četvrtak, 18. svibnja 2017.
CIJENJENA GOSPOĐO
Vaša bojaznost da su socijalistički ideali ostali daleko iza čovječanstva, tu bi sumnju opravdali jedino nekom potkrijepljenom argumentacijom : da je kapitalističko društvo iscrpilo svoje žrtveničke stvaralačke mase do te mjere, da one i ne mogu više stati na vlastite noge.
Suprotno, jednako bi vrijedilo i za imperijalističkog agresora, čija bi destruktivna narav predstavljala ne samo i njegov kraj, već jedan opći smak ljudske vrste.sa ove planete.
I zar spoznajna povijest naše civilizacije nije satkana na ljudskim mukama, krvi, znoju i suzama proizvođačkih masa, te dovela cjelokupnu našu civilizaciju sve do postojećih tehnološki i kulturoloških stečevina, kojima je napokon , barem teoretski, nadvladana ona opća nestašica, koja je bivala glavni uzročnik klasnih podjela, eksploatatorski jačih, koruptivnjih i agresivnijih nad skromnima, potlačenim stvaraocima cjelokupnih čovjekovih dobara .
Tek bi izgubljeno povjerenje u jedno bolje društvo - dovelo Čovjeka do samog ruba njegovog ambisa.
Jedna srednja varijanta toga bila bi puka apstrakcija, poput nebeskog uznesenja u vječno blaženstvo – kao nagrada za ovozemaljsko sužanstvo.
Ili smo već zapakovali svoje kufere, prema uzoru naših avangardnih milijardera, koji ispred nas već polijeću – virtualnim krilima prema svome bestijalnom uznesenju.
Nema komentara:
Objavi komentar