Da bi se
zaustavio taj opći potop stvaralčkih masa svijeta, čiji se završni čin klasnog
gutaća ljudskog fleša popeo u svoj posljednji zločinački stadiji največi
razmjera, počev sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Potrebno bi bilo da se
prvo svega stavi pod mikroskop
znanstvena analiza: koliki je broj komputerskih jedinica, od tada na ovamo bio
smješten na iskopavanje novog društvenog korita, kojim će se otvoriti jedna od naj večih brana u
povijesti ljudskog roda, na njegov kolosalni potop - gotovo bibljiskih razmjera
Tamo gdje se
20. stoljeće pokazalo nedovoljno efikasno, da se Prvim i Drugim svjetski
osvajačim ratovima, Hitlerom i Staljinom, Hirošimom i Nagasaki, počisti onaj Sveti
gral klasnog apsolutizma, te se dezinfecira svetom vodicom Liberalne
demokracije, grabljenom iz zdenca od stotinjak milijuna žrtveničke ljudske krvi,
bilo je potrebno današnje revolucionarno
doba opće komputerizacije - da se prenamjeni u vlastitu suprotnost.
Da se pravovremeno
preinači devetnaeso stoljetnu pojavu revolta protiv posljedica otkrića parnog
stroja, koji je svojevremeno potapao tisuće radnih mjesta; upravo time da se
danas rađe potapa višak radne snage, kao ljudski fleš, i nastavi sa daljnjim
tehnološkim razvojem do mjere da se kapitalistička neman posve oslobodi
problematičnog ljudski nepredvidljivog kaprisa.
Pretvaranjem dijelova proizvodnih stvaralaca –
stjeranih u skitničke horde lumpena, i prestrojavanjem u crne koljaće ISIS-a, koji
će taj sjeciglavi posao najbolje izvesti, a da se kapitalistička neman ni
najmanje ne mješa u posao svoga unajmljenog posloprimca.
Jer, samo je
dotle, valjda, stigao suvremeni klasni
čovjek.
Nema komentara:
Objavi komentar