DUBRAVKO GRAKALIĆ
Birokracija koja ubija
Državni administrativni aparat još se jednom pokazao kao nemilosrdan stroj koji logikom nepravde eliminira sve one koji iskaču iz postavljenih šablona. Ovaj puta bilježimo kako su se na udaru birokracije našli radnici Uljanika koji su na duljem bolovanju – jer za njih nema ni minimalca koji je za sve druge zaposlenike nekad moćnog brodograđevnog diva osigurala državna Agencija za osiguranje radničkih tražbina.
Točnije, imaju pravo na minimalnu plaću, ali ne od te birokratske tvorevine – Agencije za osiguranje radničkih tražbina – nego od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji će im crkavicu isplatiti kad Uljanik bude u neprekidnoj blokadi 60 dana. A Uprava sve čini da se povremeno račun odblokira, jer inače slijedi stečaj i još gora sudbina za sve zaposlenike. Drugim riječima, radnici na bolovanju, poput Ivana Pavletića koji boluje od tumora, zapeli su u birokratskoj petlji koju je nemoguće razriješiti.
Agencija novac ne može dati jer je tako po zakonu, a ne može ni HZZO jer je tako po zakonu. Zlosretni Pavletić stoga je za rujan primio 137 kuna i 59 lipa, što mu nije dovoljno da podmiri telefonski račun kojim bi nazvao Banske dvore i upitao na koju adresu i kojem ministru da dostavi svoju medicinsku dokumentaciju.
Ako do sada u Hrvatskoj nije bilo primjera kako birokracija – da upotrijebimo općenit izraz za glomaznu državnu administraciju koja redovito prima plaće i povišice – ubija ljude, primjer Ivana Pavletića i drugih uljanikovaca na bolovanju izašao je na svjetlo dana. Uljanikov radnik Pavletić priznaje da je na rubu i zdravlja i egzistencije, a iste priče govore i one drugi zaposlenici pulskog brodogradilišta. Spominju nemilosrdne banke koje ukidaju minuse po tekućim računima i prijete ovrhama za kredite, a u cijeloj tragediji najgore prolaze oni najslabiji – bolesni koji su do nedavno nekako živjeli od smanjenih plaća na bolovanjima.
Birokratska omča oko vrata radnika Uljanika koji su na bolovanju – pa „zakonski” ne smiju dobiti ni minimalnu plaću – događa se u danima kada Vlada puni jedra vlastita optimizma i bahatosti najavom porezne reforme od koje će profitirati zaposlenici s plaćama većim od 17 tisuća kuna, u tjednu kada ministarstva kupuju i iznajmljuju nove automobile te u trenucima kada se donosi zakon koji će ministrima omogućiti da iz državnih jednostavno prijeđu u rukovodeće fotelje privatnih kompanija.
Plaća od 137 kuna i 59 lipa isplaćena je upravo u trenutku kada se poslodavcima velikodušno omogućuju neoporezive božićnice od 7.500 kuna, te istodobno s otkićem da će kupnja krntija za ratno zrakoplovstvo stajati koju stotinu milijuna kuna više nego što je najavljeno.
Birokracija će i dalje, unatoč svim tim „dobrim vijestima”, polako ubijati sve one koji nisu „u shemi”, dok će socijalna država i dalje žmiriti da kroz svoje kiklopsko oko kako ne bi vidjela kako se u njoj doista živi.
Nema komentara:
Objavi komentar