Biskup Dražen Kutleša: Bez vjere nema čuda
Uistinu, bila je impozantna brojka vjernika koji su se u nedjelju okupili u Eufrazijevoj bazilici i izvan nje na euharistijskom slavlju koje je predvodio porečko - pulski biskup Dražen Kutleša.
Blagdan Isusova uskrsnuća protekao je u znaku vječnog promišljanja o suštini vjere, o tajni uskrsnuća i ljudskoj teškoći podređivanja svakodnevnice visini neba.
"Na pitanje gdje je Isus mi bi ga najjednostavnije smjestili shodno našim željama, vezivali bi ga prema našim potrebama no, on je uvijek iznad nas a visina zahtjeva trud jer temelj svega je vjera. Čovjek slijedi Isusa Krista, ne zbog nečega što je Isus rekao, nego zbog svega što Isus jest", rekao je mons. Kutleša obraćajući se vjernicima. U svom govoru biskup se koristio upečatljivom pričom o ženama koje su zastale pred prizorom praznog Isusovog groba. Naime, kad im je anđeo u grobu navijestio da je Isus Nazarećanin uskrsnuo, te da pođu to saopćiti njegovim učenicima, bile su zbunjene i preplašene, kako svjedoči sveti Marko: "one iziđu i udare bježati od groba; spopade ih strah i trepet. I nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu. Strah pred uskrsnućem: upravo je na toj točci svjedočanstva Evanđelja stao mons. Kutleša i ponukao vjernike na razmišljanje.
"Ali kad se bolje nad svime zamislimo i o tome razmislimo, vidimo da njihov strah, bijeg i šutnja nisu tako neobični. Zar nije istina da svi mi ljudi bježimo ne samo od smrti, nego još više od uskrsnuća Kristova? Nije li naš stari jednolični život svjedočanstvo da se bojimo s Kristom krenuti u novi život? Nije li istina da mi vjernici premalo živimo kao ljudi uskrsnuća, zatvoreni u svoje grobove, u svoje male privatne interese, u svoju uskogrudnu ljudskost? Zar nismo potom u strahu i od nas samih i od onih oko nas? Zar nije istina da nas straši pogled u budućnost, jer ga držimo isključivo pogledom u tamu groba i konačnost našeg cilja?", zapitao se mons. Kutleša. (E. V.)
***********************************************************************
STRAH I VJERA, kao najače oružje da se ljudsko dostojanstvo, utoku dva zastrašujuća milenija, podčini u pokornu ovcu za vječno šišanje do njene gole kože, upravo od strane najpodmukljeg anti isusovskog poganstva jačeg nad slabiji ljudskim bičem.
www.severinomajkus.com
Blagdan Isusova uskrsnuća protekao je u znaku vječnog promišljanja o suštini vjere, o tajni uskrsnuća i ljudskoj teškoći podređivanja svakodnevnice visini neba.
"Na pitanje gdje je Isus mi bi ga najjednostavnije smjestili shodno našim željama, vezivali bi ga prema našim potrebama no, on je uvijek iznad nas a visina zahtjeva trud jer temelj svega je vjera. Čovjek slijedi Isusa Krista, ne zbog nečega što je Isus rekao, nego zbog svega što Isus jest", rekao je mons. Kutleša obraćajući se vjernicima. U svom govoru biskup se koristio upečatljivom pričom o ženama koje su zastale pred prizorom praznog Isusovog groba. Naime, kad im je anđeo u grobu navijestio da je Isus Nazarećanin uskrsnuo, te da pođu to saopćiti njegovim učenicima, bile su zbunjene i preplašene, kako svjedoči sveti Marko: "one iziđu i udare bježati od groba; spopade ih strah i trepet. I nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu. Strah pred uskrsnućem: upravo je na toj točci svjedočanstva Evanđelja stao mons. Kutleša i ponukao vjernike na razmišljanje.
"Ali kad se bolje nad svime zamislimo i o tome razmislimo, vidimo da njihov strah, bijeg i šutnja nisu tako neobični. Zar nije istina da svi mi ljudi bježimo ne samo od smrti, nego još više od uskrsnuća Kristova? Nije li naš stari jednolični život svjedočanstvo da se bojimo s Kristom krenuti u novi život? Nije li istina da mi vjernici premalo živimo kao ljudi uskrsnuća, zatvoreni u svoje grobove, u svoje male privatne interese, u svoju uskogrudnu ljudskost? Zar nismo potom u strahu i od nas samih i od onih oko nas? Zar nije istina da nas straši pogled u budućnost, jer ga držimo isključivo pogledom u tamu groba i konačnost našeg cilja?", zapitao se mons. Kutleša. (E. V.)
***********************************************************************
STRAH I VJERA, kao najače oružje da se ljudsko dostojanstvo, utoku dva zastrašujuća milenija, podčini u pokornu ovcu za vječno šišanje do njene gole kože, upravo od strane najpodmukljeg anti isusovskog poganstva jačeg nad slabiji ljudskim bičem.
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar