subota, 13. travnja 2019.

ANONIMNA PRIJAVA

TEŠKE OPTUŽBE

JUTARNJI U DOMU STRAVE ČIJE BIVŠE ŠTIĆENICE OPTUŽUJU SVEĆENIKA ZA PEDOFILIJU Fratar Kordić: 'S djecom imam normalan kontakt, a cijeli Čitluk me voli'

Denis Jerković / CROPIX
Stanovnici Čitluka kažu da se svašta pričalo, ali da ne žele vjerovati u to da je fratar zlostavljao curice, a policija ne otkriva provodi li se uopće istraga
Vijest da se u Domu za nezbrinutu djecu “Ivan Pavao II.” u selu Vionica, udaljenom tek dva-tri kilometra od Međugorja, godinama nešto događalo te da je maloljetnice seksualno zlostavljao ugledni svećenik fra Kornelije Kordić poput munje se proširila zapadnom Hercegovinom, posebice općinom Čitluk, u koju teritorijalno i pripada seoce Vionica. Fra Kordić sve optužbe odbacuje.
- Sve što se sad piše su najobičnije laži! Ja sam pripremio tužbu, sve ću dati na sud, tko god je o meni na takav gnjusan način pisao. Što se tiče tog Doma, ja sam u njemu među glavnim akterima od samog početka. Skrbi se o 300-tinjak djece, odbačene i nezbrinute, s teškoćama u razvoju. Dajemo maksimum svakodnevno za tu djecu. Svi redom. I vjerujte, svi me mještani vole i poštuju. Cijeli Čitluk. Inače, te lažne optužbe stigle su mom biskupu prije 9 godina. Kad je stiglo anonimno pismo, biskup me pozvao na razgovor.
Rekao sam da ni s čim nemam veze. U njemu nisu bila navedena nikakva imena. Sve je jasno kao dan. A ja samo mogu pretpostaviti koja su to djeca, djevojčice kako se piše, ali ne znam... Netko mi hoće napakostiti. Odan sam Crkvi punih 56 godina. Policija me zbog tih optužbi nikad nije zvala na razgovor, a kamoli išta drugo. Jer ponavljam, ja sa svom djecom imam svakodnevni kontakt i to onaj najnormalniji - kaže za Jutarnji list fra Kornelije Kordić.
Slijegali ramenima
Na upit kako je pismo stiglo prije devet godina biskupu, a prema prijavi zlostavljanje je trajalo od 2001. do 2014. godine, Kordić ponavlja da se očito nekome nepravedno našao na piku i da će sve to riješiti na sudu.
Danas taj dom, uz nezbrinutu djecu, skrbi i o starijim i nemoćnim osobama, ali nitko od osoblja jučer nije htio razgovarati s novinarima. Poručuju samo da se o njihovu domu pišu laži i neistine ta da su zadnjih dvadesetak godina pomogli brojnoj napuštenoj djeci iz čitave Bosne i Hercegovine bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.
Ni ostali stanovnici Čitluka koje smo pitali za slučaj pedofilije u Domu “Ivan Pavao II.” u Vionici nisu bili rječitiji, uglavnom su nijemo slijegali ramenima. Neki čak priznaju da se “svašta pričalo”, ali da nisu mogli vjerovati da bi svećenik zlostavljao djevojčice.
- Pa on je vrlo poznat svećenik. Bila sam na misi kada je proslavio 50 godina svećeništva. Sve su to laži i podmetanja koja se o njemu šire. Kod nas je najlakše napadati svećenike - rekla nam je jedna Čitlučanka.
“Svašta se pričalo”
Rijetki građani s kojima smo uspjeli razgovarati uglavnom su branili fra Kordića hvaleći njegov humanitarni rad kroz udrugu “Vrata nebeska” i organizaciju pomoći starijim i nemoćnim osobama kakvih je u zapadnoj Hercegovini i previše.
- Da je ovdje u Domu loše, ne bi dolazili da se smjeste iz Dalmacije. Ima ljudi iz doline Neretve, Makarske - kažu nam “branitelji” fra Kornelija Kordića, ali također se ne žele slikati ni to javno reći.
Ipak, za razliku od većine koja uglavnom brani svećenika, jedan gospodin nam je ispričao nešto drugačiju priču, moleći da ga ne snimamo.
- Svašta se pričalo, ali ja nisam svjedok toga. Bilo je tu različitih malverzacija, uglavnom novcem iz donacija i humanitarnom pomoći. Kad je sve to počelo, bio je rat u BiH i puno je djece ostalo bez roditelja. Dolazila su tu djeca iz svih krajeva, Bosne, Hercegovine, Hrvatske, čak i iz Vojvodine. Iskreno ne želim vjerovati da se to zaista i dogodilo, ali gdje ima dima, ima i vatre - kazao nam je.
Za sada MUP Zapadno-hercegovačke županije ne želi davati nikakve detalje, pa tako nije sigurno i je li pet štićenica slučaj zlostavljanja i službeno prijavilo i vodi li se ikakva kriminalistička istraga.
Hercegovački fratar fra Kornelije Kordić (83) inače je dobitnik Nagrade grada Čitluka za životno djelo, a prema iskazima štićenica za Novosti, svećenik ih je od 2001. do 2014. posjećivao u večernjim satima i pipkao po intimnim dijelovima tijela. O svemu je anonimnim pismom prije devet godine obaviješten mostarsko-duvanjski biskup msgr. Ratko Perić, koji je potom prijavu proslijedio ondašnjem nadležnom franjevačkom provincijalu fra Ivanu Sesaru, a u dva navrata i Vatikanu, no postupak protiv optuženog fratra nikad nije proveden niti je na bilo koji način sankcioniran.

Bivši provincijal Sesar izjavio je da je od biskupa Perića dobio “neke informacije” o tom slučaju, potvrdio da je od Kordića zatražio očitovanje, a on je sve optužbe demantirao, te da Provincijalat nije imao ništa s Domom za djecu bez roditelja, čija je ravnateljica Kordićeva sestra, časna Kornelija Kordić.
Istraga nije provedena jer se radilo o anonimnoj prijavi, premda je i Provincija obavijestila Vatikan, a Biskupski ordinarijat u Mostaru inzistira da je provincijal kao tadašnji Kordićev poglavar obaviješten pismeno i po propisu. Ipak, policiju ili Državno tužilaštvo nisu obavijestili, premda ih zakoni BiH na to obvezuju. Osumnjičeni Kordić izjavio je da pretpostavlja tko je pošiljateljica, opisujući je kao “pohlepnu lažljivicu koja mu pakuje zato što joj nije dao financijsku podršku koju je od njega tražila”.
- Očekivala je, kao i mnoge druge, materijalno zbrinjavanje, da ih školujemo do fakulteta. Očekivale su svašta - brani se Kordić.
Istraga tek nakon potpisane prijave
Iz Hercegovačke franjevačke provincije, Mostarsko-duvanjske biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije nisu željeli komentirati slučaj. U smjernicama za postupanje u slučajevima spolnoga zlostavljanja maloljetnika od strane klerika, koje je donio HBK i potvrđene su od Svete Stolice, inače stoji da se prema osobi koja prijavi kazneno djelo treba ophoditi s poštovanjem.
Prijava mora biti u pisanom obliku i potpisana od podnositelja prijave. Zatim ordinarij, odnosno biskup procjenjuje osnovanost i uzima u obzir radi li se o osobi “za koju se može smatrati da je podla ili očiti neprijatelj prijavljene osobe” i je li prijava anonimna. U ovom slučaju, radilo se o anonimnim prijavama, no unatoč tome biskup Perić ih je poslao Kordiću. U smjernicama piše da istraga počinje tek nakon potpisane prijave, a žrtva bi trebala potpisati izjavu da će sudjelovati u istražnoj fazi kaznenoga postupka. (T.M.)

Nema komentara:

Objavi komentar