APEL RADNICIMA ISTARSKOG ULJANIKA

Povijesno vrijeme postalo je i prezrelo za vašu Civilnu Revoluciju*.  Ono vam  nalaže , ne samo da se okupite na svojim radnim mjestima, već da ih zaposjednete kao svoje stečeno  vlasništvo.

Možda ne smatrate sebe dovoljno jakim  za taj čin.

 U postojećem sustavu, koji vas je usitnio u sto i jedan djelić fizički, moralno, etički, nacionalno, rasno , vjerski, i kulturološki.  Otuđio vas je, - ne samo od vlastitog ekonomskog proizvoda. Otuđio vas je i od samoga sebe. Učinio je to do mjere da je transformirao vašu iskonsku individuu u vlastiti objekt za svestranu uporabu.  I po vlastitim kanonima privatnog vlasništva, prisvajajući vaš rad, -, on vas  preoblikuje  u običan tržišni objekt.    Danas mu prodajete svoju radnu snagu po zakonu ponude i potražnje, poput vreće krumpira.  Sutra, ili bolje reći : jučer, danas i sutra, kad mu vaš oteti Uljanik postaje premalen, pa se odluči  na jednu sumanutu agresiju na tuđe dvorište;  narediti će vam da skinete radno odijelo, i da navučete na sebe, poput maškara koji ovih dana vladaju ulicama Pule, ratničku odoru- kukavice ili heroja.

Kao što je jučer prolijevao na radnom mjestu vaše muke, znoj, i vaše djece suze, danas će prolijevati vašu krv, - i po besramnoj egidi, odjednom ćete postati domovinski heroj. Ako ne i besramna kukavica, koji je sa prve linije bojišta gađao zrak, umjesto onog ukletog i mrskog neprijatelja.

Eto, dragi radnici Uljanika : zašto ste danas tako nemočni !

Prijatelj  mi jednom reče:

„LJUDI SU SKUPA ILI IH NEMA“

Jadan drugi moto, uvjerljivo tvrdi:

„Ljudska jedinka predstavlja  tek vlastitu polovinu.

Dvojica čine efektivnu snagu trojice“

 Što tek predstavlja 95 % radne snage od ukupno svjetskog stanovništva, ove tužne,  i prelijepe planete Zemlje.?!

*
Krv prolivena na barikadama Pariske Komune bila je najviša cijena društvenih  spoznaja,da je jednom za uvijek prošlo vrijeme krvavih nasilja revoluionarnih preokreta.    Marx, Engels i De Leon, prvi su stigli do zaključka da je Čovjek napokon koraknuo u novu eru civilnog društva, u kojem će se buduće pozitivne revolucionarne promjene zbivati isključivo putem nadvečinske glasovnice. Ili ih neće biti.