LAKRDIJA
Glavne opozicijske stranke u Puli ne zazivaju izbore, čak ni hipotetski: PROVINCIJALIZAM PULSKE OPORBE HDZ i SDP vuku vodu na IDS-ov mlin
Pitanje je bi li pulski HDZ i SDP, aljkavi i apatični kakvi jesu, prepoznali priliku detronizirati vladajuće sve i da se s njom sudare na ulici. Ne znaju iskoristiti čak ni medijski prostor kad im se, u pokušaju da ih se reanimira i digne iz pepela, servira na zlatnom pladnju
IDS je u Puli ranjiviji no ikad. Snažna bi oporba to mogla iskoristiti. No, takve u Puli nema. Opozicijske stranke, posebno one koje uživaju malo veću potporu birača, dakle SDP i HDZ, nisu dorasle takvom zadatku. Ljudi koji ih vode na lokalnoj razini ili su politički neiskusni, i to nisu ni u stanju zamaskirati, ili su samo dozlaboga indolentni. Ne zna se što je gore. Pitanje je bi li znali, aljkavi i apatični kakvi jesu, prepoznati priliku detronizirati vladajuće sve i da se s njom sudare na ulici. Ne znaju iskoristiti čak ni medijski prostor kad im se, u pokušaju da ih se reanimira i digne iz pepela, servira na zlatnom pladnju.
Anemični odgovori
Toj tvrdnji u prilog idu jučerašnje izjave predsjednice pulskog SDP-a i kandidatkinje na listi te stranke za Europski parlament Sanje Radolović i predsjednika kluba HDZ-a u pulskom Vijeću Mirka Jurkića. Njihovi odgovori na pitanje bi li tražili prijevremene izbore za gradonačelnika osvoji li župan Valter Flego dovoljan broj glasova i ode u Bruxelles, a za njegovo se mjesto kandidira aktualni pulski gradonačelnik Boris Miletić i uz potporu birača zasjedne na tron Županije, nisu niti loš populizam, niti predizborna omamljenost. Više je to lakrdija. Radolović tako kaže da njezin osoban stav nije bitan i da će, jer je legalistica, podržati zakon koji kaže da Miletićevo mjesto mogu preuzeti njegovi zamjenici. Jurkićev odgovor je još anemičniji. On, pak, kaže da unutar stranke nisu uopće razmišljali o tome. Takav je scenarij, doista, gotovo nemoguć i u potpunosti hipotetske naravi. Međutim, ako ništa drugo, SDP-ov i HDZ-ov lijeni stav savršeno ilustrira provincijski i politički nedorasli karakter pulske oporbe.
Radolović vidljivo manjka političkog erosa. Sad je već očigledno da trenutno vodi nekakvu pseudokampanju, pozitivnu i afirmativnu. Prvenstveno mlaku. I svaka čast Radolović što je ili dovoljno naivna da vjeruje da će takav pristup donijeti rezultate, ili što ustraje na svojoj benevolentnoj prirodi. Time, naravno, radeći i sebe i cijelu kampanju gotovo nevidljivom i gubeći popularnost kod glasača s kojima ionako muku muči jer se radi o istom biračkom tijelu koji glasa za IDS, šteti reputaciji stranke, spušta je na još niže grane. Potkopava još više pod zemlju.
SDP-u u Puli ne preostaje ništa drugo nego da se šverca na krilima stranke na nacionalnoj razini, na arhaičnim ostavštinama još uvijek zvučnog imena. Njoj je, dakako, jasno da nema nikakve, pa ni teoretske šanse da skupi dovoljan broj glasova za Bruxelles, ali nitko joj nije objasnio da bi kvalitetna oporba kampanju trebala voditi svih 365 dana u godini. Nakon ovih izbora ona sigurno ostaje u Puli gdje će, sudeći po svemu dosad viđenom, nastaviti suhoparno i bljedunjavo preživljavati u opozicijskim klupama.
Podvili rep
Socijaldemokrati nemaju novih lica za ponuditi, a ona stara i donekle prepoznatljiva podvila su rep i pobjegla glavom bez obzira. Peđa Grbin je, iako trenutno suspendiran kao potpredsjednik stranke, odavno shvatio da se na ovoj lokalnoj razini nema s kime u stranci baviti ozbiljnom politikom, pa je brže bolje svoju političku žeđ išao utažiti u fontani na nacionalnom nivou. Odnedavno njegov primjer, barem u nekoj inačici, slijedi i Danijel Ferić koji je fotelju u pulskom Gradskom vijeću odlučio zamijeniti onom udobnijom u Fažani gdje su njegovi na vlasti. Tamo si, izvjesno je, pod krinkom direktora komunalnog društva, stvara povoljnu klimu koja bi mu omogućila da jednog dana s lakoćom zamjeni svog stranačkog kolegu, načelnika Fažane Radomira Koraća.
Uz Ferića, koji je u Vijeću barem donekle stvarao privid jake, borbene oporbe željne dijaloga i promjena, dobar je potez prošlog ljeta povukao HDZ-ov vijećnik Petar Ćurić koji je privukao pozornost javnosti kad je izbačen s Vijeća nakon cirkusa koji je izveo zbog besplatnih udžbenika. I to je to. Njegov kolega, predsjednik kluba u Vijeću Mirko Jurkić, pak, još uvijek nije pokazao zube, kao da ni sam nije siguran smije li, a bogami nije se niti potrudio uskladiti s kolegom na županijskom nivou, predsjednikom HDZ-a Istre Juricom Šiljegom. Šiljeg bi tako tražio prijevremene izbore jer glasači nisu glasali za zamjenike, nego za Flega, a Jurkić, sasvim suprotno, kaže da niti gradski, niti županijski odbori nisu o tome posebno razgovarali. Sve da ih i traže, smatra Jurkić, IDS im zahtjev neće udovoljiti. Poprilično patetično.
Pulska opozicija, žalosno i sramotno, ali istinito, očigledno u prikrajku čeka da im IDS u nečemu udovolji. Oni na servirane loptice ne skaču ni bekendom ni forhendom. Jednostavno stoje nasred terena i puštaju ih da im prozuje pored uha.
Dobro, istina je, vladajuća stranka u Vijeću ima većinu, dovoljan broj ruku da izglasa sve što im padne napamet. Omogućili su im to birači. No, ne sjedi ni opozicija u toj prostoriji, IDS-u preko puta, po duhu svetom. I njima su, valjalo bi ih podsjetiti, neki građani dali svoje povjerenje u vjeri da će ih predstavljati i raditi u njihovom najboljem mogućem interesu. To je povjerenje ova oporba odavno iznevjerila. Oni, doduše, tamo sjede, primaju nekakvu naknadu, protokolarno tu i tamo krajnje menefregistički i nepripremljeno zanovijetaju, ali njihove su ruke uglavnom skršene ili im, što se Vijeće više približava kraju, pridržavaju glave i mobitele. Mauricio Licul, nekadašnji Ladonjin vijećnik, a potom i nezavisni kandidat na SDP-ovoj listi za pulskog gradonačelnika, u zadnje je vrijeme izgubio dar govora, iako je bio jedan od najaktivnijih vijećnika. Umrtvljen je do te mjere da se nakon sjednice svi pitaju je li joj uopće prisustvovao.
Privatni aranžman
Oporba bi uvijek trebala tražiti izbore. Bilo to realno ili hipotetski. Toliko je jasno. Takav bi zahtjev, reći će neki, bio pucanj u prazno. Vjerojatno. Ali unatoč tome ne bi bio unaprijed izgubljen potez. Ne bi to bilo uzaludno traćenje vremena jer bi time, barem pred javnosti, u kombinaciji s dobro artikuliranom kritikom vladajućih, jakim primjedbama i argumentima, kod birača zadržali kredibilitet.
Tako, umjesto HDZ-a i SDP-a koji uporno mlate praznu slamu i vuku vodu na IDS-ov mlin, snažan oporbeni stav zauzima HNS-ovka Kristina Bulešić, također kandidatkinja za EU, koja, kao i Radolović, u Bruxelles može otići jedino u privatnom aranžmanu. Ona na kampanjskim plakatima izgleda više kao da doziva proljeće, nego birače, ali bi, kao i Gordana Čakić iz Živog Zida, već sutra, da treba, tražila prijevremene izbore. Svjesne su da takvim stavom neće ništa izgubiti, eventualno nešto dobiti. Možda time sa stranaka neće sprati ljagu neozbiljnosti i bezidejnosti, ali barem će pokazati da (trenutno) nisu slizane s vladajućima.
Nema komentara:
Objavi komentar