DUŠAN MIJATOVIĆ DULE: "Uljanikovci, nakon svega što im se dogodilo, više nisu isti ljudi. Kao da više nisu DIO OVOG DRUŠTVA"
Ipak se ovdje radi o pet tisuća ljudi koji imaju i svoje obitelji. To je cijeli jedan gradić koji je izbrisan. I nitko ne pita kako ti ljudi žive, kako djeci kupuju tenisice, knjige, kako plaćaju račune, kredite. Čudi me da još nitko nikoga nije ubio, da se nije bacio…
Sada pričam s tobom, a ne znam jesam li još uvijek radnik u Uljaniku. Tim me riječima dočekuje Dušan Mijatović Dule, zaposlenik Strojogradnje Diesela, firme koja je jučer, nakon našeg razgovora, završila u stečaju. U Uljaniku, gdje je počeo raditi svega nekoliko dana po završetku srednje škole, skupio je 31 godinu radnog staža. Ima 51 godinu, po struci je bravar. Sa sjetom govori o starim, dobrim vremenima kad je s guštom odlazio na posao, kad su se uljanikovci družili nakon posla, odlazili na pića. Kaže da Uljanik trenutno izgleda kao da u njemu snimaju film strave i užasa. Tu i tamo vidiš lika koji proviri iz neke barake i radnike koji rade na kruzeru. Pustoš.
- Nade više nema?
- Mislim da ne. Iako bih, kao i puno mojih kolega, volio kad bismo sada počeli normalno raditi. Odmah bih se vratio. Teško je izdržati ovu agoniju. Imaš uljanikovce koji više nisu isti ljudi nakon svega. Jad i bijeda što su napravili od nas. Sad će vjerojatno doći stečajni upravitelj, ne znam kakvu će on imati viziju, postoji li kakav dogovor s Vladom… Što je najgore, imamo hrpu posla. Počeli smo raditi za Norvežane i za još neke naručitelje, imamo materijal koji su oni kupili, započeli smo nešto raditi, ali onda nije bilo za plaće, pa štrajk… Bio sam tamo do 6. ožujka, dolazilo nas je troje, četvoro na posao, pa sam otišao na bolovanje. Što da radim? Mislim da nade više nema. Nažalost.
- Kinezi?
- Nitko ništa ne govori, Vlada se ne izjašnjava. Uljanikovci su masovno odselili u Italiju.
- Ti nisi razmišljao o odlasku?
- Ja vani ne idem. Ne da mi se.
- Zašto?
- Isplati se naći posao, ali samo direktno u nekoj talijanskoj firmi, a ne preko ovih posrednika, mešetara, ja ih zovem klošarima. Oni ti obećavaju kule, a kad dođeš tamo, plate ti jedan mjesec, drugi te uvale u kontejner s ne znaš kime. I onda skrivaš i ono malo love što imaš kod sebe. Na početku ti obećaju jedan posao, ti radiš nešto posve drugo, satnica je deset eura pa se smanji na osam…
*******************************************************************************
Nije to što Drumski razbojnik čini sa stvarateljima Uljanika,
nego je to što se ta vrijedna subjektivna snaga snuždeno povlaći: " Je tako i bog "!
Nema komentara:
Objavi komentar