četvrtak, 30. svibnja 2019.
TAJ NAŠ DATI NAD BOŽIJI SVIJET
Svi smo mi narođeni bez vlastita pristanka, u nekom krivom nam vremenu, krivom mjestu, i u krivom društvu. Da ništa ne činimo po vlastitom nahođenju,ništa da odlučujemo, i da vegetiramo u pokori zbog urođene grješnosti, - koju smo sobom donijeli da sramotimo ovaj nam dati Nad Svijet: Kraljevina i demo(n)kratskih Grofovija. Drumskih razbojništva , parazitske popadije, i državničke maloumnosti. Ropske, plemenske, nacionalističke, i ideološke ološi, koji žbirski lebde nad nama: Kad god im je potrebna zamjenska žrtva- da nas drpne za vrat, privodi pred njihova Boga, za njihove počinjene svinjarije.
Doživotno da nas utrpa, u ono što nam jedino pripada, u naše stayin home Casamate…
MIGRANTI U BIH SPAVAJU NA OTVORENOM I UMIRU
Migranti u BiH spavaju na otvorenom i umiru
30.05.2019 15:48 | Autor: Hina
Ured Međunarodnog odbora crvenog križa (ICRC) u Bosni i Hercegovini upozorio je u četvrtak na sve teže stanje ilegalnih migranata koji u tu zemlju dolaze na putu ka zapadnoj Europi navodeći kako je veliki broj njih prepušten sam sebi, preživljava u vrlo teškim uvjetima a neki su i umrli.
"Ti ljudi spavaju u parkovima, na parkiralištima, po pješačkim stazama i u ruševnim zgradama. Situacija je strašna", izjavila je ICRC-jeva dužnosnica Indira Kulenović.
Reuters podsjeća na podatke policijskih agencija u BiH prema kojima je u tu zemlju 2018. ušlo više od 25 tisuća ilegalnih migranata iz pravca Srbije i Crne Gore, dok ih je od početka ove godine stiglo oko 6 tisuća.
Smještajni kapaciteti koje je BiH osigurala za ilegalne migrante su takvi da mogu primiti do 3500 takvih osoba. Svi ostali prepušteni su sami sebi, kažu u ICRC-u.
Kao ilustraciju dramatičnog stanja u kojemu se oni nalaze Kulenović je podsjetila na nedavnu tragediju u kojoj su tri migranta izgorjela u požaru koji je zahvatio derutnu zgradu u kojoj su potražili prenoćište.
Požar u kojemu su smrtno stradali uzrokovala je svijeća. Još jedan migrant se u očaju spalio a drugi je poginuo kada je pao s kata zgrade u kojoj je pokušao naći zaklon.
Volonteri bosanskohercegovačkog Crvenog križa pokušavaju im pomoći koliko mogu i svakodnevno pripremaju i dijele oko tri tisuće obroka osobama smještenim u pet migrantskih centara u različitim dijelovima zemlje.
Mobilni timovi dijele im hranu, vodu, odjeću, pokrivače, psiho-socijalnu pomoć i nužnu medicinsku pomoć.
"Naši timovi rade što mogu no oni su iscrpljeni do krajnjih granica a stanje je dosegnulo kritičnu točku. Ovo je humanitarna kriza", ocijenio je Rajko Lazić, glavni tajnik Crvenog križa BiH.
VIJEST IZ BIJELOG ZAGREB GRADA
JUTARNJLIST
Hrvatska realnost
Bivši branitelj obitelj prehranjuje kopajući po smeću: Jednom sam našao lampu od 10.000kn
AUTOR:
Novac.hr
OBJAVLJENO:
30.5.2019. u 14:11
Vlado Kos/EPH
Ilustracija
Branitelj Domovinskog rata već sedam godina, odnosno otkako je proglašen nesposobnim za rad, prehranjuje obitelj kopajući po smeću diljem Zagreba. Riječ je o, kako pišu Vijesti.hr, ocu dvoje djece koji odgovor na zahtjev za mirovinu čeka već više od godinu dana, a od invalidnine njegove supruge četveročlana obitelj nikako ne može preživjeti mjesec.
Vezane vijesti
U San Franciscu ljudi žive od kopanja po smeću milijardera i preprodavanja njihovog otpada
Zahvaljujući novoj platformi hrana će se moći jednostavnije donirati potrebitima
Stoga ovaj Zagrepčanin svaki dan na biciklu obilazi kontejnere i kaže da se u smeću može pronaći 'od igle do lokomotive'. Skupljajući boce, nerijetko nađe i vrijedne stvari.
- Najskuplja stvar koju sam pronašao je bila bioptron lampa. Nju sam našao odbačenu nasred pločnika. Nisam ni znao što sam pronašao dok nisam provjerio na internetu. Tada sam shvatio o čemu se radi i koja joj je namjena. Nova košta oko 10.000 kuna, a ja sam ovu prodao jednom čovjeku iz Slovenije za 3.500 kuna. Bila je ispravna, ali je bio stariji model - ispričao je.
Stvari koje pronađe proda preko interneta, a ako je nešto neispravno, popravi pa proda. Ipak, ističe kako ljudi često bacaju stvari koje nisu niti oštećene niti pokvarene.
- Nije se dogodilo samo jednom da sam u kontejneru našao potpuno ispravan LCD televizor, laptop, PlayStation, mobitel... Zanimljivo je da ljudi takvu stvar čak ne ostave ispred kontejnera kao znak da je ispravno i da netko pokupi kome treba. Ja sam, dakle, potpuno ispravan televizor pronašao odbačen u kontejneru - objasnio je.
- Pronašao sam i dosta zlata, osobito lančića. Zanimljivo je da se to najčešće pronađe krajem školske godine. Pretpostavljam da ljudi onda čiste i odbacuju stvari koje djeci više neće trebati pa u ladicama ili kutijicama slučajno odbace i nakit koji su ondje ostavili pa zaboravili. Naprosto su zametnuli. Jednom sam u džepu kaputa pronašao zlatne zube. Točnije zlatno zubalo. Isprva sam mislio da nije pravo zlato, ali je bilo baš sjajno i dao sam ga na procjenu. Ispostavilo se da zubi doista jesu zlatni. Prodao sam ih jednoj trgovini za otkup zlata i zaradio 1.800 kuna - prisjeća se bivši branitelj koji je zbog svoje djece htio zadržati anonimnost.
Kaže kako mjesečno od 'smeća' zaradi oko 1000 kuna. Sve ovisi o tome što pronađe. No, bliže mu se 'crni dani' jer je ljeti najgore. Ljudi otputuju, grad je poluprazan, a samim tim je i manje smeća
PROF. DR. NELA SRŠEN
POZNATA KIRURGINJA HRVATSKOG PODRIJETLA
RAK NA DUŠI Prof. dr. Nela Sršen: Naše tijelo je posljedica naših misli
27.05.2019 20:40 | Autor: Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ
Prof. dr. Nela Sršen (Dejan ŠTIFANIĆ)
Tijelo odgovara mozgu porukom s kojom potvrđuje da se osjeća točno kako misli mozak. Svaki put kad se stvori jedna misao u mozgu događa se biokemijska reakcija, stvori se kemijska supstanca. Mozak otpušta kemijske signale, nositelje poruke, pokrećući odgovarajuću seriju reakcija u harmoniji s onim što mozak u tom trenutku misli, pojašnjava dr. Nela Sršen
Krajem svibnja, točnije 31., dolazi u Pulu uvažena liječnica prof. dr. Nela Sršen, poznata kirurginja koja se bavi presađivanjem jetre te plastičnom i rekonstruktivnom kirurgijom na klinici u Padovi. Kao gost udruge Centar za zdrave životne navike Vita Nova sudjelovat će u Danima zdravlja, a u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula s početkom u 18 sati govorit će o vlastitom iskustvu te predstaviti svoju knjigu "Rak na duši".
Čovjek je energija
U svojoj bogatoj liječničkoj praksi susretala se s raznim situacijama, ali je i sama prošla kalvariju bolesti. U svojoj knjizi, u kojoj progovara o tom iskustvu, zanimljivo je vidjeti da osim kirurških i farmakoloških metoda liječenja, predlaže i alternativne načine liječenja.
- Znanje o bolesti nije isto što i znanje o bolesniku! Cjelina nije zbroj dijelova i njeno ponašanje nije sinteza ponašanja dijelova. Cjelinom upravljaju određeni prirodni procesi, mudrosti, pravila ili principi koji su prepoznatljivi. Ako postoji lekcija koju treba naučiti iz širokog spektra praktičara komplementarne medicine, onda je to detaljno razumijevanje fizioloških i molekularnih procesa koji su bitni za rad na razini cjeline. Kvantna fizika nas uči da čovjek jest energija koja ima efekt na sve što pripada njenoj stvarnosti, unutarnjoj i vanjskoj. U današnjim vremenima, srećom, dolazi do sve frekventnijeg osvješćivanja svoga bića, zahvaljujući i dostupnosti informacijama, pa i sami pacijenti proučavaju, istražuju, kritičniji su u izboru raznih terapijskih tretmana. To je fundamentalno, da pacijent bude partner s liječnikom u traženju najboljih terapijskih solucija. Ako sam pacijent izabere uz konvencionalnu medicinu i neke alternativne metode koje njemu djeluju pozitivno, onda je komplementarna terapija ta koja potencira efekte konvencionalne. Ono što je najvažnije jest uvjerenje i vjerovanje pacijenta da baš ta terapija jest ona koja će pomoći pri ozdravljenju, ističe dr. Sršen.
Na upit je li okidač i za njenu bolest mogao biti stres zbog susreta s brojnim pacijentima čiji ishodi liječenja nisu uvijek bili dobri te je li to promijenilo neka njena razmišljanja, naglašava kratko da "nijedan problem ne može biti riješen istom razinom spoznaje s kojom je bio stvoren!"
- Naš mozak je kvantni instrument koji svojom materijalnom strukturom transformira impulse što dolaze iz svijeta energije. Na primjer, kada formuliramo misli, pretvaraju se u valove energije koja prenosi informacije stanicama centralnog živčanog sistema koje se modificiraju u svojim električnim nabojima i terminalima živčanih stanica koje djelujući na žlijezde (hipotalamus, hipofiza, amigdala....) proizvode posebne supstance - neuropeptide, koji će biti preneseni kao vodopad sistema. I sam znanstvenik Banden nas uvjerava da 'ljudske emocije mijenjaju DNK koja može promijeniti stvarnost'. Dvadeset godina iskustva s pacijentima, i traženje odgovora na svoje iskustvo bolesti, uvjerilo me koliko je povezano emocionalno stanje bića s njegovim organizmom i tendencijom razvijanja raznih vrsta bolesti. Svaki put kad se stvori jedna misao u mozgu događa se biokemijska reakcija, stvori se kemijska supstanca. Mozak "otpušta" posebne kemijske signale koji djeluju kao kemijski nositelji poruke, pokrećući odgovarajuću seriju reakcija u harmoniji s onim što mozak u tom trenutku misli. Tijelo odgovara mozgu porukom s kojom potvrđuje da se osjeća točno kako misli mozak, pojašnjava dr. Sršen.
Misli utječu na čitanje gena
Dodaje pritom da stoga svako iskustvo, svaki dan i trenutak naše egzistencije treba iskoristiti za promjene naših percepcija, mijenjanja navika, misli. Dakle težiti sazrijevanju i spoznaji da, ako modificiramo našu percepciju, modificiramo i način na koji se čitaju naši geni! Ono u što vjerujemo modificira i kontrolira biologiju", mišljenja je dr. Sršen objašnjavajući principe epigenetike.
- Dakle, istinska namjera za promjenom, ovisna je samo o pacijentu više nego o terapiji koja se aplicira. Možemo ponovno ispisati naš genetski kod, jer percepcija mijenja ponašanje proteina, odnosno koji se geni čitaju i kako se čitaju, kaže dr. Sršen.
Svoje iskustvo kliničke smrti pretočila je i u knjigu koja, u suštini, ipak nosi i jednu pozitivnu poruku svim ljudima da bi znali živjeti svoj život na najbolji mogući način, za sebe, ali i za one u okruženju. Međutim, je li to u današnjem materijalističkom i užurbanom svijetu, lako postići?
- Nažalost, istina je da teške egzistencijalne, dramatične situacije negativno djeluju na cijeli naš organizam, a to jest preduvjet da naše tijelo "popusti" i da se manifestira bolest u najrazličitijim oblicima. Konstantni stres, nemogućnost prilagodbe... Emocije jesu finalni proizvod proživljenih iskustava, a tijelo je memorija prošlosti. A kada misli i memorirani osjećaji prisiljavaju tijelo da ostane u prošlosti, možemo reći da tijelo postaje memorija prošlosti. Sve što je programirano kao vjerovanje u našem umu, oblikovat će, ne samo našu genetiku, već i prilagođavanje našeg ponašanja u skladu s tim. Baš ove rečenice jesu temelj moje knjige, koja nije samo za bolesne, jer već počinju proces mijenjanja vlastite percepcije o sebi i svom tijelu uzrokovano bolešću, nego posebno za sve one koji su zarobljeni u vlastitim emocijama. Naravno da nije lako, naprotiv, izuzetno je teško reprogramirati svoja vjerovanja i uvjerenja, ali život je jedan nedefinirano dugi put, na kojem doživljavamo iskustva, a naše tijelo je posljedica naših misli. To je kvantna fizika. Dakle, tijekom našeg života ostaju "memorirane" emocije i stvaraju efekte razne prirode na naše tijelo, organe, stanice... I kada nam šalje signale, kada nas upozorava da postoji neki fiziološki poremećaj, a mi ne slušamo naše tijelo, mi zapravo poništavamo signale raznoraznim lijekovima koji rješavaju naše simptome. I tako sve dok se ne razvije bolest koja, nažalost, postane neizlječiva.
Pacijenti google-ovisnici
Upitali smo je hoće li neminovno moderna medicina morati početi i kod nas primjenjivati principe tradicionalne te tražiti uzroke bolesti, umjesto što samo liječi posljedice.
- Često u velikim centrima, gdje postoje suvremene tehnike liječenja, gdje se apliciraju novi eksperimentalni protokoli, gdje je tehnika toliko usavršena, postoji patologija iza koje stoji jedno biće na koje se primjenjuje sva nova sofisticirana tehnologija. I ta ista patologija postaje dio statistike, retrospektivne analize… Ali, gdje je ovdje ljudsko biće? Ne znam! Nekima i nije relevantno, jer uspjeh se bazira na velikoj kazistici, brojevi, statistika… Uz svu najmoderniju i najsuvremeniju tehnologiju na svijetu i uza sve najnovije eksperimentalne i takozvane pametne lijekove, u borbi protiv onkoloških bolesti često nam ono nešto izmiče, jer svako novo medicinsko otkriće dijametralno stvara i otpornost i još veću agresivnost nekih vrsta tumora. U svemu ovome subjekt jest biće današnjeg vremena koje se, kad je zdravlje u pitanju, često i izgubi u neiscrpnom moru informacija, vrstama liječenja, postaju google-ovisnici, što nije baš dobar temelj za uspješno liječenje. U zadnje vrijeme svjedoci smo i na zapadu tendencije u promjeni odnosa pacijent - liječnik, odnosno da je pacijent jedno biće koje ima problem svog tijela, da ima sva prava na svijetu tražiti ono najbolje za liječenje i da liječnik nije svevišnji koji će suditi, nego partner koji će zajedno s pacijentom proći kroz ovo iskustvo u liječenju, kaže nam dr. Sršen.
Napominje da pritom pacijenti i ne znaju koliko imaju prava, ne znaju gdje tražiti svoja prava, ne znaju hoće li itko ozbiljno shvatiti njihova prava i reagirati, na koji način trebaju tražiti ta svoja prava, jer pasivnost ne donosi promjene "a bez promjene i evolucije nema socijalnog napretka", zaključuje dr. Sršen.
Svi smo izraz postojanja superiorne svijesti
Neminovno se dotičemo Boga i duhovne strane života svakog čovjeka. Koliko su oni bitni, ne samo u bolesti, već i u svakodnevnom životu.
- Sve ono što me znanost naučila i dalje me uči i učit će, učvršćuje moje vjerovanje u kontinuitet naše duhovne egzistencije! Najljepši osjećaj jest misterioznost života. Jedan talijanski znanstvenik, među vodećim u švicarskom Cernu, jednom je rekao: "Uvjerio sam se da je hipotezu da je sve nastalo slučajno mnogo teže prihvatiti od postojanja Boga. Dakle, u istraživanjima tisuća znanstvenika pokazalo se da je u njihovim životima vjera apsolutno kompatibilna sa znanstvenim istraživanjem. Boga ne doživljavam u konceptualnom smislu religijske dogme. Bog je za mene apsolutno, centar Univerzuma, kvantne fizike, a mi živa bića, zajednica smo svijesti, utopljene u Univerzalnoj svijesti, koju možemo zvati Bog. Vjera i znanost moraju biti komplementarne, jer jedna bez druge ostaju neispunjene, sterilne. Taj Bog, ta univerzalna energija jest u svim živim bićima i svi smo izraz postojanja superiorne svijesti. Veliki svjetski znanstvenici (Maxwell, Kelvin, Farady, Planck) su bili duboko religiozni i baš ta vjera pokazuje kompatibilnost znanosti i njihovih istraživanja.
**************************************************************************************************************************************
Potresno svedočanstvo o ljuskom razvoju i njegovim padovima.
srijeda, 29. svibnja 2019.
PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
Dernek pijanstva i kiča
29.05.2019 06:02
Gledajući njegovo psihofizičko stanje, nameće se pitanje je li Boris Miletić uopće glasao za Valtera Flegu i Amsterdamsku koaliciju, je li vidio broj koji mu je odzvanjao u glavi da bi trebalo zaokružiti. Možda mu je ruka, recimo, pobjegla prema listi Ruže Tomašić ili Zlatka Hasanbegovića. Nezgodno
Postoji li politika s ljudskim licem? Je li to podbuhlo lice Borisa Miletića i(li) nesuvisla izjava koju je dao novinarki na dan izbora, pred svojim biračkim mjestom? Nadam se da to nije naličje ljudskosti, jer smo onda potpuno propali.
Može Miletić sada govoriti da je bio umoran, ali njegove riječi, ponašanje i grimase nisu slika umornog čovjeka, već prije izgubljenog u prostoru i vremenu, izuzetog iz stvarnosti. Ovdje se, gledajući njegovo psihofizičko stanje, nameće pitanje je li Miletić uopće glasao za Valtera Flegu i Amsterdamsku koaliciju, je li vidio broj koji mu je odzvanjao u glavi da bi trebalo zaokružiti.
Možda mu je ruka, recimo, pobjegla prema listi Ruže Tomašić ili Zlatka Hasanbegovića. Nezgodno. A sve zbog jednog lošeg jutra, zbog, kako on kaže, umora od dugačke kampanje. Toliko čovjek uloži truda da osvoji glasače, a onda mu na sam dan izbora sve padne u vodu i on ne može izustiti ijednu smislenu riječ. Kakva lakrdija.
Tuđmanovi vragovi
Sve tako neodoljivo podsjeća na cjelokupnu hrvatsku politiku, na taj dernek pijanstva i kiča, na fetu pršuta zalijepljenu na orošeno čelo pomahnitalog HDZ-ovca, na razgaljeno pjevanje Thompsonovih pjesama visokog člana SDP-a… Slike koje ne izlaze iz glave, gadne i upozoravajuće. Govore nam gdje živimo, koga biramo, kome povjeravamo vođenje države i ostalih joj pripadajućih lokalnih ćumeza.
Zapravo je Miletićeva izjava, ako je se uopće može tako nazvati, nešto najautentičnije što je ikada rekao, ono što će nam ostaviti u amanet. Nju će, možda, sutra pamtiti neki njegovi budući sljedbenici, poput Tuđmanovog govora u Zračnoj luci Pleso gdje je rekao: "Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima..."
Toplo runo
Možda se zaista svi političari žele, svaki na svoj način, približiti raji, poručiti joj da su i oni dio njih. A raja, s toplim runom na sebi, u tome ne vidi ništa loše. Naprotiv, čak i hvali. Jer, eto, postoje političari s ljudskim licem, koji nam, istina, lažu, ali barem imaju neke mane koje neodoljivo podsjećaju na naše.
Na nekoj ljudskoj razini žao mi je Miletića. Neugodno mi je bilo gledati snimku te njegove izjave. Ne znam zbog čega. Jer ako je bio pijan, vidio sam i pijanije, ako je bio neuračunljiv, vidio sam i neuračunljivije, ako je bio političar, vidio sam i gore. To je ono kad ti je neugodno zbog drugoga, a ne znaš zašto. Jer nisi ti to učinio, nisi ti izgovarao, nisi ti gledao u pod, mahao rukama, žmirkao, nisi se ti blesavo smješkao i izbacivao iz sebe nasumično slova. Ali jesi stanovnik ovog grada kojim već više od desetljeća stoluje upravo Miletić. I sram te zbog toga. Jer njegove nam riječi slikovito govore što smo i gdje živimo. Ništa smo usred ničega.
Pročitajte više ovoj temi:
NESUVISLA IZJAVA PULSKOG GRADONAČELNIKA: Snimka Borisa Miletića postala viralni hit, on kaže da je samo bio umoran od duge kampanje
USPAVANA SAVJEST
Kad ponekad razmišljam sa sociološkog aspekta vlastite Savjesti, što prikrivena kuburi u meni, i u društvenom smislu u nama svima. Tolstojevski*** preporučljiva kao savjesna družica u toj vječno pritvorenoj nastambi, obavijenoj hladnim mrakom od samog rađanja do biološko sveopćeg našega kraja
Dođe ponekad tako da se iz čistog mira uzvikne:
Hej ti mala Savjeti moja!
Probudi se već jednom. I izađi na svijetlo dana. Udruženo da krenemo u taj Svijet Poviesnih Laži,što se parazitski kreće u nama, i sve oko nas. Zapliće Fleš i Duh naš poput bršljana koji kriomice pupa sve oko stoljetnog hrasta , da ga obavija i zapliće svojim nježnim vlasima. U toku dugih stoljetnih noći sve snažnije da steže svojim zmijskim udom, isisavajući sav stoljetni sok od nas.
Ti onda izlaziš, pola otvorenih i zakrmeljenih oči: Jel' me ovdje netko traži?
Oh da!
Priznajem da te po nekad trebam,al' se rijetko osuđujem da te budim. Danas se tvoj crv nešto suviše komeša po mojoj utrobi, sve dok te napokon nisam pozvao da izađeš, uspravna, na svjetlo dana .
Jel' sada čuješ ovdje fijuk Povijesnih Laži sve u naokolo nas; treštanja sirovih sila ….i djetinjeg plača u naručju mamurnih Majka?
***„Ruskom čovjeku još jedino pristaje robija.“
SAMO IZ HRVATSKE
JutarnjList
OVO JE MOGUĆE SAMO U HRVATSKOJ Grad Pag 'preveslao' investitoricu: Prodali joj tuđe zemljište i već 10 godina ne vraćaju milijun eura
AUTOR:
Zadarski.hr
OBJAVLJENO: 29.05.2019. u 10:29
Luka Gerlanc / Hanza media
Rajka Stošić
Na Općinskom sudu u Pagu u četvrtak je trebalo biti održano ročište na kojem će se procjenjivati vrijednost nekretnina u vlasništvu Grada Paga koje su pod ovrhom već devet mjeseci.
U pozadini ovog ročišta, međutim, krije se nevjerojatna priča o raspolaganju državnom i gradskom imovinom, apsurdnom trošenju proračunskog novca i tjeranju stranih investitora koje traje već deset godina, piše Zadarski.hr.
A počelo je u studenom 2009. godine, kad je Grad Pag na javnom natječaju prodavao teren površine 19.166 četvornih metara uz samu obalu u Košljunu, u građevinskoj zoni. Zemljište je za milijun eura kupila tvrtka "Raj" d.o.o. iz Zadra, koju su zajednički osnovali Hrvatica Rajka Stošić, modna kreatorica koja je 40 godina živjela u Italiji, i njezin talijanski partner iz Modene. Svoju životnu ušteđevinu željeli su uložiti u gradnju hotelskoga kompleksa na otoku Pagu, a ukupna vrijednost planirane investicije bila je oko osam milijuna eura.
U zemljišniku i u katastru Grad Pag bio je vlasnik terena 1/1, a ugovor su 24. studenog 2009. godine sklopili s tadašnjim, a i sadašnjim gradonačelnikom Antom Fabijanićem Njekulinom.
Pravosudni labirint
Taman kad su se novi vlasnici uredno uknjižili i odlučili krenuti u čišćenje terena, u Košljunu se iznenada pojavljuje šumarija iz Senja koja tvrdi da je to zemljište njihovo i da ga Grad Pag uopće nije smio prodati. Ubrzo nakon toga Republika Hrvatska tuži Grad Pag, na Trgovačkom sudu u Zadru dobiva parnicu te se upisuje kao vlasnik terena. Na kraju priče, Grad Pag gubi nekretninu koja zapravo nije ni bila njegova i za koju je dobio milijun eura, a talijanski investitori automatski se izvlašćuju iako su uredno platili Gradu, plus dodatnih 64 tisuća eura poreza državi. Nakon toga, trebale su proći četiri duge godine da ta odluka postane pravomoćna i da investitori, koji su ostali bez zemljišta i bez novca, mogu tražiti povrat uloženih sredstava.
I tada počinje pakao koji traje do danas i u kojemu dvoje investitora, zatočenih u apsurdnom pravosudnom labirintu, ne može doći do pravde ni naplatiti svoj dug, koji se s kamatama u međuvremenu popeo na 16,6 milijuna kuna, iako imaju sve pravomoćne sudske presude na svojoj strani.
– Ovo što se nama dogodilo u Hrvatskoj, gdje smo samo željeli uložiti svoj novac i pokrenuti posao, sramota je za ovu zemlju! Deset godina smo šutjeli i vjerovali da će nas pravosuđe zaštititi i da ćemo vratiti životne ušteđevine, za koje smo grubo prevareni. Ali više nećemo. O ovome će doznati svi talijanski i europski mediji, obavijestit ćemo najviše institucije da vide kako hrvatska država postupa s onima koji čista srca i čiste namjere žele ovdje ulagati – kaže Rajka Stošić, poslovna žena i vlasnica modne marke "Dolce e Ribelle" s kojom je postigla velik uspjeh u Italiji i SAD-u.
Prije desetak godina odlučila je iz mode krenuti u novi posao i počela je ulagati u turizam, prvo u rodnom Ražancu, a potom na susjednom otoku Pagu, gdje je Košljun trebao biti prva velika investicija. Međutim, umjesto gostiju u hotelima, Rajka i njezin talijanski partner do danas broje nebrojene sudske postupke, izgubljene godine, novac i zdravlje koje im, kaže, više nitko ne može vratiti.
Pokrenuli ovrhu
Tužbu za povrat svojeg novca protiv Grada Paga pokrenuli su 2014. godine, a četiri godine nakon toga, 20. ožujka 2018. godine, konačno stiže i pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda prema kojoj im jedinica lokalne samouprave, Grad Pag, mora isplatiti ukupno 16,6 milijuna kuna, od čega je 7,4 milijuna glavnica, dok kamate iznose čak 9,2 milijuna kuna.
– Iako je od početka bilo jasno da će taj spor izgubiti i da će doći do ovrhe, Grad Pag je svjesno otezao i plaćao odvjetnike, umjesto da se s nama na početku dogovori i vrati nam naš novac. I tada i sada bio je isti gradonačelnik, Ante Fabijanić. Sada su ti troškovi deset milijuna veći nego na početku, a došli smo do onoga što je bilo neizbježno, do ovrhe. Recite mi je li to ispravan način upravljanja gradom, je li se tako troši novac građana? – govori Rajka Stošić, čiji je odvjetnik Ive Brkić, na temelju te presude, na Fini u lipnju prošle godine pokrenuo postupak ovrhe.
Međutim, u 60 dana, koliko je vrijeme za žalbu, Grad Pag tražio je da se ovrha ograniči na manji iznos zbog "nužnih obaveza jedinice lokalne samouprave". Mjesec dana kasnije, sutkinja Općinskog suda u Zadru Dubravka
Novaković donosi rješenje prema kojemu će taj iznos biti 40 tisuća kuna mjesečno.
– To je manje od mjesečnog iznosa za kamatu koja iznosi 55 tisuća kuna! Sasvim je jasno da ovim tempom nikad ne bismo došli do svojeg novca, pa smo se žalili – govori Rajka, koja je nakon šest mjeseci čekanja, pregledavajući e-spis, slučajno vidjela kako sutkinja žalbu uopće nije poslala na viši sud. Tek nakon predstavke predsjednici Općinskog suda u Zadru, žalba je poslana Županijskom sudu u Splitu, koji brzo reagira i ukida odluku sutkinje Novaković. U međuvremenu, dok ta odluka nije donesena, gospođi Stošić je mjesečno isplaćivano 40 tisuća kuna. Međutim, prošlog mjeseca uplate su prestale stizati.
Finalni udarac
– Preko Fine smo uspjeli dobiti dopis kojim ih ta ista sutkinja poziva da ne provode ovrhe na račun Grada Paga dok se ne donese nova odluka. To nije nikakvo pravno rješenje, nikakva odluka na koju bismo mi, da je ovo normalno pravosuđe, imali mogućnost žalbe! To je njezin poziv bez ikakve pravne osnove, koji čak nije poslala mojem odvjetniku, nego samo Fini. Dakle, mi smo sada u pat-poziciji jer je sutkinja na bolovanju, a Fina provodi odluku na koju se mi ne možemo žaliti ili bilo što poduzeti jer ona nema pravne osnove. Molim vas, objasnite mi kako je to moguće, ovo je finalni udarac koji nas je doveo do ruba – ogorčena je Stošić, koja tvrdi da je njihov slučaj najbolji primjer što se radi ulagačima.
– Ovdje stvari nisu mogle biti jasnije i transparentnije, pa pogledajte što su nam napravili. Na kraju, kad su izgubili sud, opet su nudili taj teren natrag, isti onaj s kojega su nas izvlastili. Pa tko je tu lud? – pita se Rajka Stošić.
Inače, ročište s početka priče u četvrtak neće biti održano jer je Grad Pag preko svojih opunomoćenika prvo tražio odgodu, a kada to nisu dobili, jučer su tražili izuzeće sutkinje na Općinskom sudu u Pagu koja vodi ovaj predmet.
Gradonačelnik Fabijanić: Promijenio se zakon, pokušavamo se nagoditi
Jučer smo tražili i komentar paškoga gradonačelnika Ante Fabijanića, koji tvrdi da je cijeli slučaj trenutno u procesu nagodbe i kako o detaljima te nagodbe ne može razgovarati za novine.
– U trenutku kad je Grad Pag prodao zemljište, naše je vlasništvo bilo čisto i uredno. Oni su se knjižili na Općinskom sudu, nije ih Grad Pag knjižio, nego sud, a to što se u međuvremenu promijenio Zakon o šumskom gospodarstvu... nije ovo jedini slučaj u Hrvatskoj. Mi ne bježimo od svoje odgovornosti, ne želimo ovo gurati pod tepih i trenutno smo u postupku nagodbe kako bi se problem riješio na obostrano zadovoljstvo – kazao nam je jučer Fabijanić.
Na pitanje zašto do nagodbe nije došlo ranije i zašto Grad Pag nije pristao na dogovor dok je dug bio puno manji, kazao nam je kako to nije točno, kao i da nije točno da su nekretnine u vlasništvu Grada zbog ovog slučaja pod ovrhom.
POST IZBORNI ANTE TOMIĆ
VLAŠKA POSLA
ANTE TOMIĆ: Bernardić je pripremio blitvu pa mu se otvorio apetit, Mostovcima je propala gozba, a Najgori hrvatski tamburaši su se odlučili za Ružu
AUTOR:
Ante Tomić
OBJAVLJENO: 29.05.2019. u 12:20
Davor Pongracic, Darko Tomas, Boris Kovacev / CROPIX
Nikola Grmoja, Ruža Tomašić, Velimir Bujanec i Davor Bernardić
Fešte na dan izbora došle su gotovo kao svadbe, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju. Očekuje li stranka dobar rezultat, dođe ih i po nekoliko stotina, pozvanih i nepozvanih. U jednom se kutu velike dvorane uštimavaju Najgori hrvatski tamburaši, u drugom tercu hvata poznata dalmatinska klapa Punjetari, a između njih na pladnjevima ćevapi, ražnjići, rozbif, kulen, francuska, svinjsko pečenje, pržene lignje, salata od hobotnice, njoki s gorgonzolom, fritule, londoneri, ekleri... da ne nabrajam, spize kao u omiljenoj bajci "Stoliću, prostri se".
Naravno, ne očekuje li stranka bogzna kakav rezultat, kao što ga SDP ove nedjelje nije očekivao, onda se laganije jede.
Računajući na izborni potop, Davor Bernardić se odlučio čuvati, večerati jedva malo blitve i jedno tvrdo kuhano jaje. Ali, zato se nekoliko stotina metara južnije od Iblerova trga, u Draškovićevoj ulici, Most nezavisnih lista spremao na gozbu. Fini su zalogaji stigli od članova i simpatizera diljem Lijepe naše.
Jedno je domaće janje Miro Bulj, pričaju, lično donio u naručju iz Čaporica, zaustavljajući se povremeno na autocesti da ga nahrani mlijekom iz bočice s dudom. Meketala je slabašno, jedva čujno nejaka životinja, Nikola Grmoja bi je u svojim boljim danima sam pojeo, a ne treba vam, vjerujem, govoriti kakav je on kapacitet. Kad je bio mali dječak, mater ga je nunala u krilu pjevajući: "Oj, moja, oj, moja, od sto kila Grmoja".
Što je za večeru?
Ali, kad su došli rezultati, prvo izbornih anketa, a zatim i oni službeni, nepotpuni Državnog izbornog povjerenstva, u Mostu su samo zinuli. U šoku i nevjerici su zurili u televizore dok se večera iza njihovih leđa hladila. Nitko nije imao volje jesti. Istodobno, esdepeovci su eksplodirali od veselja. Nakon što je objavljeno da u Europski parlament idu čak četiri njihova zastupnika, Bernardić je trenutno zaboravio na dijetni režim, pljesnuo zadovoljno dlanom o dlan i viknuo: "Uf! Ovo baš čovjeku otvori apetit! Šta ima za večeru, drugarice i drugovi?"
Prisutni su se u neprilici pogledali, nitko od njih nije imao hrabrosti kazati predsjedniku stranke da su mu spremili samo blitvu i jaje. Srećom, i sasvim neobično za esdepeovce, netko je bio priseban i poduzetan da nazove susjede i upita mogu li im posuditi štogod hrane.
Nije prošlo dugo, a cijela kolona konobara se uputila od Draškovićeve do Iblerova trga noseći pred sobom tacne s ćevapima, ražnjićima, rozbifom, francuskom, svinjskim pečenjem, prženim lignjama, salatom od hobotnice, njokima s gorgonzolom, fritulama, londonerima i eklerima. Sve što je mostovcima prisjelo, esdepeovci su požderali. Čak ni žrtva onoga malog janjca iz Čaporica nije bila uzaludna.
Pa i hadezeovci na Trgu žrtava fašizma, kad su shvatili da su napravili najlošiji rezultat unatrag nekoliko izbora, izgubili su tek. Gledali su se sumorno, ljutito i optužujuće. Ničim ih muzičari nisu mogli oraspoložiti. Štogod su Plenkoviću i Jandrokoviću osjećajno otpjevali na uho, sve je bilo džaba.
Kićenje tambura deviznim valutama
Naposljetku je poznata dalmatinska klapa Punjetari pobjegla u izborni stožer Mislava Kolakušića, a Najgori hrvatski tamburaši se nakon kratkog vijećanja odlučili za Ružu Tomašić. I nisu se pokajali, pobjednici ovih izbora za Europski parlament, takozvani suverenisti, obilno su ih podarili napojnicama. Svjedoci kažu da se takvo kićenje tambura deviznim valutama nije desilo otkad je Zdravko Mamić pobjegao u svoj hercegovački zavičaj.
Sve u svemu, nije to bila loša večer. Ako i ne glasate za katoličke aktiviste i pravaše, uspjeh Ruže Tomašić neće vas baciti u očaj. Za razliku od poznatih desničarskih kljusina koji cmizdre o Bleiburgu, ili zaborave popiti lijek pa prijete kako će udarati šakama u glavu, Tomašić se čini kao vrijedna i ispravna, poštena osoba. Zabrinuta je za hrvatske ribare.
Jednom je gajila ambiciju da bude ministrica unutrašnjih poslova i pravo nam je žao da se to izjalovilo. Nekadašnja bi kanadska policajka MUP vjerojatno vodila bolje od svih, kad se sjetite kako se neustrašivo suprotstavila Jakši Cvitanoviću Cviku, koji je heroinom uništavao njezinu otočnu zajednicu.
Jedno samo ne možete ne primijetiti. Kad vidite Ružu Tomašić kako pjeva zagrljena s Velimirom Bujancem, čini se da je njezina strast u borbi protiv droge u posljednje vrijeme nešto ipak popustila.
utorak, 28. svibnja 2019.
"VELIKI POVRATAK"
VELIKI POVRATAK?
Danko Končar se vraća u Uljanik. Za Kuvajćane će dovršiti brod za prijevoz stoke. MOŽE LI TO BITI NOVI POČETAK BRODOGRADNJE U PULI?
28.05.2019 06:00 | Autor: Milan PAVLOVIĆ
(M. MIJOŠEK)
Ukoliko dogovor bude postignut, Kuvajćani bi, prema svemu sudeći, na sebe preuzeli financiranje gradnje broda, dok bi Končareva zadaća bila realizacija. Dakle on bi, u suradnji sa stečajnim upraviteljem, iznajmio Uljanikovu infrastrukturu i angažirao radnike * Sklapanje dogovora o stočaru bila bi dobra vijest i za radnike, ne samo zbog toga što bi se dio njih mogao vratiti na posao, već i zato što bi prihodi od najma opreme osigurali ozbiljne prihode u stečajnu masu Brodogradilišta, iz koje se prioritetno isplaćuju zaostale plaće
Premda se njegovo ime u Uljaniku vezivalo uglavnom uz kontekst tzv. "nekretninskog biznisa", Danko Končar mogao bi se uskoro vratiti u pulsko brodogradilište kako bi gradio brodove! Službene potvrde zasad nema, ali prema neslužbenim izvorima nesuđeni strateški partner pulskog škvera već neko vrijeme je u pregovorima s čelnicima kuvajtske kompanije Livestock Transport & Trading Co. K. S. C. koji su, usprkos svim problemima s kojima su se susreli u Puli, i dalje živo zainteresirani da svojoj floti što je moguće prije priključe naručeni brod za prijevoz stoke, odnosno gradnju 526, zadnji brod s Uljanikovih navoza.
U Kermas Grupi informaciju ne potvrđuju, ali ni demantiraju, no prema vrlo konkretnim razgovorima koji su navodno odrađeni s potencijalnim lokalnim partnerima u tom projektu, izgledno je da bi uskoro moglo doći do dogovora s Kuvajćanima.
Ugovor o gradnji plovećeg "hotela za životinje" sklopljen je koncem rujna 2015. godine nakon godinu i pol dana zajedničkog rada na projektu, a potpisnici su bili posebno ponosni što će izgrađeni brod biti stopostotni Uljanikov proizvod. Naime, Puljani su, kako smo već pisali, brodograđevni pioniri u toj niši visokosofisticiranih brodova, budući da su u nju ušli još prije 20-ak godina izgradnjom jednog "stočara" za talijanskog brodovlasnika Balzarinija. Time su stekli neophodne reference koje su u Pulu privukle i kuvajtske brodovlasnike koji su, kako su sami istaknuli, nakon što su kontaktirali mnoga svjetska brodogradilišta, odabrali upravo Uljanik za gradnju prvog novog broda u svojoj floti
*************************************************************************************************************************************
Ovaj Blog
Hoće li to biti novi početak ili ne, sam Stečaj bio je najunosnija Končareva špekulacija. Sotonska providnost krupnog kapitala, unaprijđene tehnologije, daleko nadmašuje suvremenu stvarateljsku kulturologiju radnih masa.
Temeljni je društveni "ČVOR" na putu daljnjeg opstanka ove klasne civilizacije.
POČEO JE POČEO VELIKI RAZDOR OKO HRVATSKOG GUSARENJA
Plenković oštro uzvratio Milijanu Brkiću: 'Nisam ga baš vidio u ovoj kampanji, nije pridonio ništa'
Pogledaj sve iz: Hrvatska
Pogledaj sve vijesti
Reuters
Reuters
Autor: P. N.
Objavljeno: 28. svibanj 2019. u 10:44
VEZANO
ČLANCI
Plenković: 'Zar da ja koji sam pobijedio dovodim u pitanje pobjednika...'
Brkić napustio sastanak u HDZ-u: 'Ja crni labud? Ja sam više ćelavi labud'. Oglasio se Plenković
HDZ-ovci dan poslije jučer: 'Dobro je za Hrvatsku da imamo konkurenciju, ali...'
Kad imate toliko udara na Vladu, koji traju praktički mjesecima, od svih medijskih kuća nisam vidio nijedan plus, bili su samo napadi. Ako se stvara kontekst u kojem stalno imate umjesto fokusa na bitno za ove izbore, odvraćanje tema na nešto drugo, onda se dogodi da fali 1.400 glasova za peti mandat", rekao je Plenković
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković danas je prilično nervozno komentirao ishod izbora.
Osvrnuo se i na insajderske informacije medija, prema kojima je Milijan Brkić na sjednici Predsjedništva stranke poručio da "narod nije glup i da trebaju biti ponizni, a ne bahati i oholi".
- Te se njegove izjave ne sjećam sa sjednice. Ali nisam baš Brkića vidio u ovoj kampanji, nije pridonio ništa. Svatko se mogao u HDZ-ovoj kampanji angažirati i trebao je, oni koji će sada ex post dovesti u pitanje listu nisu zucnuli kad se ona sastavljala. Tvrde da lista nije jednoglasna, a to nije točno, oštar je bio Plenković.
Za lošiji rezultat od planiranog ponajviše je okrivio - medije.
- Kad imate toliko udara na Vladu, koji traju praktički mjesecima, od svih medijskih kuća nisam vidio nijedan plus, bili su samo napadi. Ako se stvara kontekst u kojem stalno imate umjesto fokusa na bitno za ove izbore, odvraćanje tema na nešto drugo, onda se dogodi da fali 1.400 glasova za peti mandat", rekao je Plenković, prenosi N1 televizija.
Komentirao je i izjavu Kolinde Grabar Kitarović da su se političari otuđili od naroda te da se to na ovim izborima vidjelo.
- Koji su to političari? Ne vjerujem da je mislila prije svega na naše kandidatkinje i kandidate niti na mene. Ako je netko na terenu i razgovara s ljudima zadnje tri godine, ako se svojim integritetom bori da rješava sve probleme koji su nas dočekali, to sam ja. Prema tome ta teza što se tiče HDZ-a mislim da ne stoji", rekao je Plenković.
Na pitanje boji li se okrupnjavanja desnice, Plenković je rekao da se on ničega ne boji.
- Nema teoretske šanse da se politika koju ja vodim, a to je desni centar, promijeni, zaključio je.
ponedjeljak, 27. svibnja 2019.
SAV HOROR JEDNE "DEMOKRATSKE" IZBORNOSTI
Jedan od naj otrcanijih nacionalističkih nauma u opće, koji se može naroditi samo na Balkanu, jest da se u jednoj kršnoj dijaspori potkupi tamošnje življe kao pouzdani glasački stroj, koji će onda, u svom takmičarskom duhu, rado osigurati opstanak matičnom „demokratskom“ teroru vladavine klero nacionalističke dogme, i to njenim pokradenim nametom nad vlastitoj sitno zubnoj marvi.
KADA HRVATSKA NIJE BILA "RAVNOPRAVNA"
ŠEF SDP-a
PRVI BERNARDIĆEV INTERVJU NAKON USPJEHA NA EU IZBORIMA 'Dobro je da nas je Milanović podržao. Krećemo u konzultacije za predsjedničke izbore'
AUTOR:
Damjan Raknić
OBJAVLJENO: 27.05.2019. u 19:49
Zagreb, 260519.
Predsjednik SDP-a Davor Bernardic glasao je jutros u Sopotu.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX Bruno Konjevic / CROPIX
Davor Bernardić
Predsjednik SDP-a Davor Bernardić rekao je za RTL Danas da četiri mandata koje je Socijaldemokratska partija (SDP) osvojila na izborima za Europski parlament daju razlog za optimizam.
VEZANE VIJESTI
VIDEO: Jasno je da u HDZ-u postoji veliko nezadovoljstvo, prave drame tek dolaze, a sada premijeru slijedi nova glavobolja...
ANALITIČARI OBJASNILI ZAŠTO JE ZAGREBAČKI GRADONAČELNIK DOŽIVIO DEBAKL NA EU IZBORIMA 'Građani jako dobro znaju u kojoj ladici drže Bandića...'
"Ljudi su pokazali da žele ravnopravnu Hrvatsku. Svjesni smo da rezultat sam po sebi nije dovoljan za promjene, ali daje optimizam i nadu da su promjene na čelu s SDP-om moguće", rekao je Bernardić te najavio nove aktivnosti SDP-a. "Već u ponedjeljak radimo da stavimo u saborsku raspravu naš plan za borbu protiv nejednakosti u Hrvatskoj gdje ćemo nastaviti inzistirati na planu povećanja plaća i mirovina."
Komentirajući izjavu predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Andreja Plenkovića da se "utakmica nastavlja", Bernardić je za RTL Danas rekao da njegova stranka za tu utakmicu ima kapacitet. "Borit ćemo se za bolju Hrvatsku, Hrvatska zaslužuje bolje. Tu smo za radnike, umirovljenike, sve slabije, obespravljene... U ovoj zemlji svako dijete, bez obzira otkud dolazi, zaslužuje jednaku šansu za uspjeh. Ne možemo gledati nepravdu, korupciju, ne želimo gledati iseljavanje", dodao je.
Bernardić drži da je dobro to što je Zoran Milanović, bivši hrvatski premijer i predsjednik SDP-a, podržao listu svoje bivše stranke. To je neke navelo na razmišljanje da bi Milanović mogao biti SDP-ov kandidat na nadolazećim izborima za predsjednika Republike Hrvatske.
"Dobro je da je podržao listu SDP-a, a o predsjedničkim izborima ćemo razgovarati u tjednima koji slijede. Mi smo kao najveća oporbena stranka svjesni odgovornosti, želimo na Pantovčak dovesti promjene, vratiti dignitet instituciji predsjednika. Krećemo u konzultacije, o kandidatima ćemo razgovarati unutar stranke, ubrzo će se znati detalji", rekao je Bernardić.
Bernardić je komentirao i stavljanje stranačkih oponenata na listu. "Nema mojih ljudi, ima samo ljudi SDP-a. Pokazao sam da sam predsjednik koji okuplja i mislim da smo pokazali da ujedinjeni SDP možemo puno napraviti", rekao je šef SDP-a
ČUVAJTE GOLU GLAVU. U REMETINCU ZNADE BITI HLADNO
Kolakušić: U Europskom parlamentu bit ću samo dok ne POSTANEM PREDSJEDNIK, A BIT ĆU I PREMIJER
27.05.2019 13:41 | Autor: P. N.
Donedavni sudac Mislav Kolakušić obratio se javnosti nakon što je na jučerašnjim izborima osvojio mandat zastupnika u Europskom parlamentu.
Koliko je iznenađenje njegov uspjeh, toliko je iznenađenje i njegova ambicija da za nekoliko mjeseci postane predsjednik države a potom i premijer.
Evo nekih izjava novog eurozastupnika.
"Neću dugo biti u Europskom parlamentu jer ću postati predsjednik države"
"Ako raspišu prijevremene izbore onda ću prvo biti premijer"
"Neće mi se dogoditi sudbina Oraha ili laburista i slično jer ja imam pravo istinsko povjerenje građana koje je izgrađeno kroz sedam godina mog rada. Nikada nisam čuo niti jedan jedini istinski argument protiv mojih tvrdnji"
"Ja sam se borio protiv korupcije, podnosio sam Uskoku kaznene prijave i obavijesti, po niti jednom predmetu se nije ništa dogodilo iako se radi o milijardama kuna. Nije mi preostalo ništa nego da uđem u politiku"
"Nisam se jučer nigdje pojavljivao jer je ovo prvi dio velike prekretnice za moju obitelj. Ova estradizacija, alkohol, hrana... To nije naša priča. Do sada sam ovo sve sam financirao do zadnje lipe".
"Nemam političke uzore, ideje o lijevom ili desnom su zastarjele"
"Ovo je niz od tri postupka u kojima moramo pobijediti, ovo su bili kotači, predsjednički izbori će biti karoserija, a onda dolaze motor i mijenjač. Bez toga neće sve ovo imati smisla, ako građani barem 75 posto ne izađu na izbore nema smisla jer su nam potrebne drastične promjene".
nedjelja, 26. svibnja 2019.
BREXIT TRAŽI NOVU ATLIEVU NACIONALIZACIJU
Budućnost čak 5000 radnika druge najveće britanske čeličane British Steel veoma je neizvjesna, piše BBC, budući da se kompanija muči s pronalaskom financijske potpore od 75 milijuna funti koja bi joj pomogla riješiti probleme uzrokovane Brexitom.
Ako British Steel ne uspije doći do tog novca 5000 zaposlenika kompanije ostat će bez svog radnog mjesta, a još 20.000 ljudi zaposlenih u sektoru u opasnosti su da će također izgubiti posao. Stoga i ne čudi činjenica da je Laburistička stranka apelirala na Vladu da nacionalizira tog proizvođača čelika.
- Nacionalizacija je moguća samo ako postoje vjerodostojni kupci za kompaniju - upozorili su iz britanskog Ministarstva financija.
No, s obzirom na probleme u kojima se British Steel našao, pronalazak kandidata za kupovinu tvrtke malo je vjerojatan. Ako kompanija stvarno propadne, posljedice će biti vidljive na razini cijele države. U desetgodišnjem periodu, kako pokazuju projekcije, bankrot British Steela rezultirat će gubitkom plaća u iznosu od 2,8 milijardi funti, a vladu ću koštati 1,1 milijardu funti koje bi inače uprihodila. Uz to, takva bi odluka i smanjila potrošnju kućanstva za 1,2 milijardu funti što bi, naravno, imalo ozbiljnog utjecaja na britansko gospodarstvo.
Financijske poteškoće diva industrije vežu se sa sve manjim brojem narudžbi europskih klijenata kompanije uzrokovane nesigurnostima zbog Brexita. British Steel muči se s padom funte još od referenduma o izlasku UK-a iz Europske unije, a problemi su eskalirali trgovinskim tenzijama između SAD-a i Kine.
***********************************************************************************
Kriza Kapitalizma između reforme i revolucije postaje sve je aktuvelnija !
***********************************************************************************
Kriza Kapitalizma između reforme i revolucije postaje sve je aktuvelnija !
SLAVENKA DRAKULIĆ ( Recommended)
USPUTNE ZABILJEŠKE
SLUČAJ KĆERI HRVATSKE PREDSJEDNICE NA HARVARDU Toliki bijes, ogorčenost i kritike teško je svesti samo na osobne osjećaje, na ljubomoru i zavist...
- AUTOR:
-
- 26.05.2019. u 11:38
Ovih dana javnost je zaokupila vijest da je kći predsjednice Katarina osvojila stipendiju ne jednom od najprestižnijih sveučilišta, na američkom Harvardu. Je li to uopće vijest? Jer da je riječ o nekom drugom, naravno da ne bi bila. Ima još naših studenata na prestižnim univerzitetima pa ne izazivaju nikakve reakcije. Dakle nije u pitanju uspjeh upisa na studij na dobrom sveučilištu, nego činjenica da je to pošlo za rukom kćeri najviše političarke u zemlji.
Reakcije na društvenim mrežama su brojne i izrazito polarizirane do te mjere da su iz Ureda predsjednice odaslali dodatna pojašnjenja medijima jako se trudeći da narod shvati kako školovanje Katarine ne ide na uštrb poreznih obveznika Hrvatske, kako je djevojka to zaslužila svojim ocjenama i sportskim uspjesima. Uz to su mediji detaljno opisali proceduru, sve kako bi se neutralizirala sumnja da je djevojka dobila mogućnost upisa i stipendiju samo zbog toga što je predsjedničina kći.
S jedne strane, ljudi na društvenim mrežama pišu pozitivne komentare, čestitke za uspjeh i slično. S druge strane i u većem broju su oni negativni, koje bismo mogli svrstati u dvije kategorije, one koji sumnjaju u predsjedničin patriotizam: “Kolinda tuđu djecu u vrtiću pita ‘želi li tko biti vojnik’, a svoju šalje na Harvard!” ili pak “Što fali hrvatskom školstvu?” Mnogi građani se s pravom osjećaju povrijeđeni pa pišu: “Domoljublje je za druge!” ili “za predsjedničinu kćer Hrvatska kakvu stvara njezina majka nije dovoljno dobra” spominjući njezino licemjerje jer “nagovara mladost da ostane ovdje”.
Osvrnula se na to i stranka Radnička fronta: “Potpuno je nebitno je li Katarina Kitarović zaslužila ili nije zaslužila stipendiju na Harvardu... Dosta je da se domaće elite školuju u inozemstvu osiguravajući svojoj djeci sve - drugima oduzimajući sve”.
Drugim komentatorima je važnija sumnja da je u pitanju korupcija zbog majčina položaja: “Prednost ipak imaju političke veze i novac” ili “... moja mater nije imala priliku prodati državu i nacionalne interese Amerikancima da bih ja mogao studirati na Harvardu”.
U cijeloj je priči najzanimljiviji kolektivni izljev negativnih osjećaja - toliki bijes, ogorčenost i kritike teško je svesti samo na osobne osjećaje, na ljubomoru i zavist. Bit će ipak da je riječ o tome da su njihovi osjećaji simptom stanja u društvu, da ljudi iz vlastitog iskustva sumnjaju u to da je išta moguće postići vlastitim sposobnostima, učenjem i zalaganjem pa na ovaj način izražavaju svoju nemoć, jad i ogorčenje.
Čak i kad je sumnja bezrazložna, problem je u tome što je kod nas korupcija zaista u svim sferama uhvatila maha. Naravno da korupcije ima i u visokorazvijenim društvima, ali kod nas nisu u pitanju pojedinačni slučajevi, nego sistem koji tako funkcionira: posao se dobiva preko stranačkog članstva ili rođaka, kupuju se magisteriji i doktorati - kako onda povjerovati da je negdje moguće drugačije?
Komentirajući proceduru prijema na Harvardu, netko ogorčeno piše:... skupljaš dokumentaciju (nekih 10 uzaludno bačenih papira), stavljaš u kuvertu i šalješ poštom (bačeno još malo kuna i papira), dobiješ poziv na testiranje, dođeš na testiranje, napišeš najbolje i engleski i zakone i gore spomenuti IQ test, budeš prvi po rezultatima i onda dođe intervju, pa isto kao i na Harvardu ne zapisuju imena kandidata nego biraju u stilu “onaj dečko sto mu je tata ‘naš’ čovjek” “ona cura što je u našoj mladeži”... No, to što je kod nas korupcija postala sistematska samo je naša odgovornost.
Ne treba idealizirati ni Ameriku, nedavno je procurio skandal s holivudskim zvijezdama koje su plaćale velike svote posrednicima za upis svoje djece na poznata sveučilišta (među kojima nije i Harvard) ili im davali velike dobrovoljne priloge. Iako je od činjenice da joj je majka predsjednica vjerojatno važnije da je odlična sportašica, i položaj roditelja i njihovo imovno stanje uzima se u obzir, Katarina neosporno ima olakšavajuće okolnosti, išla je u školu vani, naučila jezik, privilegirana je u svakom pogledu, ali testove je ipak morala polagati sama i prema tim kriterijima je uspjela. Uostalom, mama nije klizala umjesto nje. Nije joj lako nositi se sa sumnjom u uspjeh, iako ne bi trebalo kriviti djecu za ponašanje roditelja. Usput, kome god da se pruži prilika studirati na takvom fakultetu treba to učiniti, patriotizam s tim ima malo veze.
Iz brojnih komentara probija ljutnja na nepravdu da nemaju svi jednake šanse. Međutim, ideje jednakosti, solidarnosti i pravednog društva davno smo ostavili za sobom, a u stvarnosti je uvijek bilo razlika. Naravno da u kapitalizmu nemaju svi jednake šanse za stjecanje znanja. Ali nema tu mjesta za ogorčenost i ljutnju, jer kad smo glasali za demokraciju, glasali smo i za kapitalizam i za nejednake šanse u školovanju i svemu drugome. Činjenica da nismo točno znali za što glasamo teško da opravdava naš izbor.
********************************************
Gospođo Slavenka
Nije naš izbor ! Pogledajte današnje izbore. U dijaspori se čeka red dva sata da bi se pomoću Hrvatske korupcije postigao željeni cilj.
Kad je dije tisučih i nešto Hrvatska Tevevizija vodila diskusiju o javnom opredeljenju, pri njenom se kraju na velikom ekranu ukazao rezultat od nekih + 80 % glasova u prilog Socijalizmu. Prizemne osobe dobro pampte uzvik Milana Kangrge:
"BIT ĆE NEŠTO OD NAS!"
Hrvatska koruptivna mafija, od tada do danas uspjela je svesti taj jadan narod u duboki revers feudalnog sustava, iz kojeg se, zapravo, nije još nikada niti izvukao.
Taj povjesni krim ostat će, na žalost, još veoma dugo u mentalnom isčašenju dolazečih generacija. Te, kojeg se već danas, svijesno ili ne, sugerira gotovo iz svih krugova ovog jarečeg i nehumanog sustava,- klero nacionalisičke dogme.
********************************************
Gospođo Slavenka
Nije naš izbor ! Pogledajte današnje izbore. U dijaspori se čeka red dva sata da bi se pomoću Hrvatske korupcije postigao željeni cilj.
Kad je dije tisučih i nešto Hrvatska Tevevizija vodila diskusiju o javnom opredeljenju, pri njenom se kraju na velikom ekranu ukazao rezultat od nekih + 80 % glasova u prilog Socijalizmu. Prizemne osobe dobro pampte uzvik Milana Kangrge:
"BIT ĆE NEŠTO OD NAS!"
Hrvatska koruptivna mafija, od tada do danas uspjela je svesti taj jadan narod u duboki revers feudalnog sustava, iz kojeg se, zapravo, nije još nikada niti izvukao.
Taj povjesni krim ostat će, na žalost, još veoma dugo u mentalnom isčašenju dolazečih generacija. Te, kojeg se već danas, svijesno ili ne, sugerira gotovo iz svih krugova ovog jarečeg i nehumanog sustava,- klero nacionalisičke dogme.
26. DAN MAJA 2019. KLASNE DAME EUROPE
DANAS SE ODLUČUJE, SVIM NJENIM BESRAMLJEM, TKO ĆE NA LOMAČU, KAO EKONOMSKI VIŠAK STVARALAČKOG ROBOVLJA, I TKO ĆE DALJE DA UPRAVLJA NJENIM INTERESNIM POLITIKANSTVOM NAD SVE VEČIM SVIREBTVOM NAD SITNO ZUBNIM MASAMA.
subota, 25. svibnja 2019.
JOŠ JEDNA SLIČNA BORKINA PRIĆA
PIŠE BORKA PETROVIĆ
Moja jugo priča
Nekako u ovo vrijeme sjetim se kada smo mi mališani pulskih vrtića imali organizirana druženja u Šijanskoj šumi. Bio je to nekakav sportski dan, možda čak današnji Dan mladosti? Skakalo se u vrećama, trčalo, pjevalo i jelo grah kojeg su vojnici skuhali. Pravi grah koji smo onda zvali srpski ili vojnički pasulj. Nikome nije smetalo.
Sjećam se da sam kao malena s drugom djecom odlazila i na organizirana druženje s vojnicima JNA. Svatko bi dobio "svog" vojnika s kojim se družio cijelo popodne. Dječaci su bili zadovoljni jer su gledali puške i tenkove, a meni je bilo dovoljno da smo prošetali do dućana. Od svog džeparca moj mi je vojnik kupio čokoladu i sok u tetrapaku. Nikako mu, mladom i smotanom kakav je bio, nije polazilo za rukom da ga otvori kako spada pa ga je sa slamčicom probušio na dnu. Kasnije, kada su nas vrtićke tete (kojima nije smetalo da ih tako zovemo) skupljale za povratak kućama, ja sam imala poseban sok - bila sam si sva važna.
Nekako u ovo vrijeme, uvijek se sjetim tog vojnika i pokušavam u sjećanje dozvati otkuda je bio. Tada, 80-ih, to nije bilo bitno, možda ga ni nisam pitala, možda mi je rekao, ali sam zaboravila. Ne sjećam mu se više niti imena. No, već desetak godina nakon, upravo je to, odakle je bio tko, postalo itekako bitno. Je li "moj vojnik" moj dom branio ili ga je napadao? Je li bio branitelj ili agresor, tko će ga znati? Uvijek se nadam da je, kao što je maloj djevojčici bio heroj, i kada smo odrasli bio na pravoj strani. Da nije on bio taj koji je prelijetao Pulu, u tada već neprijateljskim avionima, taj zbog kojega smo se morali skrivati u podrumima ili onaj koji je razarao hrvatske gradove. Nekako u ovo vrijeme sjetim ga se. Možda se u ovoj priči prepozna.
******************************************************************************
Bilo je to 1956. kad sam propješačio Alpe, da bi stigao do Nizze. Bio je Oktobar mjesec. Odmarao sam se na klupi u parku. Nešto pred zoru prišla su mi dva mlada policajca. Pokazao sam im komad papira kojeg sam dobio na stanici policije.
- I što sada,, kuda namjeravaš?
-Želim do Pariza, ali prije trebam ovdje nači neki posao jer sam bez novca.
-Dati čemo vam adresu biroa rada i dom Crvenog križa gdje možeš prenočiti
Poželili mi sve dobro i otišli. Nakon par sto metara evo ih ponovo. Pomislim : možda će me ipak uhapsiti.
-Oprosti madiću. Nas dvoje ti želimo pružiti neki sitniš. Čim svane , evo tu dole uz more otvara se trgovina u osam sati, pa si time kupi marendu.
- Prihvačam rado, ali uz jedan uvijet.
- To je?
-Ako se ikada iznova sretnemo, da vam onda to vratim.
Nakon petnajstak godina. na putu iz Sydneya prema Cagnes/sur mer, prvo sam stao u Nizzi, dugo ih čekao na u duboku noč u istom Parku.....uzalud.
Ovo pišem na Borkin komentar. Tko zna. Naš je Svijet malen. Kao što sam Vas sreo pred ulazom u Uljanik. Isto se može dogoditi da moji dragi policajci u Nizzi nalete na moj blog........jer, naši susreti po dobrom, postaju vječni dio nas.
ELIO SE IZ SELINE VRAĆA DOMA
PIŠE ELIO VELAN
U jednom Rovinju se živi, drugog se prodaje
Službeni naziv Rovinja je Grad Rovinj-Rovigno. Na novoizgrađenom Maistrinom hotelu Grand Park postavljen je natpis s tek hrvatskim nazivom Grand Hotel Park-Rovinj. Na jednak način naziv nove ACI-jeve marine je ACI Marina-Rovinj. Mislim, možda su turistički djelatnici odabrali jednojezični naziv da ne bi slučajno zbunili goste u smislu "gdje smo mi došli, u Rovinj ili u Rovigno?"
S dvojnim nazivom mogli bi nautičari i vozači zbuniti navigacijski sustav pa... bolje ne pretjerat. Nedavno sam imao priliku pratiti vrlo lijepo izlaganje učenika rovinjske srednje škole koji su obavili iscrpno istraživanje o nastanku i gašenju željezničke pruge Rovinj-Kanfanar. Tokom izlaganja u MMC-u služili su je talijanskim i hrvatskim jezikom i nisam primijetio da su zbunjeni, mladići su savršeno dvojezični pa se valja zahvaliti nastavnicima koji to njeguju. Zaključujem da imamo dva grada: jedan u kojemu se živi i drugi kojeg se prodaje. Gost koji stiže u Rovinj ne mora znati gdje je došao, bitno je da podmiri račun. Početkom proljeća na trgu Maršala Tita prošao sam pored dva talijanska turista koji su promatrali lijepi toranj sa satom na kojemu je uzidan krilati lav. Gospođa je bila zbunjena pa je mužu rekla: "Gledaj, čudno, jedan venecijanski lav!?"
Cijeli sam svoj životni vijek proveo u zajednici u kojoj se dva kulturna kruga, talijanski i hrvatski svakodnevno ukrštavaju i prožimaju. Osobno držim do dvojnog naziva rodnog grada: čim jedan nestane, nestane i dio mene, ode pola tijela i duše. Vizualna dvojezičnost je jako bitna, a ona iziskuje minimalni trošak: umjesto šest slova utisneš preostalih sedam slova, jednom oblikovani kalup služi ti za vječnost. Uporaba talijanskog jezika je u opadanju, a ono što me tišti je da je stari istroromanski dijalekt (star 2.000 godina, a naziv grada je Ruveigno) u fazi izumiranja. Istinska, neponovljiva duša Rovinja utisnuta je u tom dvojezičnom nazivu. Kad iz sobe Grand Parka gost promatra siluetu starogradske jezgre dvojezični natpis na ulazu hotela može mu samo pomoći da bolje shvati gdje je došao, da ne bi pomislio da je netko iz osobnog hira otišao u Veneciju i kupio kamenog krilatog lava s namjerom uljepšavanja turističkog ugođaja.
Jednom sam s pokojnim dugogodišnjim predsjednikom rovinjskog općinskog suda Dinkom Mazzijem razgovarao o odredbama rovinjskog statuta koje su se, jučer kao i danas, odnosile na primjenu dvojezičnosti u javnom životu zajednice. Objasnio mi je, kratko i jasno, da je konkretna, djelatna komunikacija u dva jezika pitanje dobre volje, a ne zakona. Sankcije ne mogu ništa ako ne prorade politika i kultura. Mislim da se radi o razumnom razmišljanju koji odolijeva zubu vremena bez obzira na političke promjene. Gospodin Mazzi, Hrvat porijeklom iz Dalmacije, je autor vrlo korisnog hrvatsko- talijanskog rječnika pravnih termina koji dan danas služi svrsi.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)