četvrtak, 29. studenoga 2018.

KAD JE CIGI PONUĐEN IZBOR IZMEĐU KRUHA I MLIJEKA, ON ČE: JA BI UDROBLJENO!





DJED MRAZ

Država bi ipak trebala pomoći kao što je pomagala i drugima: PREDSJEDNIK ŠTRAJKAŠKOG ODBORA BORIS CEROVAC UPUTIO ULTIMATUM KONČARU


(D. ŠTIFANIĆ)

Predsjednik Štrajkaškog odbora Boris Cerovac jučer je govoreći o izjavama ministra Horvata uputio svojevrsnu ultimatum Končaru da se do petka izjasni je li spreman povećati svoj udio na tih spomenutih 200 milijuna eura ili će se Uljanik okrenuti prema drugim potencijalnim ulagačima, ali i ta se priča nakon toliko mjeseci ponavljanja pomalo izlizala i sve više liči na loš blef
- Kad će plan restrukturiranja Uljanika biti gotov? Takva ćete pitanja nadam se početi postavljati Upravi, onima koji ga izrađuju. Ja ga u ovih nekoliko dana imam na stolu, ne kao gotov program, već kao jedan koncept unutar kojeg ćemo se ili složiti ili razići, a kada će biti gotov i finiširan ovisit će o angažmanu Uprave, partnera i onih koji im pomažu u njegovoj izradi, izjavio je to jučer ujutro ministar gospodarstva Darko Horvat, nakon što je dan ranije održan još jedan sastanak u Ministarstvu gospodarstva na temu plana restrukturiranja bez nekakvog konkretnog zaključka, a loptica u tom beskonačnom procesu kojem se i dalje ne nazire kraj još jednom vraćena u upravnu zgradu brodogradilišta u Pulu. Ništa vremenski, smatra i dalje Horvat, ne ovisi o Ministarstvu gospodarstva, već o izrađivačima programu restrukturiranja odnosno završetku tog programa.
Labirint
"U ovom trenutku imamo konačnu, usudio bih se reći vjerodostojnu matematiku, koja je održiva i siguran sam da u jednom trenutku nudi perspektivu održavanja kontinuiteta izgradnje brodova i u Puli i u Rijeci", izjavio je jučer da bi zatim tu vjerodostojnu matematiku odmah zakomplicirao nepoznanicom za koju ni matematičari u Puli, a prema svemu sudeći ni oni u Zagrebu, nemaju rješenje.
Nepoznanica su "vjerodostojni partneri koji mogu, zajedno s državom, isfinancirati predloženi program restrukturiranja" koje Horvat očekuje od Uprave Uljanika da mu predstave. I tu se sad ulazi u isti onaj labirint iz kojeg se raznim prijedlozima i varijantama i ona bivša, a i ova aktualna uprava pokušavaju izvući, a iz kojeg izlaz, na kojem ih navodno ministar Horvat strpljivo čeka, više nitko ne zna ni da li uopće postoji. Jer ponovno je pitanje, što je to "vjerodostojan partner"? Ako se pod tim pojmom misli na nekog tko će u Uljanik doći s 200 milijuna Eura keša kako bi ih uložio u spašavanje brodogradnje onda su izgledi da konačni prijedlog programa restrukturiranja ikad vidi Bruxelles praktički u promilima.
Približava se blagdansko vrijeme i svi bi mi, koliko god odrasli bili, htjeli vjerovati u nekog tko će doći s vrećom na ramenu i u njoj donijeti novce, no bojim se da takvom raspletu ove priče čvrsto na putu stoji elementarna ekonomska logika. A ona, pisali smo puno puta o tome, ali nije loše ponoviti, uprošćeno kaže da brodogradnja kao djelatnost onima koji imaju novaca i spremni su ga ulagati, jednostavno ne donosi takvu godišnju zaradu koja bi opravdala takvu investicijsku inventuru.
Dakle vrlo je izvjesno da 200, 300 ili koliko god milijuna eura netko očekuje pod bor od nekakvog strateškog investitora jednostavno ne spada u realnost već više u tu blagdansku priču o crvenom djedici. Naravno da ni država ne može imati ulogu Djeda Mraza, ali njezini se interesi, i o tome smo već pisali, ponešto razlikuju od interesa poduzetnika koji u Uljaniku želi oploditi vlastiti novac. Profit države mjeri se u zaposlenosti, poreznim prihodima, rastu BDP-a, izvozu i svim onim detaljima kojih su svjesne sve ostale države koje se grčevito trude zadržati svoju brodogradnju i općenito industrijsku proizvodnju. Zbog toga bi realno bilo očekivati da, ukoliko uopće postoji minimum želje i volje za spašavanje Uljanika, država povuče na početku kako je to činila i u drugim brodogradilištima u kojima se išlo u restrukturiranje, a da nakon toga kormilo preuzme potentni strateški partner koji će saniranom brodogradilištu omogućiti da kroz zaposlenost i evidentno nužne neke druge izbore prihoda, osigura taj dio financijskog uloga u budućnost brodogradilišta oko kojeg se sad lome koplja.
Odabrani strateški partner Uljanika Danko Končar i njegova Kermas energija u svojoj su ponudi iz prvog kvartala ove godine prihvatili one uvjete koje je Skupština postavila tražeći zainteresirane za ulazak u tu priču, te nikad nisu pokazivali namjeru da prekorače okvire tog financijskog okvira. Podsjetimo radi se o 24 milijuna eura s kojima bi nakon potvrde plana restrukturiranja od strane Europske komisije Končar dokapitalizirao Uljanik Grupu, te preuzeo glavnu riječ u njegovoj realizaciji. Više od polovice tog iznosa Kermas energija je već posudila Uljaniku kako bi se riješili problemi s financiranjem. Početkom listopada prema tad sklopljenom dogovoru Uljanik je trebao vratiti i prvu ratu tog kredita, no premda se to nije dogodilo i vraćanje posuđenog novca nije krenulo zasad se ne spominje prisilna naplata.
Međutim nakon te pozajmice, što se tiče daljnjih financijskih davanja prema Uljaniku, iz Kermasa su povukli kočnicu i poručili kako su i dalje spremni biti strateški partneri ukoliko ih u Uljaniku žele, ali da su se isto tako iz priče spremni povući ako u kompaniji smatraju da imaju nekog boljeg. Jedini zahtjev je povrat spomenute pozajmice.
Predsjednik Štrajkaškog odbora Boris Cerovac jučer je govoreći o izjavama ministra Horvata uputio svojevrsnu ultimatum Končaru da se do petka izjasni je li spreman povećati svoj udio na tih spomenutih 200 milijuna eura ili će se Uljanik okrenuti prema drugim potencijalnim ulagačima, ali i ta se priča nakon toliko mjeseci ponavljanja pomalo izlizala i sve više liči na loš blef. Naime tko su ti drugi potencijalni partneri i tko to, ne sa dvjesto, nego i s 24 milijuna eura danas stoji pred Uljanikom i čeka da se oslobodi mjesto "spasitelja"?
Nitko
Sve očitiji odgovor na to pitanje je – nitko. Ministar Horvat mjesecima u javnosti žonglira s "ozbiljnim kompanijama" koje imaju još "ozbiljnije namjere", ali kad se taj imaginarni interes treba konkretizirati u javnosti otkriva se da iza toga ne stoji gotovo pa ništa. Bogati ukrajinski proizvođač čelika, koji je po vlastitom priznanju od prije neki dan dobar prijatelj i poslovni partner Danka Končara, sam je nakon sastanka s premijerom Plenkovićem, nema tome par dana, izjavio kako mu treba mjesec dana dubinske analize i češljanja papira Uljanika da bi mogao reći da li je za taj posao uopće zainteresiran. A češljanje papira još nije ni počelo. Talijanski Fincantieri veliko su brodograđevno ime kojim se pred 3. majom, a i Uljanikom maše kao potencijalnom slamkom spasa, no ne treba zaboraviti da se njihov interes spominjao još na početku procesa kad je situacija u Puli bila daleko bolja, pa se nisu potrudili predati čak ni obvezujuću ponudu. Tomislav Debeljak nedavno je govoreći o zajedničkoj ponudi koju imaju za riječki škver kazao kako Fincantieri imaju dovoljno posla i problema i da se ne žele baviti restrukturiranjem tog brodogradilišta, već bi to bio njegov dio posla, a oni bi samo dobili mjesto gdje bi gradili svoje sekcije. Ako im se ne radi na restrukturiranju brodogradilišta u Rijeci, koliko su izgledi da će dati 200 milijuna eura da bi to radili u Puli? Mali? Nikakvi? U svakom slučaju priča je nakon svega, utisak je, porukama nakon sastanka u Zagrebu ponovno vraćena na početak "Bez tog jasnog i potentnog, potencijalnog ili konačnog strateškog partnera svako slanje programa u Bruxelles je bespotrebno. Država u ovom trenutku niti želi, a niti može financirati stopostotni iznos restrukturiranja", rekao je Horvat. A bez slanja plana u Bruxelles Uljanik nema sutra. I tu smo gdje jesmo. Opet na početku. (Milan PAVLOVIĆ)
*****************************************************
POSLOVNI UVIJETI SUVREMEOG KAPITALA DALEKO SU SE RAZIŠLI SA CJELOKUPNOM INFRASTUKROM UPRAVLJANJA I PROIZVODNJOM, O KOJOJ RADNICI ULJANIKA DANAS  SANJAJU NEKU PRAVEDNIJU RASPODELU PROIZVEDENIH DOBARA. SA KAPITALOM, 
 IZ ČEGA PROIZLAZI  ONA NARODNA IZREKA : "TELE ŠUMOM - BABA DRUMOM".
ŠTO JOŠ JEDNOM UKAZUJE NA SVU BANALNOST ZAHTJEVA DA SE U KAPITALISTIČKO DRUŠTVO  IMPLEMENTIRA SOCIJALISTIČKA ZAKONITOST.
MOZDA,  KAD BI SE RADNIČKA KLASA ULJANIKA , ZEMLJE,  I ČITAVOG SVIJETA,  VIŠE KONCENTRIRALA NA RAZLIKE IZMEĐU  RADA I KAPITALA, - I NA NJINOVE  POSLIJEDICE, - SVALJENE ISKLJUČIVO NA VLASTITU GRBAČU,- SIGURNO BI SE, U TOM DUGO STOLJETNOM  RAZDOBLJU VLASITOG ČEMERA  VEĆ BIO PRONAŠAO ONAJ ZNANSTVENI PREČAC K OPĆEM IZOBILJU ZA SAV LJUDSKI ROD. 

Nema komentara:

Objavi komentar