Prvi put u tri godine, koliko rade s izbjeglicama, osjećaju se nesigurno. U svom gradu se osjećaju nezaštićeno. Idu na posao i, prema savjetu policije, nose suzavac.
Ako se organizacije koje su 2015. godine intenzivno pozivale na potrebu za humanijim pristupom izbjeglicama danas gotovo s nostalgijom prisjećaju toga razdoblja, onda je zaista krajnji trenutak da se zapitamo što se to događa s našim društvom. Centru za mirovne studije (CMS), organizaciji koja je prošle godine proslavila 20. rođendan, pri čemu se posljednjih 15 godina intenzivno bavi i podrškom izbjeglicama, tražiteljima međunarodne zaštite, te senzibilizacijom javnosti na njihova prava i potrebe, Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) nije produljilo sporazum o suradnji u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite. Tom je odlukom Centar zapravo izbačen iz prihvatilišta te je njihovim volonterima koji godinama izbjeglice uče hrvatski jezik, upoznaju ih s hrvatskim društvom i kulturom, pružaju podršku u integraciji te pravne informacije, onemogućeno da svoj rad tamo i nastave. Udruzi Are You Syrious (AYS), koja intenzivno radi s izbjeglicama u Hrvatskoj i regiji od 2015. godine, u ovoj je godini nekoliko puta uništen prostor, a njihovi su volonteri i zaposlenici gotovo svakodnevno na udaru ozbiljnih prijetnji i uvreda.
No, krenimo redom. Tog, kako se danas čini, davnog kasnog ljeta i jeseni 2015. godine, Hrvatska je bila na međunarodnoj balkanskoj ruti kojom su izbjeglice prolazile u potrazi za sigurnošću, a većina od njih željela ju je pronaći u Njemačkoj i ostalim zapadnim zemljama Europske unije. Hrvatska je tada u više ili manje koordiniranoj suradnji s drugim zemljama na ruti, poput Srbije, Slovenije, Austrije i Mađarske, propuštala stotine tisuća ljudi, privremeno ih zadržavala u prihvatnim centrima u Opatovcu i kasnije Slavonskom Brodu te zatim organizirano prevozila prema graničnim prijelazima s Mađarskom, odnosno Slovenijom.
Inicijativa Dobrodošli, koju je među ostalima pokrenuo upravo CMS, a čiji su volonteri na terenu bili svakodnevno od sredine rujna do travnja 2016. godine, kad se zatvorio prihvatni centar u Slavonskom Brodu, već je tada upozoravala na slučajeve razdvajanja obitelji i nepružanje odgovarajuće pomoći izbjeglicama, a Europsku uniju kritizirali su zbog položenog ispita “obrana i zaštita”, ali i pada na onom iz “ljudskih prava”, kako su navodili u dnevnim izvještajima o stanju na terenu.
Humani specijalci
Istina, unatoč brojnim problemima i zapravo konstantnoj strepnji hoće li se i kada granice zatvoriti, a ljudima onemogućiti prolaz, svjedočili smo tada solidarnom odazivu volontera brojnih hrvatskih i međunarodnih udruga i organizacija, ali i lokalnog stanovništva.
- Lokalno stanovništvo u Slavoniji tada se vrlo aktivno uključilo i pružalo podršku ljudima. Zaista su pružali ljudima sve što su imali, od toga da se kod njih mogu otuširati, preko toplih obroka, na bilo koji način na koji su mogli, pomagali su - prisjeća se Sara Kekuš iz CMS-a.
Iako se i tada upozoravalo na povremenu primjenu sile hrvatske policije na graničnim prijelazima i u prihvatnim centrima, volonteri AYS-a i CMS-a sjećaju se i korektnog i solidarnog postupanja hrvatskih policajaca.
- Sjećamo se zadarske postrojbe specijalne policije u Bapskoj. Postavili smo šatore s hranom, pićem i odjećom tamo gdje su ljudi čekali na buseve koji će ih voziti do Opatovca, a policija nam je pomagala. Odlazili su policajci u kolonu pa bi nam vikali ‘Ovdje vam je dijete golo i boso’, ili ‘Ovom čovjeku trebaju cipele broj 42’ - prepričavaju mi volonteri AYS-a dok se gotovo s nostalgijom prisjećaju zadarske postrojbe.
Doista, priča o zadarskim policajcima kružila je tih dana Bapskom i okolicom, a malo koji volonter nije tada znao za smjenu policajaca koji su, kako govore i naši sugovornici, bez kamera koje bi ih snimale i bez naloga, pomagali u pružanju humanitarne pomoći. Slične situacije iz Ključa Brdovečkog prisjeća se i drugi volonter AYS-a.
- Ostavljali smo tada niz cestu svakih 30 metara jabuke, vodu, što smo već imali. Nismo ljudima ulazili u dvorišta, nego smo to postavljali ispred njihovih ograda, uz cestu. I u 50 kuća našao bi se jedan koji bi izašao i bunio se što mu to ostavljamo u dvorištu. Oduševila me reakcija policajca specijalca koji mu je odmah uzvratio: ‘Što ti želiš? Koji je tvoj problem, što tebi smeta? Ajde, nazad u kuću!’ - prepričava Petar dok se drugi osmjehuju i dobacuju anegdote s terena.
Ipak, sve je djelovalo humanije nego danas, a došao je i donekle kvalitetan politički odgovor pa se ljudima zaista nastojala pružiti pomoć koja im je bila potrebna, smatraju Sara Kekuš iz CMS-a i Asja Korbar iz AYS-a.
Iskrivljena slika
No, solidarnost, nažalost, nije bila dugog vijeka, a tome je kumovala i politička klima u Europi koja se sve više okretala prema zatvaranju granica i zadržavanju ljudi po mogućnosti izvan Europske unije, ili barem izvan granica Schengena. Tako smo od govora o osobama koje bježe u potrazi za sigurnosti i dostojanstvenim životom došli do toga da te iste ljude nazivamo ekonomskim, pa zatim i još okrutnije, ilegalnim migrantima.
- Sve je to rezultat šire priče koja se na europskoj političkoj sceni širi o izbjeglicama, sve češćim vrlo desnim tendencijama da se izbjeglice nazivaju ilegalnim migrantima i prikazuju ih kao prijetnju za cijelu Europu, potpuno se iskrivljuje slika o tome tko su zapravo ljudi koji dolaze - objašnjava Sara.
Posebno zabrinjava, dodaje, to što je sve lakše uočiti da se ponavljaju “obrasci koje smo imali prije Drugog svjetskog rata s drugim društvenim skupinama, a koji se analogijom mogu preslikati na današnje vrijeme”. Zvuči zastrašujuće, na prvu možda čak pretjerano. No, onda se sjetite da već mjesecima strani mediji, poput uglednog britanskog Guardiana, koji je o tome izvještavao nedugo nakon Nedjeljnog Jutarnjeg, te brojne međunarodne nevladine organizacije, upozoravaju na policijsko nasilje i brutalnost koji se, kako tvrde, pod okriljem noći odvijaju na bosansko-hrvatskoj granici ne bi li se ljudi zaustavili pri ulasku u Hrvatsku i traženju međunarodne zaštite. Zatim se sjetite i da je MUP odlučio da aktivnosti CMS-a više nisu potrebne u prihvatilištima i to nakon što ta organizacija mjesecima upozorava na nepravilnosti u njihovu radu, pa se prisjetimo i da se AYS suočava s vrlo ozbiljnim prijetnjama i izravnim nasiljem.
Recimo, njihov se poštanski pretinac na društvenim mrežama često puni porukama poput: “Vi Sorosevi plaćenici islamizacije Europe, vaša su imena poznata. Svi ste popisani i bit ćete odgovarajuće kažnjeni”. Tu su i epiteti poput onog da pomažu teroristima, kao i da su “pomagači glavosječama” te “pomagači silovatelja”.
- Jako je zanimljivo kako se uvijek stavlja fokus na seksualno nasilje. Kao da je to neka novost u hrvatskom društvu, došla s rujnom 2015. i ima etničku karakteristiku - ogorčeno prepričava Asja.
Usput budi rečeno, stopa kaznenih djela koja su počinili stranci nije porasla s dolaskom većeg broja tražitelja azila u Hrvatsku, podsjeća.
Suočavali su se i s izravnim prijetnjama ubojstvom, a jedna od takvih rezultirala je kaznenom prijavom te iskazivanjem zabrane prilaska počinitelju. Prošli je vikend, noću, njihov Integracijski centar i besplatni dućan u Novom Zagrebu bio meta vandala. Nepoznat Netko, kako sami nazivaju počinitelja, na pročelju je ostavio natpis “Immigrants not welcome”, a na njihovu kombiju “Fuck ISIS”. I to nije prvi put.
- Prvi put nam se dogodilo da je bilo fizičkog nasilja, evo, s ovom ciglom koju još držimo za uspomenu. Evo je iza radijatora, vidiš? - nastavlja Asja.
Bilo je to u veljači prošle godine, kad su im nakon izjava u medijima kojima su podržali ideju preseljenja prihvatilišta za tražitelje azila iz Dugava (Hotel Porin) u Remetinečki gaj, tom ciglom koju čuvaju “za uspomenu” razbili kombi. Nedavno, u rujnu ove godine razbijeno im je staklo na ulazu u prostore.
- Sve se to, nemojmo zaboraviti, događa u kontekstu u kojem ministar unutarnjih poslova Božinović na saborsko pitanje o protjerivanjima koje provodi MUP odgovara bez argumenata i dokaza i kaže da je naša organizacija upletena u opskurne krijumčarske aktivnosti - tvrdi Asja.
Kriminalizacija solidarnosti
Sličan i snažan pritisak, upravo od Ministarstva unutarnjih poslova, u posljednje vrijeme osjeća i CMS, objašnjavaju nam u toj organizaciji. Naime, suočavaju se s pokušajima da se njihov rad kriminalizira. Počelo je, prisjeća se Sara, nakon izvještaja CMS-a i AYS-a u kojima su objavljivali svjedočanstva ljudi koji tvrde da su doživjeli nasilje i protjerivanje hrvatske policije, unatoč iskazivanju namjere o međunarodnoj zaštiti u Hrvatskoj. Sve se dodatno intenziviralo nakon što su se uključili u slučaj smrti djevojčice Madine Husini koja je 21. studenoga 2017. poginula na željezničkoj pruzi između Tovarnika i Šida.
- Kad smo se mi i AYS uključili, krenuli su i MUP-ovi pokušaji da nas kriminalizira. Naše se organizacije počinju spominjati u istom kontekstu kao i krijumčari, a time se zapravo na vrlo jasan način pokušao kriminalizirati naš rad, a ne pružiti rješenje na taj slučaj, odnosno smrt koja se dogodila - objašnjava Sara.
Pokušaje kriminalizacije njihovih aktivnosti jasno osuđuje i pučka pravobraniteljica Lora Vidović koju smo pitali za mišljenje.
- Krijumčari su apsolutni neprijatelji ljudskih prava i velika opasnost za migrante, ali ih se nipošto ne smije stavljati u istu rečenicu i isti kontekst s udrugama i volonterima koji poštuju sve hrvatske zakone - kazala nam je Lora Vidović.
Ti su volonteri često velik oslonac osobama koje traže zaštitu.
- Pomažu im u učenju jezika, snalaženju s našim običajima ili u prikupljanju osnovnih životnih potreba, poput odjeće i hrane. To je dragocjen i hvale vrijedan rad, koji svakako pozdravljam i podržavam - dodaje pučka pravobraniteljica koja je upoznata i s činjenicom da CMS-u nije produljen sporazum o suradnji u prihvatilištima za tražitelje azila. Budući da još provodi ispitni postupak o tom slučaju, nije mogla komentirati detalje.
Hrvatska nije usamljena, a kriminalizacija solidarnosti, nažalost, napredovala je u mnogim zemljama Europske unije. Baš se zato CMS priključio kampanji “We are a welcoming Europe” kojom, kako nam objašnjavaju, pokušavaju vratiti fokus na prava izbjeglica, a u prvi plan staviti humanitarno pravo. Nedopustivo je, poručuju, da se ljudi zbog pomaganja onima koji su u potrebi zapravo kažnjavaju.
S druge strane, u MUP-u poručuju kako njihova odluka da s CMS-om ne potpišu novi sporazum nije politička odluka niti pokušaj da se njihov rad marginalizira. Kako stoji u njihovu priopćenju: “Ministarstvo nije pronašlo stvarnu potrebu za potpisivanjem Sporazuma s Centrom za mirovne studije” i to zato što CMS nudi sadržajno iste ili slične aktivnosti kao i druge udruge koje djeluju u prostorima prihvatilišta te stoga što je u tijeku rekonstrukcija Porina zbog koje su i radni prostori predviđeni za udruge i organizacije smanjeni za više od trećine. Dodatno, MUP navodi da tražitelji azila i osobe s odobrenom zaštitom mogu nesmetano sudjelovati u aktivnostima koje CMS provodi u svojim prostorima, a pritom je tražiteljima osiguran i besplatan javni prijevoz pa im, stajalište je MUP-a, “ni na jedan način nije ograničen pristup” ni CMS-u ni bilo kojoj drugoj udruzi.
Ipak, CMS ostaje pri svome i smatra da je riječ o političkoj odluci. Kad je riječ o osobama koje su smještene u prihvatilištu u Kutini, a njih je nešto manje od 100, dodaju, one nemaju besplatni prijevoz i ne mogu jednostavno dolaziti na njihove aktivnosti u Zagrebu, a nemaju na raspolaganju ni podršku brojnih organizacija, jer mnoge djeluju samo u Porinu, ali ne i u Kutini.
Paralelno sa zaoštravanjem političkog diskursa na razini cijele Europe, pa tako i u Hrvatskoj, proširio se nažalost i prostor za govor mržnje, što jasno pokazuju i primjeri prijetnji i nasilja s kojima se suočava AYS.
- Takvi ljudi su uvijek bili tu, ali su se s ovom histerijom okuražili, a činjenica je da institucije to ne kažnjavaju - kažu nam.
Ne odustaju oni, ali nije im ni ugodno. Čak su i organizaciju rada morali prilagoditi, pa je tako pala odluka da nitko ne ostaje sam u uredu i da iz njega odlaze u grupama i to prije nego što padne mrak.
Sa suzavcem na posao
Govore nam sve to oni kroz čije je ruke prošlo stotine tisuća ljudi dok su granice bile otvorene, a i danas svakodnevno surađuju s desecima tražitelja azila te osoba koje su u Hrvatskoj dobile međunarodnu zaštitu. Nikada se nitko od njih nije osjetio ugrožen, a prošli su svašta, od kukuruzišta, graničnih prijelaza, preko prihvatnih centara pa do prihvatilišta u Dugavama, Kutini te Integracijskog centra AYS-a u Središću. Sve dosad.
- Prvi put u tri godine koliko volontiram i radim s izbjeglicama, osjećam se nesigurno. U svom gradu se osjećam nesigurno. Idem na posao i, prema savjetu iz policije, nosim suzavac - prepričava nam jedna od žena koja je u AYS-u počela volontirati prije tri godine, a danas je ondje i zaposlena.
No, za njezinu nesigurnost i nelagodu nije kriv niti jedan od tražitelja azila ili onih kojima je odobrena međunarodna zaštita, nego nekolicina punopravnih državljana ove zemlje.
Govor mržnje i sijanje straha, poručuje na kraju Sara, doveli su nas do toga da “građani od onih koji su pomagali, postaju oni koji zovu policiju čim primijete nekog drukčije nijanse kože”. Ipak, vjeruju naši sugovornici, riječ je o manjini. Manjini koja je glasna, ali ipak manjina.
- Sigurna sam da je riječ o pojedincima, kao i da većina našeg društva osuđuje nasilje prema bilo kome, samo je iznimno važno da istu poruku pošalju i nadležna tijela procesuiranjem odgovornih - zaključuje pučka pravobraniteljica.
Nadamo se, stoga, da se za tri godine nećemo sa sjetom prisjećati i ove 2018. godine, baš kao što danas gledamo na tu, ne tako davnu, 2015.
Nema komentara:
Objavi komentar