeparović Zečević, odvjetnica, Jelena Kovačić, dramaturginja, Anica Tomić, redateljica, i mnoge udruge koje se pitanjima ženskih prava i nasilja bave već godinama ušle su u organizacijski tim.
- Pet dana poslije brojimo 35.000 ljudi - poentira.
Je li ideja o prosvjedu postojala odmah ili se rodila kasnije, pitam je.
- Odmah, ideja je bila da nas nekoliko koje imamo mogućnost dobiti medijski prostor zbog svog primarnog zanimanja okupimo istomišljenike i dođemo pred Sabor, na Markov trg. Stvar se očito promijenila, a zbog golemog odaziva odlučili smo prosvjed preseliti na Tomislavov trg. Nadamo se da vladajućima neće pasti na pamet da nam ne odobre okupljanje. Ime #spasime odabrali smo za sve žrtve obiteljskog nasilja koje nismo uspjeli spasiti.
Denisa Pašića 2017. ubila je vlastita majka nakon višegodišnjeg zanemarivanja i zlostavljanja. Ugušila ga je uz pomoć maloljetne prijateljice. Susjedi su poslije svjedočili da su znali da je dijete zanemareno. Taj slučaj nikad nisam zaboravila, ja osobno ovo radim i za malog Denisa, da mu kažem: oprosti što te nismo spasili. Takvih je slučajeva mnoštvo.
A onda je u grupu počela dolaziti golema količina ispovijesti žrtava i poruka podrške, pitanja oko organizacije prosvjeda...
- To me ganulo, ali sam vrlo brzo shvatila da moramo otvoriti službeni mail pod imenom akcije. Mi ćemo sve skupljene slučajeve predati u ruke ili watchdog institucije čiju ćemo organizaciju predložiti Vladi kao jedan od naših zahtjeva, ili nevladinim udrugama koje se bore protiv obiteljskog nasilja već godinama. Svaki se slučaj treba ispitati i prijaviti, dakako - govori i dodaje:
- Da, naravno da sam ih čitala i ja. Osjećala sam se potreseno, osjećam se potreseno i dalje, osjećam se odgovornom prema tolikom povjerenju i kada mi se učini da je sve ovo u što smo se upustili jako teško, ta odgovornost i poniznost prema povjerenju žrtava nasilja daje mi snagu i adrenalin za dalje. Nikad nisam požalila što smo ovo pokrenuli. U potpunom sam adrenalinskom šoku: slabo spavam, konstantno sam na liniji s organizacijskim timom, tijelo i mozak su mi u akciji. Emocije pokušavam držati u drugom planu, iako bih mogla plakati 24/7. Ali od toga žrtve neće imati ništa. Empatija je važna, ali posao koji sada radimo je prioritet.
Objašnjava da je vrijeme prosvjeda u 5 do 12 simbolična odluka, a datum, 16. ožujka praktična.
- Nadala sam se da ćemo tako imati dovoljno vremena za dobru pripremu dijaloga.
Jesu li se u akciju već pokušali “ubaciti” političari, boji li se politizacije svoje akcije?
- Nisu i ne, ne bojim se. Od samog starta jasno smo komunicirali da nas to ne zanima. I doista je tako. A ružni komentari? Ja sam petnaest godina na razne načine prisutna u javnom prostoru Hrvata. Mislim da je moj strah od ružnih komentara nestao tamo negdje prije cijelog desetljeća, inače ne bih sad ni razgovarala s vama.
Sporna izjava
Od dosad formiranih zahtjeva, jedan je upućen i Nadi Murganić, ministrici za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Traži se isprika za izjavu: “Tako vam je to u braku”.
- Ne znam hoće li se ispričati, ali mislim da bi to bio lijep, pristojan, građanski početak jednog mirnog dijaloga. U mojim snovima ministrica kaže: “Nasilje nije privatna, obiteljska stvar” te prestane panično braniti sustav i pojedince u sustavu kao da smo mi, građani, neka nasilna grupa mrzitelja strukturirane države. Stvarnost je posve drugačija: mi baš molimo, preklinjemo za transparentnu strukturiranost. Za promjenu od koje ćemo svi profitirati: žrtve na prvom mjestu, ali i ministarstvo, i socijalni radnici, i Centar. Za povratak povjerenja.
I na kraju, misli li Jelena da će ova akcija doista pokrenuti promjenu?
- Da se ne nadam da ćemo potaknuti promjenu ne bih ovo ni radila. Budućnost će se sama napisati, planovi su zasad da se kompletno fokusiramo na 16. ožujka - kaže.
Što će sve zahtijevati na prosvjedu
'Nasilje u obitelji mora biti kazneno djelo, dežurni telefon 0-24, watchdog organizacija...'
Na prosvjedu će se, između ostalog, čitati ispovijesti žrtava koje su stigle u grupu, traži se isprika ministrice Murganić za rečenicu: “Tako je to u braku”, ali to je samo početak. Kako doznajemo od organizatora: “Sastavljamo zahtjeve i iznijet ćemo ih na protestu. Za realizaciju nekih od njih, poput konkretnih zakonodavnih promjena ili neovisnog i sustavnog nadzora rada Centara socijalne skrbi kojem će se korisnici moći obratiti, trebat će više vremena, no neke je moguće primijeniti odmah. Primjerice, tražimo od Državnog odvjetništva i policije da NEODLOŽNO i BEZ IZNIMKE ubuduće sve slučajeve tjelesnog nasilja i spolnog uznemiravanja iz čl. 10. st. 1. t. 1 i 4 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kvalificiraju kao KAZNENO djelo, a ne PREKRŠAJ.
Zahtjeve ćemo urudžbirati premijeru, ali i njegovim ministrima unutrašnjih poslova, pravosuđa te demografije, obitelji, mladih i socijalne politike; Saboru, kao i uredima pravobranitelja.”
Osim toga, organizatori prosvjeda podržavaju i Noćni marš koji se 8.3. održava u više hrvatskih gradova. Informacije o lokacijama i terminima mogu se pronaći na Facebooku, a u Zagrebu prosvjed počinje u 18 sati na Trgu žrtava fašizma
Nema komentara:
Objavi komentar