NAJNOVIJE
(NE)OČEKIVANO
Sve je očitije da nema nade za spas pulskog brodogradilišta: Je li i zašto IDS kriv za PROPAST ULJANIKA?
Gura li tu manipulativnu i jeftinu tezu politička konkurencija koja koristi sva oružja za skidanje IDS-a s političkog trona u Istri? Može li uopće jedna politička stranka, pa bio tu u Istri dominantan, svemoćan i sveprisutan IDS, ključno utjecati na opstanak ili propast Uljanika? Na koji način? Jesu li IDS-ovci namjerno uništili ono što su generacije Puljana i Istrijana stvarale? Zašto bi to učinili?
Izgleda da je gotovo. Uljanik ide u stečaj. Osim ako se ne dogodi nekakav neočekivani preokret, nekakav kopernikanski obrat. Ili neki deus ex machina. Ipak, u sve to ne valja se uzdati. Više bi to bila nadanja na slabašnim temeljima, nego optimizam koji proizlazi iz nečeg realnog i mogućeg . Kad je već tako, valjda po stoti put postavlja se pitanje tko je kriv za propast Uljanika? No, nema jednostavnog, jednoznačnog, decidiranog i eksplicitnog odgovora. Više je istina o propasti brodogradilišta koje je desetljećima bilo stožerna točka razvoja Pule te ujedno nosilo gospodarstvo Poluotoka kad se turizam tek počinjao značajnije razvijati.
Lov na krivce
Izgleda da je ministar gospodarstva Darko Horvat, najavljujući da će netko morati odgovarati za dubioze Uljanika od gotovo 1,1 milijarde eura, otvorio lov na traženje krivaca. Pa neka se onda otkriju sve istine! Neka se konačno otvore istrage. Neka se preispita zadnji predsjednik Uprave Gianni Rossanda i njegovi suradnici. Neka se utvrde okolnosti koje su prethodile sve očitijem otvaranju stečaja. No, neka ministar Horvat najprije krene iz svog dvorišta, svojom metlom neka pokupi svoje smeće. Ako on propusti reći istinu, unaprijed mu je nudimo. A ona izgleda ovako.
Dakle, ministre, dobrim dijelom za propast Uljanika krivi su država i njezin sustav kontrole. Kako su uopće sve hrvatske vlade odobravale državna jamstva, a da očito poslovanje Uljanika nije kontrolirano? Tko pametan nekome daje novac, a ne pita ga zašto mu treba i kako će mu ga vratiti? Tu bi se, u redovima izvršne vlasti kojoj i Horvat pripada, trebali i mogli naći krivci odgovorni po kaznenom zakonu, a ne samo po političkoj odgovornosti za što se ne snosi nikakva ozbiljna šteta. Državna politika, uz vrh kompanije s pogrešnim poslovnim politikama i odlukama, prvi je ešalon koji je propustio reagirati i koji je odgovoran za kolaps brodogradnje u Puli. Iza njih je generalna, nepovoljna situacija na svjetskom tržištu na kojem konstelacija snaga i odnosa, uz pad cijena nafte, nije išla u prilog opstanku pulskog brodogradilišta. Neizostavno, u javnoj percepciji krivac je i vladajući IDS.
E sad, koliku odgovornost snosi IDS? Je li teza o IDS-u kao grobaru Uljanika realna ili je do zla Boga nategnuta i tendenciozno isforsirana? Gura li tu manipulativnu i jeftinu tezu politička konkurencija koja koristi sva oružja za skidanje IDS-a s političkog trona u Istri? Može li uopće jedna politička stranka, pa bio tu u Istri dominantan, svemoćan i sveprisutan IDS, ključno utjecati na opstanak ili propast Uljanika? Na koji način? Jesu li IDS-ovci namjerno uništili ono što su generacije Puljana i Istrijana stvarale? Zašto bi to učinili? Zar zbog davne Jakovčićeve ideje o seljenju Uljanika na drugu lokaciju?
Zar je Jakovčić još prije 20 godina dogovorio s Rossandom da ovaj sačeka povoljan trenutak i kad dođe na čelu Uljanika, što mu nitko nikada nije mogao garantirati, potpuno uništi brodogradilište kako bi Končar na tom prostoru gradio stanove ili je upravo gradnja stanova, uz opstanak dijela brodogradnje i pokretanje nautičkog biznisa, mogla biti spasonosni biznis i formula kakvog takvog opstanka? Je li IDS iz Uljanika pronašao modele za isisavanje novca? Ako je to istina, kako i kojim kanalima? Jesu li oni koji su u Uljaniku mogli odlučivati o ugovaranju brodova te možda uzimali provizije za posredovanje bili usko povezani s IDS-om pa da se može uvjerljivo i argumentirano zaključiti kako je IDS stajao iza toga, iako je trebao biti svjestan da se kompaniji zbog osobnih interesa i navodnih podmićivanja u desecima ili stotinama tisuća eura uništava budućnost?
Treba li vjerovati da je šef Uljanika Gianni Rossanda bio član IDS-a, jer bi tako lakše prošla teza da je stranka sve znala i da je za sve kriva jer je njezin čovjek vodio Uljanik ili treba vjerovati činjenicama koje govore da između Rossande i IDS-a nema formalne poveznice?
Uzimajući u obzir kako su stvari funkcionirale, s velikom se sigurnošću može zaključiti da politika, pa tako ni IDS-ova, u Uljanik nije uspjela značajnije penetrirati. Uljanik je, naime, uvijek bio svijet za sebe. Pomalo arogantni, komunikacijski hermetički zatvoreni i nepovjerljivi, uljanikovci su živjeli kao država u državi. Vodstva Uljanika uvijek su se držala elitistički, nedodirljivo, iznad politike kojom je, naprimjer, u svoje vrijeme vješto manipulirao Karlo Radolović. Balansirajući prema svim važnijim strankama vodio je uspješnu politiku ekvidistance po principu sa svima dovoljno blizu, ali i isto daleko. U nemirnim političkim vodama kojima je Istra plovila osiguravao je brodogradilištu krajnje potreban mir iz kojeg se rađao prosperitet. No svo vrijeme zidovi oko brodogradilišta bili su i stvarni i simbolički. Politika se prema priznanju vodećih IDS-ovaca nikada nije uspjela infiltrirati u poslovanje Uljanika, a još manje ući u njegov poslovni krvotok
*****************************************************
Ovaj blog
Svakako, jedna od najrelevantnih misli koja se uopće pojavila, ne samo o Uljaniku -već i o čitavoj novoj Hrvatskoj u posljednjih 27 godina.
Kao klero nacionalistička tvorevina, utemeljena isključivo na drumskom razbojištvu nekolicine njenih tvoraca.
Krik , čiji eho još uvijek kruži zemljom: "TKO JE JAMIJO - JAMIO JE !"
Kako god netko uzeo taj izraz, danas više nego ikad, on predstavlja svu golotinju jednog potpuno operušenog landa, Masovno iseljenje trbuhom za kruhom njenih žitelja, ostavljajući iza sebe kamen na kamenu i korovom prekrivena plodna slavonska polja.
Devastirana industrija ,smjenjeni kulturološki razvoj zdravog razuma, i nadomješten apsurdnom srednjevjekovnom dogmom Boga i Hrvata. Stjerivanje ljudske jedinke imena i prezimena,i .prekrštanjem u Hrvata, Heroja ili Kukavicu, Našenca ili Tuđinca, Katolika, Pravoslavca ili Muslimana. Ili pak u najgori Ljudski drek, samo da više ne bude nalik nekadašnjem prirodnom Čovjeku.
Naj dramatičije, možda od svega, gledanje je i svakodnevog sučeljavanje sa tim ukletim Janjičarom, koji se posljedično tu razmnožio kao glive poslije kiše
Direktno angažiran od prvog stečajnog rekonstriranja do današnjeg Ulanika.
Nema komentara:
Objavi komentar