Popadijsku nutrinu spoznao sam podnoseći njeno zvjersko bičevanje u svojstvu njihove podaničke žrtve, kao ministrant.
Fašističkoj nemani Mussolinija, također sam, kao osnovnoškolac posluživao da na mojim leđima kali i izoštruje svoju animalnu narav, kad god sam se zaticao u njenim razrednim gajbama Balile, i progovorio besidu dvije, maternjim jezikom.
Komunističko licemjerije spoznao sam u njegovim podaničkim redovima kao žrtvenički skojevac i udarnik na staljinističkim Brčko-Banovičkim, radnim akcijama. U Predsjednišvu vlade , kad se Kardelj izderao, one iste noči Rezucije Inforbiroa, nad samim sobom. "Boga mu, i ovo su pretvorili u spavaone". Protjeran u prihvatilište bulevara generala Ždanova na veliko suočavanje sa grčkim izbjeglicama, njihovim invalidima i krještečim majkama u naručju djece, - na nočnim ukrcanjima na kamione, -i povratka na grčke granice, ravno u ralje ugušivača tamošnjeg partizanskog pokreta.
Kasnje ,kao srednjoškolca, sudbina je htjela da u toku ljetnih praznika posjetim rodnu Istru. Te da jednog ranog jutra krenem, pješačeći 18 km do prve željezničke postaje Pazin. Spuštanjem u to Pazinsko dno, na svakoj njenoj raskrsnici, puteljku i kozijm stazama mogao se uočiti milicijonar. Penjanjem prema stanici, tu se zaticao na svakom čošku vojnik naoružan dugocjevkom. Sreća me pratila da vlak Beograd- Pula prilično kasni i da ugrabim svoju kartu za Pulu. Na kolodvoru je stajala masa promuklih putnika, čekanjem pola sata, pa cijeli sat, dva, da bi trečim satom, protutnjala je prva kompozicija kao reketa, do tada nikada viđena, dugačka kompozija plavih vagona. U toku trečeg sata, za njom se pojavi još dulja druga raketa . Trebalo je tada shvatiti da je moj posjet Puli propao. No kako su mase putnika bile suzdržljivo pametnije i dalje tu stajale ukočene. Ta me činjenica zaitrigirala odlukom da tu ostanem i dalje s njima, sve dok se još izdaleka pročulo šištanje i treće kompozicije koja juri u našem pravcu. Komešanje masa,urbzo se pokazalo uzaludno. Treča kompozicija bila je satavljena od teretnih vagona, natovarena Bujcima i Ševroletima. Preostao je povratak kuči, poput "Martin u Zagreb i Martin iz Zagreba" Da bi drugo jutro rano krenuo u supronom pravcu prema Porečkoj milicijskoj stanici.
-Dobro jutro drugovi,
- Dobro jutro druže, jel' trebaš nešto?
- O da, došao sam po pasoš!
- Muk se začas raznio micijskim prostorima stanice
Vračanjem od kuda sam i došao, drugi dan proveo sam šetnjom kroz moje dijetinje šumarke, na koja me i dan danas vrača , gotovo svakodnena Beethvenova Pastorala..... I tek što saam se vratio, rođak me već izdaleka , uplašenih očiju dočeka: "Tražila te milicija!"
Dan iza tog dana, ponovno sam propješačio do Pazina , sjeo na prvi vlak u pravcu Slovenije. I tako se vozao sve dok se milicionar pajavi tražeći legimaciju, pitanjem :
-Do kuda putuješ?"
- Ovaj..... Da malo razgledam Sloveniju.
Do iduće stanice stajao je uz mene. Tu je trebalo siči, sa mojom legitimacijom u njegovim rukama, odležati prva tri mjseca, pa još druga,neznam kolika Napokon i treča, iz Limskog kanala, malim čamcem do Venezie. Dugačko logorovanje u Udinama , pa Napoli, i sve tako do sjedanja na vlak do Ventimilia,talijanskoj policiji pravo u ruke.
-"Do kuda Mladiču?"
- Pa ... ovaj...da nekog upitan kuda vodi najkrači put za Francusku"
Tu se ukazala dva suprotna puta. Jedan za nasiljan povratk na Jugoslovensku granicu, drugi, topao ljudski savjet:
-Krenite idučom ulicom lijevo, zatim opeta lijevo, gorskom stazom preko Alpa. Pazite se, jer vas uskoro stiže ttobarska hladna noč. Na samom vrhu još ne mogao nazrijeti isklesan kamen sa natpisom:. Republica Italia. Na drugoj strani Republic France. Umor me tu posve savladao, pao sam na tle, zaspao tako dugo da sam buđenem shvati da sam promrzuo i potpuno zaleđen. Trzaj po trzaj počinjao sam polako da pomićem prstima , sve dok sam osjetio ruke i noge. Predamnom, srečom se protezala oštra strmina, koja mi jedina pruži vlastitu dobrodošlicu u veliku Francusku, da bi sve do zore kotrljanjem se zatekao pred ranim lovcem sa oprtom lovačkom puškom, uzvikom : ALT !
U našem podnožiju još je spavala Nizza. Njen prvi osječaj topline prostruijo je čitavim tijelom tek u policiskoj postaji. Tu sam sjedeči duboko zaspao sve do povraka radnog dana, kad su me presjeli u ugodan kauč, počastili toplom kavom. " U Francusku ste dobro došli. Legija stranaca pružiti će vam dobro i prosperitetno zaposlenje. U svemu čemo. se za vas pobrinuti. Na čas smutilo se sve pred očima. Taj naš ukleti svijet nije ništa drugo do natrpan kavezima, koji nas spretno dočekuju kud god se kretali. 1956. godina, kao da nam je pružala onaj sretan zgoditak, što je svjetskim ratom pročiščeno nekih stotinu milijuna ljudski duša. Nastalo je novo doba.Pred sviježim generacijama niču novi izazovi. Pred nama svijetle nova razaranja, novi neprijatelji, nova klanja. Nova popadija, novi fašizam i nove ideologije, na kojima se utemeljuju nova sumanuta putešenstva u pravcu sveljudskog ambisa !!!..... A ti samo sanjaš o nekoj velikoj Francuskoj.
Stizanje u Pariz, već prvih dana, nekim inatom, koji je odlućio da nas razbacuje kud god mu se prohtje. Šetnjom Pigalama ,- odjedom uzvik." Kog ti vraga tražiš ovdje !" Bio je to, još iz sviježih sječanja moj kontroverzni i simpatičan Ivo Jakaša iz studntskih dana u Splitu.. Dođi, tu smo pred kavanom, da unutra popričamo. I tek što smo ušli moj Ivo ponovno uzvikne: Ante , Ante,dođi uz nas da te upoznam sa tvojim istrjancem. Taj sredovječni Ante istrjanac, kričavog glasa, uskoro se pokazao kao osoba koja je svojevremeno primila u komunističku partiju Jugoslavije Josipa Broza. Clan cetralkog komita KPH,osnivač jugoslovenske BORBE. Još Ranije,za vrijeme Mostarskih studija pokazjućisklonost prema velikoj Srpskoj Crnoj Rucii, nakon Sarajevskog atentata, biježi u svoje Barbansko selo. Nastavlja studije u Pazinskoj gimnaziji i pridružuje se Labinskoj revoluciji iz 1921. godine. Dok Mussolinijev fašizam kolje njene ustaniki, naš se Ante opeta sklanja na vrijeme u Češku. Tu završava studije. Sa dotoratom vrača se u kraljevinu Jugoslavije. Postaje član politbiroa KPJ, te u svojstvu izaslanika u Sovjetski savez, kreče 1926. godine, gdje prima profesuru na lenjingradskom univrzitetom Na njegovim hodnicima upoznaje velikog vođu i osnivača Crvene armije Lava Nikolaja Trockog.
- iz Poreča.
- Nebi se reklo, Ne predikaš kao Porečani.
-Iz sela blizu Baderne.
-Ma tako reci. Znam Badernu. Onuda sam prolazio za Poreč na zasjedanja Hrvatskog pokreta Laginje u tamošnju istarsku Sabornicu, za vrijeme mojih gimnaziskih dana u Pazinu.
- Nisi mi reka žašto si u Parizu. Ne družiš se valjda ovdašnjim Hrvatima.? U istom momentu dopre do nas glas iz suprotnog ugla: "Ante ! Jebem ti mater jugoslavensku. Sve vas treba poklati". I dok gledam gdje se nalazi izlaz, Ante Ciga im odgovara : Sramite se svog Ante Pavelića koji me prilikom povraka u Hrvatsku, strpao u Jasenovac" Izlazom, nisam se snalazio. Ciligova reakcija zvučala mi je poput napuklog zvona. Na tom dugom hodu kroz centar grada , do Bulevara Exelmansa, odjednom se predamnom ukaže jambo plakat sa veličanstvenim pejsažem tropske .Australije
Nema komentara:
Objavi komentar