BORBENI, A NE DEKLARATIVNI SINDIKAT ULJANIKA, KOJI TO NIJE

Potrebne su tome, kao i svakoj društvenoj pojavi civilnog svijeta: mentalna i kulturološka visoravan.

Ne manje značajna i materijalna predispozicija sazrelih uvjeta za smjenu jednog društvenog režima, čiji je način ekonomske proizvodnje u dubokom raskoraku sa njegovom društvenom razmjenom.

Trenutak je to, u kojem

 „ biva dosta vaših 'reformi' !

Moralnih mediokritetsko i djetinjih aspiracija malograđanskih pokreta , u vremenima kolosalnih društvenih problema, koji kucaju na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da budu riješeni.“ (D.D.L.)

Gorostasno brodogradilište Pulskog  Uljanika posjedovalo je taj jedan zahtjev svojom stvaralačkom masom od četiri tisuće radnika. I ništa drugo, - čime bi mogao ostvariti svoje snove. Snove , ali ne i svoj civilizacijski cilj. Jer ga naprosto nije bilo, niti ga je moglo biti u ovoj močvarnoj pustinji Balkana 

Krucijalno mu je JEDINSTVO bilo više nalik vreći pune raznobojnih rogova i oblika. Prikladnih da se tek međusobno bodu :

Posjednici dionica, članovi raznih Malograđanskih stranaka, suprotnih politikanera kratkovidnog malodušja.

 Da bi na čelo sindikalnog vodstva postavili:   

Na mjesto dostojanstvenika, koji vjeruju u sebe, i u vlastito stvaralaštvo.

One što prose, i ne isprose. Od državničkih razbojnika  i vjerskih parazita. Da mole tek preostale mrvice od vlastitih muka .

Od svoga radnog čemera.  Znoja, krvi i suza nemoćnih ovisnika, i mladih naraštaja.

Tako jadno. Zločinački neljudski. Univerzalno đavoljski, -protu životno !